A tko je poduzetnik? U najkraćem, pojedinac ili društvo koji vlastiti i/ili tuđi novac ulaže u kupnju, izgradnju i/ili opremanje nečega sa svrhom ostvarenja dobitka ili profita nakon svega. Treba ga razlikovati od vlasnika koji kapitalom ili drugom imovinom već raspolaže ili managera ili direktora kojemu su povjereni poslovi vođenja poslova poduzetnika. Kod nas je najčešći slučaj da su i vlasnik, poduzetnik i manager jedna osoba, što baš i nije najbolje i to je jednim od uzroka brojnih promašaja, bankrota i sl. No, u manjim društvima teško i može biti drukčije.
Možete li se prepoznati kao poduzetnik? Imate li prije svega znanja za postati i o/p/stati poduzetnikom. Ali, nije tu riječ o znanstvenom i teoretskom znanju kojega je posvuda, ako ste na to pomislili. Riječ je o znanju, kojega treba jednakovrijednim tretirati s potonjim, znanju o "posebnim okolnostima vremena i mjesta", kako reče Friedriech Hayek, guru slobodnog tržišta s tek minimalnom državnom regulacijom, nekom vrstom ekonomskog neoliberalizma, koji danas neke iritira, a druge oduševljava s obzirom na krajnje učinke. Dakle, Hayek kaže da to "znanje o posebnim okolnostima vremena i mjesta omogućuje da praktično svaki pojedinac ima neku prednost nad svima ostalima koja se ogleda u posjedovanju jedinstvene informacije što se može korisno upotrijebiti, ali samo ako odluke koje ovise o njoj donosi dotični pojedinac sam ili se donose uz njegovo aktivno sudjelovanje. Trebamo se samo sjetiti koliko mnogo trebamo učiti u svakom zanimanju nakon što smo završili teoretsku izobrazbu, kako veliki dio svog radnog života provodimo učeći određene poslove, i od kakve je vrijednosti u svim vidovima života pučko znanje, poznavanje lokalnih uvjeta i posebnih okolnosti. Znati da postoji stroj koji nije potpuno iskorišten i znati kako ga uposliti, ili znati za nečiju vještinu koja bi mogla biti bolje iskorištena, ili biti obaviješten da negdje postoji zaliha robe koja se može crpsti za vrijeme poremećaja u ponudi, društveno je podjednako vrijedno kao i znanje boljih alternativnih tehnika. Prijevoznik koji zarađuje za život koristeći prazne ili poluprazne brodske linije, ili trgovac nekretninama čije se znanje isključivo svodi na poznavanje trenutačnih prilika, ili arbitražer koji zarađuje na lokalnim razlikama u cijenama robe, svi oni obavljaju vrlo korisne funkcije koje se temelje na posebnom poznavanju okolnosti prolaznih trenutaka koji nisu poznati drugima. Zanimljiva je činjenica da bi se ta vrsta znanja danas općenito trebala tretirati s određenim prijezirom, i da bi svakog koji koristeći takvo znanje stekne materijalnu korist na račun nekog drugog bolje opremljenog teoretskim ili tehničkim znanjem, trebalo tretirati gotovo kao da je učinio nešto ozloglašeno. Postići određenu prednost na osnovi boljeg poznavanja načina komunikacije ili prijenosa informacija često se smatra nepoštenim, premda je itekako važno da društvo u tom smislu koristi najbolje mogućnosti, isto tako kao i prilikom korištenja najnovijih znanstvenih dostignuća. Ta je predrasuda u značajnoj mjeri utjecala na opći stav prema trgovini u usporedbi sa stavom prema proizvodnji. Čak i oni ekonomisti, koji sebe smatraju definitivno iznad krutih materijalističkih zabluda prošlosti, stalno čine istu pogrješku u slučajevima kad je riječ o aktivnostima usmjerenim na stjecanje takvog praktičnog znanja, očito zbog toga što u njihovu načinu razmišljanja to bi znanje trebalo biti dano." Ništa bolje nisam pronašao za procjenu jeste li ili ima li kod vas poduzetničkog nerva. Unatoč silnoj literaturi, savjetima i pričama o poduzetnicima i poduzetništvu, Hayek je, rekao bi za sva vremena, u ovih nekoliko rečenica opisao profil poduzetnika.
Danas su, barem u Lijepoj našoj, poduzetnici u očima i običnog puka sumnjivci, pa i kriminalci, politički poslušnici, "eksploatatori" i koješta drugo. A zapravo nisu ništa drukčiji od onih u drugim zemljama. I ovi naši imaju "znanja o posebnim okolnostima vremena i posjeduju jedinstvene informacije koje se mogu korisno upotrijebiti", ma što se pod tim predmnijevalo. Hrvatska je takva kakva jest, tržište također, s kažu, sve većom korupcijom, politizacijom, slabom pravnom državom i tko to sve može razumjeti, plivat će, prsno ili leđno, u poduzetničkim vodama, brže ili sporije. Oni koji razmišljaju na način da se sve to sredi i stvori netko idealno tržište po njihovoj mjeri, pričekat će još dugo. Usput, teško mi je i zamisliti razmjerno uspješnog poduzetnika po nekim europskim mjerilima, koji uredno plaća poreze, doprinose, radnike, kamate i ostalo, jer ukupni makroekonomski okvir za poduzetništvo svih vrsta daleko je dobrog. Pa i oni se snalaze kako znaju i umiju, kad su već tu i bilo bi puno gore da nije tako. Kad se osvrnem oko sebe i promislim tko su zapravo ti više ili manje uspješni poduzetnici i možete li to biti i vi, onda je posve jasno da se mora razumjeti vrijeme, okolnosti i potrebe područja djelovanja i ne zamarati se estetskim, moralnim, pa i socijalnim aspektima nekog pothvata ili posla. To nema nikakve veze sa slobodnim tržištem i temeljnom svrhom poduzetništva – profitom. Inače smo još na tom cilju, profitu, iako je kod najrazvijenijih tržišnih ekonomija temeljni cilj povećanje vrijednosti poduzeća što je na dugi rok za svaku, pa hrvatsku nacionalnu ekonomiju ispravnije. Država i to ona pravna, s minimalnom regulacijom, dužna je da te tržišne nesavršenosti otkloni, za što je potrebna i politička volja, koje, kako vidimo nerijetko i nedostaje. Zbog svega toga mikroklima za neke vrste, ajmo rijeti, "poštenih" poduzetnika ipak još nije povoljna. Poboljšice s hitro.hr i sl. su dobre, ali potrebni su duboki rezovi, od svođenja na pristojne granice korupcije, gospodarskog kriminala do jednakih početnih uvjeta i mogućnosti za sve sudionike utakmice.
A možete postati mali ili srednji uspješan poduzetnik, već prema tome što hoćete, ako ne napravite grješke onih koji su propali ili su na rubovima sloma. To su oni koji nisu imali čistu poduzetničku ideju, ciljano tržište, dovoljna ulaganja /sa 100 kuna ne može se dobiti isto kao za 50 kuna, to kupac ne uvažava/, sređen obiteljski život, volju, samopouzdanje i zdravlje. Povrh toga nisu prihvaćali promjene niti im se prilagođavalii. Skoro i zaboravih, a takvih je sveznalica većina, nisu bili voljni i saslušati druge, osobito one koji imaju što reći, niti povjerili ono što ne znaju boljima, a i raspršili su se na stotinu strana, ne usredotočivši se na temeljnu ideju i ono u čemu su zapravo najjači. Eto, to je to, na temelju nekih osobnih i iskustava drugih, pa procjenite jeste li poduzetnik ili ipak pripadate ostalima. Sretno!
26. listopada 2005.
Bajro Sarić - "Glas Grada"
