BRUTO DOMAĆI PROIZVOD
Bruto domaći proizvod /BDP/, (engleski gross domestic product /GDP/) glavni je makroekonomski pokazatelj, odnosno mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje u određenoj godini. Njime se u novčanim jedinicama iskazuje vrijednost ukupne proizvodnje /finalnih dobara/ unutar granica određene zemlje ili države. Primjerice, ulaganje /investicija/ u izgradnju hotela u Hrvatskoj nekog ulagača koji nije iz Hrvatske obračunava se /dodaje/ bruto domaćem proizvodu Hrvatske. Međutim, vrijedi i obratno. Ako ulagač iz Hrvatske ulaže /investira/ u izgradnju hotela u nekoj stranoj državi, to ulaganje obračunava se /pridodaje/ bruto domaćem proizvodu te strane države.
Moraju se razlikovati, u smislu iskazivanja, dvije vrste bruto domaćeg proizvoda i to:
BDP deflator = (Nominalni BDP / Realni BDP) x 100
Primjer:
Ako je nominalni BDP 10 milijardi EUR, a realni BDP 9.9 milijardi EUR, koliki je BDP deflator?
BDP deflator = (10 milijardi EUR / 9.9 milijardi EUR) x 100 = 101
Prema tome, BDP deflator u navedenom primjeru je 101.
Obrazac za izračun realnog BDP-a ima sljedeći oblik:
RBDP = (NBDP / BDPD) *100
pri čemu su
RBDP = realni bruto domaći proizvod
NBDP = nominalni bruto domaći proizvod
BDPD = BDP deflator
Primjer:
Ako je nominalni BDP 10 milijardi EUR-a, a BDP deflator 101, koliki je realni BDP?
Realni BDP = 10.000.000.000 EUR / 101 *100 = 9.900.990.099 EUR-a
Iako se ukupni bruto domaći proizvod, kao i bruto domaći proizvod po stanovniku /per capita/ najčešće iskazuje u nominalnom iznosu, dakle u tekućim cijenama, realne stope rasta /pada/ bruto domaćeg proizvoda izračunavaju se primjenom BDP deflatora, odnosno usporedbom realnog bruto domaćeg proizvoda u određenoj vremenskoj seriji.
Bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita se izračunava na način da se ukupni bruto domaći proizvod u određenoj godini podijeli s brojem stanovnika određene države u toj godini. Primjerice, u hipotetičnom slučaju, ako dvije države imaju jednak ukupni bruto domaći proizvod, veći bruto domaći proizvod imat će država s manjim brojem stanovnika iz čega je lako izvući zaključak da je riječ o razvijenijoj državi.
Primjerice, ako je godišnji bruto domaći proizvod neke države 10 milijardi EUR-a, a broj stanovnika 1 milijun, bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita iznosi 10.000 EUR-a.
Bez obzira što je bruto domaći proizvod glavni makroekonomski pokazatelj ili mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje, u ovome radu potrebno je spomenuti i ostale makroekonomske pokazatelje.
Neto domaći proizvod /NDP/ zapravo je razlika između bruto domaćeg proizvoda i amortizacije, odnosno bruto domaći proizvod umanjuje se za amortizaciju.
Bruto društveni proizvod /GNP/ sve donedavno bio je glavni makroekonomski pokazatelj ili mjerilo gospodarske aktivnosti neke zemlje kada ga je zamijenio bruto domaći proizvod. Bruto društveni proizvod iskazuje vrijednost finalnih /gotovih/ proizvoda i usluga proizvedenih radom i kapitalom u vlasništvu građana određene zemlje kako u tuzemstvu tako i inozemstvu. Primjerice, neka vrijednost proizvodnje neke tvornice u hrvatskom vlasništvu u SAD računa se kao bruto bruto društveni proizvod Hrvatske, ali i kao bruto domaći proizvod SAD.
Nacionalni dohodak /ND/ predstavlja zbroj dohodaka koji primaju vlasnici radne snage, kapitala i zemlje. On je jednak zbroju plaća, kamata, renta i profita i može se izračunati na ukupnoj razini ili po stanovniku, jednako kao i bruto domaći proizvod.
Raspoloživi dohodak /RD/ je onaj dohodak koji kućanstvu ostaje za potrošnju i štednju i predstavlja razliku nacionalnog dohotka i neposrednih poreza i transfernih plaćanja.
Na kraju treba spomenuti da ni bruto domaći proizvod nije objektivni pokazatelj ekonomskog blagostanja jer veći bruto domaći proizvod ne i znači po sebi i veću kvalitetu življenja stanovništva neke zemlje, odnosno države. Primjerice, veća količina oružja znači veći bruto domaći proizvod, ali ne i bolji život stanovništva. Zbog toga se u novije vrijeme uvodi kategorija neto ekonomsko blagostanje prema kojoj se iz bruto domaćeg proizvoda isključuju one stavke koje ne pridonose blagostanju stanovništva /primjerice spomenuto oružje ili zagađenje okoliša/, a uključuju dokolica i takozvana siva ili neregistrirana ekonomija. Međutim, to nije predmetom ovoga završnog rada i neće se potanko objašnjavati.
Bruto domaći proizvod u određenom razdoblju može se izračunati na tri načina, odnosno primjenjući BDP kao tok prihoda /troškova/, proizvodnu /potrošnu/ ili rashodnu metodu. Treba napomenuti da se primjenom sve tri metode dolazi do istog rezultata, odnosno vrijednosti ukupnog brutto domaćeg proizvoda.
BDP kao tok prihoda /troškova/
Po ovoj metodi bruto domaći proizvod izračunava se prema sljedećem obrascu:
BDP = BP + KA + RE + PF + AM + NP
pri čemu su:
BDP = bruto domaći proizvod
BP = brutto plaće /najamnine/
KA = kamate
RE = renta
PF = profit /dobitak/
AM = amortizacija
NP = neizravni porezi
Za izračunavanje bruto domaćeg proizvoda po proizvodnoj /potrošnoj/ metodi potrebni su podaci o dodanoj vrijednosti /razlika između vrijednosti proizvodnih dobara i usluga i troškova materijala koji su se upotrijebili za proizvodnju za te proizvode i usluge/ - /DV/ i porezima na proizvode umanjene za subvencije – /PP/ u određenom razdoblju.
Treba napomenuti da se dodana vrijednost računa, prema metodologiji Državnog zavoda za statistiku RH, po skupinama djelatnosti u kojima se ostvaruje bruto domaći proizvod, a to su: poljoprivreda, lov, šumarstvo i ribarstvo /PR/, rudarstvo, vađnje, prerađivačka industrija, opskrba električnom energijom, plinom o vodom /IE/, građevinarstvo /GR/, trgovina na veliko i malo, popravak motornih vozila te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo /TR/, hoteli i restorani /HR/, prijevoz, skladištenje i veze /PS/, financijsko posredovanje, poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge /FN/, javna uprava, socijalno osiguranje, , obrazlovanje, zdravstvo, zaštita i socijalna skrb, ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti i aktivnosti kućanstava /JS/.
Primjerice, dodana vrijednost za neki proizvod X, koji se prodaje po cijeni od 33 kune i u kojemu su troškovi materijala 24 kune, ostvaruje se dodana vrijednost u iznosu od 9 kuna.
Sukladno spomenutom, obrazac za izračun bruto domaćeg proizvoda po proizvodnoj /potrošnoj/ metodi ima sljedeći oblik:
BDP = DV (PR + IE + GR+TR + HR + PS + FN + JS) + PP
Primjerice, prema spomenutom obrascu, bruto domaći proizvod Hrvatske u 2009. iznosio je 333,0 milijarde kuna /u tekućim cijenama/ ili 45,379 milijardi EUR-a, pri čemu je dodana vrijednost PR iznosila 19,5 milijardi kuna, IE 55,5 milijardi kuna, GR 23,1 milijardi kuna, TR 31,7 milijardi kuna, HR 12,8 milijardi kuna, PS 24,2 milijarde kuna, FN 70,8 milijardi kuna, JS 52,2 milijardi kuna i PP 42,9 milijardi kuna.
Za izračunavanje bruto domaćeg proizvoda po rashodnoj metodi potrebni su podaci o konačnoj potrošnji kućanstava i države /KP/, bruto investicijama /BI/, promjenama zaliha /PZ/, izvozu roba i usluga /IZ/ i uvozu roba i usluga /UV/ u određenom razdoblju.
Konačna potrošnja predstavlja prvu i najznačajniju stavku obračuna bruto domaćeg proizvoda po rashodnoj metodi i dijeli se na potrošnju kućanstava /osobnu potrošnju/ i potrošnju države /javnu potrošnju/.
Izdaci za konačnu potrošnju potrošnju kućanstava dijele se na tri kategorije i to:
- Trajne robe – automobili, telekomunikacijska tehnologija, televizori i sl.
- tkotrajne robe – hrana, piće, odjeća, obuća i sl.
- Usluge – zdravstvene, kulturne, socijalne i slične usluga
Usluge, s rastom i razvojem nacionalne ekonomije najbrže su rastući sektor u strukturi konačne potrošnje.
Bruto investicije su one koje su namjenjene zamjeni postojećeg istrošenog kapitala i stvaranju novog, a financiraju se iz amortizacije i akumulacije, tj. neraspodjeljene dobiti ili neto-profita kao razlike između prihoda i rashoda umanjeno za porez na dobit.
Neto izvoz predstavlja razliku između izvoza i uvoza roba i usluga. Izvoz predstavlja prodane proizvode i usluge stranim državama, a uvoz kupljene proizvode i usluge iz inozemstva. Ako je izvoz veći od uvoza iskazuje se trgovački suficit i on poveća bruto domaći proizvod. Međutim, ako je izvoz manji od uvoza onda se iskazuje trgovački deficit i on smanjuje bruto domaći proizvod.
Sukladno spomenutom, obrazac za izračun bruto domaćeg proizvoda po rashodnoj metodi ima sljedeći oblik:
BDP = KP + BI + PZ + IZ - UV
Primjerice, prema spomenutom obrascu, bruto domaći proizvod Hrvatske u 2009. iznosio je 333,0 milijarde kuna /u tekućim cijenama/, pri čemu je konačna potrošnja iznosila 255,3 milijarde kuna, bruto investicije 82,3 milijarde kuna, promjena zaliha 6,6 milijardi kuna, izvoz roba i usluga 120,2 milijarde kuna i uvoz roba i usluga 131,3 milijarde kuna.
Temeljni čimbenici rasta i razine bruto domaćeg proizvoda su kapital /imovina/ i rad, ali i stupanj tehnološkog napretka. Što je veći kapital po radniku realno je pretpostaviti i veći bruto domaći proizvod i obratno. Isto vrijedi i za tehnološku opremljenost, dakle što se više primjenjuje suvremena i produktivna tehnologija, veći je i bruto domaći proizvod i obratno. Što se tiče rada kao čimbenika rasta i razine bruto domaćeg proizvoda, očito je da obrazovanija i kvalificiranija radna snaga, dakle ljudski kapital više pridonose rastu i razini bruto domaćeg proizvoda i obratno. Zapravo je najpoželjnije od svih sastavnica bruto domaćeg proizvoda kada njegovom porastu najviše pridonose nove investicije, tj. ulaganja u novu proizvodnju ili usluge. Tada se može govoriti o zdravom i dugoročno stabilnom rastu bruto domaćeg proizvoda.
Ma koliko god pokazatelj o bruto domaćem proizvodu neke zemlje ili regije bio važan, a po mnogima još uvijek i najvažniji, čini se da on ipak u novim uvjetima ipak dovoljno ne objašnjava stvarno stanje neke nacionalne ekonomije, a još manje zadovoljstvo standardom i kvalitetom življenja njezinog stanovništva. Osim toga, bruto domaći proizvod u posljednje vrijeme, njegov možebitni rast ili pad, predmet je manipulacija političkih elita i stranaka, posebice u predizbornom razdoblju, na koje najčešći puk nasjeda, uglavnom zbog slabog ekonomskog znanja i ideološke ništa drugo nego obmane, kolektivne svijesti i sl. Apsurdno, i ne samo u našim, hrvatskim uvjetima, da se možebitnim i minimalnim rastom domaćeg bruto proizvoda mnogima može tvrditi da im je dobro, oni to prihvaćaju, a i sami znaju i osjećaju da to nije baš tako. Ali, očito je da su zablude i fikcija mnogima draži od suprotnih dokaza i činjenica i s takvih polazišta nije jednostavno, ako je uopće i moguće pokrenuti nacionalnu ekonomiju, poduzetništvo i stvarati nove vrijednosti. To uopće ne znači da je bruto domaći proizvod nevažan, možda je i dalje njegov ponder najveći, ali u račun treba uzeti i druge, teško vidljive parametre, poput kvaliteta življenja, osobnog standarda i sl. kako bi se dobila kompletna i objektivna slika stanja i perspektiva neke nacionalne ekonomije.
Literatura
Babić, M.: MAKROEKONOMIJA, Mate, Zagreb, 2000.
Benić. Đ.: POLITIKA I GOSPODARSTVO, Školska knjiga, Zagreb, 2004.
Blanchard, O.: MAKROEKONOMIJA, Mate, Zagreb, 2007.
Družić I., Sirotković J.: UVOD U HRVATSKO GOSPODARSTVO, Politička kultura,
Zagreb, 2002.
Kolaković, M: MJERENJE GOSPODARSKE AKTIVNOSTI ZEMLJE, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2007.
Priopćenja
Priopćenja Državnog zavoda za statistiku RH o nacionalnim računima od 2000. do 2011.
Internet stranice
Web stranice Hrvatske gospodarske komore - www.hgk.hr
www.hr.wikipedia.org – bruto domaći proizvod
