Ipak sam mislio spustiti zavjese na predmet ex Dubrovačka banka d.d. i neuspjeh ideje osnivanja nove Dubrovačke gradske banke d.d., ali neki vrag mi ne da mira. Bilo pa prošlo, reklo bi se. Ionako val globalizacije, tako i financijske prekriva sve. Nema tu mjesta nekoj romantici, sentimentu i kojekakvim vapajima odozdo. Pomagača u rušenju nečega što je dobro bilo, a moglo je tako i na dugi rok biti, bar kad je riječ o ex Dubrovačkoj banci d.d. ali i još nekim ranijim slučajevima, uvijek je ovdje, povezanim s vrhovima bilo i bit će.
Ali eto ukazao se Damir Odak, predsjednik uprave Nove banke d.d. da nam objasni zašto se zavjesa mora spustiti, tko su i što su ti OTP Mađari i ta "odlična" banka, gdje smo i kad smo mi "zakržljali", prednosti ekonomije veličine itd. Kaže on još da će se te kruške i jabuke Dubrovačke, Istarske, Sisačke i Dalmatinske banke spojene u Novu banku d.d. ubuduće zvati OTP banka Hrvatska d.d. Ne vidjeh, ali vjerojatno sa sjedištem, a gdje drugdje nego u Bandićevu Zagrebu i njegovom proračunu. Govori nam on još i to da će ono Dubrovačka, Istarska, Sisačka, Dalmatinska ostati u nazivu, već po podružnicama. A poreze i druge "sitnice", od odnosa prema klijentima i lokalnoj zajednici Odak i ne spominje. Svatko na njegovom mjestu i ne bi drugačije govorio, pa radi za svog gospodara, u ovom slučaju OTP banku i tu ništa nije sporno. Osim da nam kaže da tako mora biti u globalnom svijetu financija ili tako su mu rekli. A to da će ta OTP banka Hrvatska d.d. "ostati najveća banka u dubrovačkom kraju", koja se neće zvati Dubrovačka banka d.d., kojoj neće sjedište biti tu i za koju će skoro sav "outsourcing" obavljati društva izvan Dubrovnika, uz sve druge negativne posljedice koje tek slijede, objesite to sve skupa "mačku o rep".
U cijeloj ovoj priči na koju se nevoljko vraćam muče me neke dvojbe. Zbog čega se Nova banka d.d. ne bi zvala Dubrovačka banka, pa neka je u vlasništvu OTP banke? Uostalom, stranci su vlasnici i Privredne, Splitske, Zagrebačke, Slavonske i još nekih hrvatskih banaka u stranom vlasništvu i nije im na pamet padalo mijenjati ime. A Dubrovačka banka, Dubrovnik i dubrovačka financijska tradicija prepoznatljive su i u europskim razmjerima, unatoč svemu, pa i više od potonjih. Ili, zašto sjedište takve banke /s pripadajućim porezom na dobitak i drugim prednostima za naš kraj/ ne bi bilo u Dubrovniku, kad već postoji sva ljudska, tehnička, tehnološka, pa ako hoćete i "tradicijska" infrastruktura. K tome, govori se i o tzv. jadranskoj orijentaciji OTP banke.
Kad je propala ideja o novoj Dubrovačkoj gradskoj banci d.d., promislio sam da je to zbog toga što je ona sama loša ili je riječ o "lošem vinu". Ovdje ne važi "da je problem s manjkom ideja, a pomoćnih radnika za njihovu provedbu uvijek će biti dovoljno". Nama zapravo nedostaje "pomoćnih radnika" ili "vodonosaca" koji su raspršeni različitim interesima, straha od "moćnika", zavisti, predrasuda i koječega drugoga, pa se tako i ne ukrcavaju u "vlak s voznim redom". Povijest toga je duga i ponavlja se. Barem je takvo moje iskustvo s nerođenom Dubrovačkom gradskom bankom d.d. Ako nemate "pomoćnih radnika" nemojte pokretati nikakve ideje osim ako vas zadovoljava da umirete u ljepoti neke ideje. Međutim, postavlja se i pitanje zaslužujemo li mi našu banku, kad smo bez "kapi krvi" prihvatili rušenje one Baraćeve, nikad dokazano neuspješne Dubrovačke banke d.d. Tko to tamo tvrdi da neko ulaganje ili dionica neće biti profitabilni u stvarima koje se određuju budućnošću? Pogledajte samo cijene nekretnina po Dubrovniku u odnosu na tu fatalnu 1998. I nije li Dubrovnik tada izgledao prejak ili je pak stršio u tadašnjoj, a i sada ništa manje centraliziranoj hrvatskoj državi i takav nekome nije odgovarao?
U krajnjem zbog svega toga stvari idu tako kako idu, od American Expressa Hrvatska do najnovije OTP banke Hrvatska, sve su te financijska, pa i neka druga veća društva kapitala mogla imati sjedište u Dubrovniku sa svim blagodatima i za naš kraj i za Lijepu našu u cjelini. Ovako, ostalo je sve na Atlantskoj plovidbi d.d. i donekle Atlasu d.d., kojima, hvala Bogu, dobro ide i nadam se da će to potrajati.
Nekako je prebrzo prošlo to vrijeme kad se moglo, uz ne preveć rada i još manje pameti, ovdje, na krajnjem hrvatskom jugu lijepo živjeti. Kupci, turisti ili kako god hoćete, traže nove vrijednosti ili novac za vrijednost /value for money/ i ako toga nema, idu oni drugdje, diljem svijeta. Sve je manje gospara, galebara, oriđinala, sklada, uljudbe..Nestali su dubrovački simboli poput tramvaja, banke, govora, pučkog teatra... Pa i cijela ta naša dubrovačka turistička ponuda više je globalna nego lokalna, nudimo ono što se po cijelom svijetu može kupiti, ovako ili onako, skuplje ili jeftinije. Skoro pa ništa svojega. A od tih povijesnih običajnih, kulturnih, gurmanskih i inih sastojaka mogle bi se složiti ovom Brzom svijetu zanimljive cjeline. Sva je sreća da i turisti ili izletnici moraju jesti, spavati i dokazati da su ovdje bili, inače bi bilo puno gore.
Ali nisam ja taj koji ovaj suton može na najbolji način opisati. Potreban je neki novi Vojnović da zaokruži ovakav slijed stvari. A opet neki drugi "Vojnović/i/" za otvoriti neke nove vidike i perspektive, temeljene na najboljim dubrovačkim tradicijama i nasljeđu. Koji će "pronaći zdravu ravnotežu između očuvanja osjećaja identiteta, doma i zajednice i obavljanja onoga što je potrebno za preživljavanje u globalizacijskom sustavu", kako tvrdi Friedman.
Bilo kako bilo, moramo i samom Bernardu Shawu, koji o Dubrovniku govori "kao o raju na zemlji" i koji tu ima čak i svoju ulicu, dokazati da i mali narodi, poput hrvatskog, u globalnom svijetu, imaju svoje mjesto i perspektive. Zamislite samo, taj Shaw bio je imperijalist, mrzitelj malih naroda i veliki književnik. Ali i to je umjetnost! Sve ima svoje lice i naličje!
27. srpnja 2005.
Bajro Sarić – "Glas Grada"
