Odgovara tako Sanader na kritike Vladinog prijedloga antikorupcijskog programa: "Iz Račana progovara zavist i određena srdžba jer se moja Vlada i ja puno više angažiramo na rješavanju problema u hrvatskom društvu nego što je on to činio...Jedan od razloga je bilo to što su nesposobni a možemo reći i ljenčine i to se prije svega odnosi na Račana, a o svemu ostalom govore rezultati ove Vlade". To da se možebitno ova Vlada "više angažira na rješavanju problema u hrvatskom društvu" ništa ne govori. Angažirati se na rješavanju problema ne znači da se oni time i otklanjaju, a meni se, naprotiv, čini da se gomilaju. Znam dosta ljudi koji se angažiraju ali probleme ne otklanjaju, a znam i onih drugih, pa sad budi pametan. Nekome jednostavno ide, a drugome ne, zbog ovoga ili onoga. A i nije mi baš posve jasno što hoće Sanader rijeti o Račanu kao ljenčini. Uopće, postavlja se i pitanje je li uvijek baš najbolje za političara biti vrijedan, pošten i aktivan ili je bolje pričekati da "rijeka donese svoje". Znam također dosta "produktivnih" ljenčina i "neproduktivnih" radnika i nema tu nekakvog pravila. Pozitivno razmišljanje ne stanuje i nikad nije stanovalo u politici i ne donosi glasove. Sručiti se na protivnika ili neistomišljenika, bez ikakvih dokaza rizik je koji se često isplati.
Le Bon je posve jasan kada kaže: "Čisto i jednostavno tvrđenje bez ikakvog rezoniranja i dokaza jedno je od najsigurnijih sredstava da neka ideja prodre u duh naroda. Što je tvrđenje zbijenije i što je više lišeno svakog privida dokaza i razlaganja, to ima viša autoriteta. Religijske knjige i zakonici svih vjekova uvijek su se služili jednostavnim tvrdnjama. Državnici koji su zvani da brane bilo koju političku stvar, industrijalci koji oglasima reklamiraju svoje produkte poznaju vrijednost tvrđenja. Tvrđenje, međutim, ima pravu vrijednost samo pod uvjetom da se uporno ponavlja, i po mogućnosti istim riječima. Držim da je Napoleon rekao kako ima samo jedan ozbiljni oblik retorike: ponavljanje. Ponavljanjem se tvrdnja tako učvršćuje u duhovima da je napokon prihvaćaju kao dokazanu istinu. Ta moć dolazi otuda što se često ponavljana stvar napokon upije u duboke regije nesvjesnosti u kojoj se obrađuju motivi naših akcija. Nakon nekog vremena mi više ne znamo tko je začetnik ponavljane tvrdnje i napokon joj vjerujemo."
Dosta puta čuo sam od Sanadera i sada vladajućih da su birači smijenili Račanovu Vladu, što opet ništa ne znači, jer je riječ o kako-takvoj skrpljenoj aktualnoj parlamentarnoj većini i ne može se nikako govoriti o nekom uvjerljivom dokazu. Ali i to lijepo zvuči, dvije i pol godine poslije, za prikrivanje vlastitih slabosti i u konačnosti nespremnosti za temeljite gospodarske, socijalne i svake druge reforme Hrvatskoj toliko potrebne. To su ustvari samo "odgođena plaćanja troškova" ili "pasivna vremenska razgraničenja" kako bi rekli računovođe. Ne pada mi ni napamet braniti Račana, ali zabrinjavajuće je da Hrvatska s ovakvim ljudskim potencijalima ne može sastaviti jednu pristojnu, odlučnu, stručnu i razvojno usmjerenu Vladu, Vladu jasnih prioriteta, vizija i pozicije u europskim uvjetima i globalizacijskom okruženju.
Sve to što govori Sanader i slični političari /Berlusconi je još žešći/ posve je legitimno u političkim utakmicama, jednako legitimnosti primjerice, poduzetničkog marketinga. Nikad kao u ovim vremenima nije bio važniji omot od sadržaja ili predodžba o nekome ili nečemu nasuprot činjenicama. Tko to tvrdi da je doba romantike iza nas ako je shvatimo kao glas srca ili emocija u najširem smislu. Zato svima koji kane ući u političku arenu i dočepati se vlasti savjetujem da nipošto ne polaze od sebe i svojih možebitnih vrlina koje se na političkom tržištu i ne moraju dobro prodati. A ako je primjerice ta vrlina mozak, to gore po nju. Naime, mozak se ne vidi. U igri su visina, stas, glas, samouvjerenost, odlučnost i smisao za zavođenje, a to većini imponira, manjini ipak ne. A nemojte praviti "sranja" u ovih dvadesetak dana do županijskih izbora ili pravite, ali bar da vas nitko ne vidi. Ne zavarajte se onima koji vas potiču na politički angažman i koji o vama, vjerojatno i s pravom imaju dobro mišljenje. To je, kako se stalno potvrđuje, tek mali, jednoznamenkasti postotak biračkog tijela. Političko tržište nešto je posve drugo, kad je riječ o osobinama izbornika /birača/. A i sama politika je igra brojki. Potvrđuje to i sve ovo s pokojnikom Slobodanom Miloševićem koji nikada neće postati ni pokajnik ni krvnik, ako je to stvar suda. Broj živih daleko je veći u odnosu na broj mrtvih, ovako ili onako njegovih žrtava i taj je neupitni zločinac samo sa stajališta te manjine – žrtava. O većini i manjini u demokratskom okruženju i povezanim temama, drugom zgodom. Zasad samo da to nije tako baš jednostavna materija sa stajališta ustroja optimalnog društvenog poretka i zdravog društva. U nekim slučajevima /primjerice Pinochetova diktatura, komunistička Kina/ pokazalo se da je totalitarizam gospodarski najproduktivniji, a u nekim drugim slučajevima liberalni demokratski kapitalizam.
Inače, kad je riječ o ponovnim županijskim izborima, sve mi se čini da to neće biti utakmica za stjecanje većine. Prije će biti manjine. Kako će opet za /pre/vlast manjkati tri, dva ili čak jedan mandat /glas/, oni koji u tome uspiju imat će "pobjednički" status i mogućnost da neke svoje manje ili nešto veće interese /sinekure, poslovi iz proračunske kase i sl./ tako i ostvare. Jer, u nečemu drugome da će bilo koja nova županijska vlast moći promijeniti temeljni smjer kretanja bez potvrde s državnih vrhova, unatoč ponovnim silnim obećanjima, to se može "objesit mačku o rep" u postojećem hrvatskom sustavu područne samouprave i njegovih financijskih mogućnosti. Evo i sad, povjerenik Vlade za Dubrovačko-neretvansku županiju radi i što treba i što ne treba i nikome ništa. I život teče dalje. Po meni, tako bi trebalo ostati do daljnjega, sve dok se ne shvati i prihvati da je Lijepa naša puno šire i veće od Zagreba i okolice. Čemu sada svemu ovome dodavati još 41 vijećnika, Poglavarstvo, golemu administraciju i sl. u ime nekakve apstraktne kategorije kakva jest politika u ovome slučaju. Za odllučivati o statutima srednjih škola, zdravstvenih ustanova i sl.!? Dajte molim Vas. Kad bi bar Županija usklađivala neke suprotne /upitnog podrijetla/ interese između općina i gradova, kako sada stvari stoje između Grada Dubrovnika i Općine Župa dubrovačka, imala bi kakav-takav smisao. Sve u svemu, i nakon ponovljenih izbora, bit će to opet "veliki promet – mala zarada" kako pokojni Biće Mladinić kaže. Pa i ulaganje čak i s političkog stajališta neisplativo.
A što se tiče vrlina i mana pobjednika i gubitnika, zapanjujuće je kako naš narod sve to prikrati i skoro do nepotrebnosti učini riječi i djelo ovdje često spominjanog Le Bona i sličnih. Napad je bio i ostao najbolja obrana – kaže narod. Dodajem, pogotovu u političkim utakmicama. Ponekad mi dođe da za svaki broj Glasa Grada, umjesto ove kolumne, odaberem za vrijeme, prostor i okolnosti aktualnu narodnu poslovicu, ali mi neki vrag ne da mira, vjerujući da ljudi vole i ovo pročati. Pa i neki je povijesni dokument novim naraštajima. Do daljnjega...
15. ožujak 2006.
Bajro Sarić - "Glas Grada"
