"Pasko Baburica... iseljenik koji se svojim radom podigao iz siromaštva do sreće i uspjeha na sjevernim pampama salitre, danas je najjača sila iza scene u čileanskoj vladi".
Bio je glavni (u)dioničar (51%) Banco nacional de Chile. Tridesetak tvornica čileanske salitre omogućavale su tvrtki u vlasništvu (južnoamerički zapisanog) Pascuala Baburizze da bude poznat na bankarskim i poslovnim tržištima Londona i New Yorka. Jedanput je gospar Pasko potpisao ček na 4 milijuna engleskih funti.
U Čileu je pomagao iseljenicima iz Dubrovnika i Dalmacije. U njegovim tvornicama salitre radilo je preko 40.000 zaposlenika. Bračanin Frano Petrinović bio je glavni direktor tvornica koje je (uključujući industrijsku opremu i nalazišta salitrene rude) zajedno s Paskom Baburicom 1929. prodao sjevernoameričkom koncernu Guggenheim Brothers iz New Yorka, pa se te godine Jugoslavensko-amerikanska plovidba (osnovana 1924. u svrhu razvića prometa prema Peruu i Čileu) i Atlantska plovidba "Ivo Račić" udružuju u Jugoslavenski Lloyd u kojem je gospar Pasko bio potpredsjednik i uložio svoj glavni kapital. Glavnica društva iznosila je 1 milijun engleskih funti, što nije imala nijedna banka ili društvo u bivšoj (staroj) Jugoslaviji. Nikola Mihanović je bio predsjednik Jugoslavenskog Lloyda, a članovi uprave (generalni direktor) Božo Banac, te Frano Petrinović, dr. Miše Kolin i dr. Niko Marinović.
15. rujna 2009.
Đivo Bašić – www.hrvatskauljudba.hr
