Turizam

Spektar

Turizam

O DUBROVAČKOM I HRVATSKOM TURIZMU

duturiz

I. NOĆENJA KAO FIZIČKI POKAZATELJI POSLOVANJA:

Danas ćete često naći da se broj ostvarenih noćenja kao mjera uspješnosti poslovanja sotonizira i proglašava ostatkom starog tzv. „komunističkog“ naslijeđa, jer broj noćenja ništa ne znači ukoliko nema financijskog ostvarenja. To može biti prihvatljivo ali samo beznačajnim dijelom – jer će broj noćenja uvijek ostati globalnom oznakom uspješnosti poslovanja, ako ništa drugo zato što kad nema noćenja znači da u hotelima nema turista, hoteli tada ostaju prikraćeni za prihod od soba, restorani za prihod od prodaje hrane i pića, turistička zajednica bez takse, država bez poreza i doprinosa, radnici bez redovitih plaća itd.

Dakle, veći broj noćenja automatski znači da su hoteli bolje radili a ako izostanu noćenja sigurno se nije dobro radilo što zasigurno utječe na financijske rezultate poslovanja, koji su dakako jedini stvarno mjerodavni za procjenjivanje uspješnosti poslovanja i sposobnosti poduzeća da izvršavaju svoje i društvene obveze. Krevet koji se jednu noć nije napunio je nepovratno izgubljen. Zato pogledajmo što "govore"noćenja u izvješću Strukovne grupe hotelijera i ugostitelja pri Županijskoj Komori Dubrovnika

Iz predočenih podataka vidi se da je unutar posljednjih devet godina, (tj. od 2001 godine od kada se dubrovački turizam stvarno počeo vraćati na tržište a poslije NATO-ovog bombardiranja Srbije) broj noćenja je rastao sve do 2005 godine, a onda počeo padati. Zato je najuspješnija poslijeratna godina bila sezona 2005 godine.

Sam pad koji se uočava u 2009 godini (ali i nekoliko godina prije) veći je od ovdje prikazanog - jer se u obzir mora uzeti činjenica, da je broj raspoloživih postelja rastao - bar tako piše u spomenutoj HGK ŽK analizi o poslovanju hotelijera Dubrovačko neretvanske županije: U posljednjoj godini broj raspoloživih hotelskih postelja je povećao za 3 % a broj ukupnih noćenja je pao za 3 %, što se ozbiljno reflektira na poslovne rezultate. Zatim, broj ukupno ostvarenih noćenja uključuje i alternativni smještaj (privatni, kampovi isl) koji nije toliko bio u padu, pa su hoteli „zaradili“ veći pad. To i piše u rečenom izviješću:

Hotelske kuće iz naše ankete u 2009. godini ukupno su ostvarile 4% ili 82.827 noćenja manje nego u 2008. godini (broj postelja povećan je za oko 800) i uglavnom su i pojedinačno ostvarile manji broj noćenja (osim hotelskih kuća koje su u 2008. godini radile kraće zbog obnove ili nekih drugih razloga pa su u 2009. godini imale značajno povećanje broja noćenja), što se direktno odrazilo i na njihove ostvarene poslovne prihode.

U materijalima o kojima će dubrovački hotelijeri uskoro raspravljati govoreći o poslovnim rezultatima 2009 godine dalje piše sljedeće:

Grad Dubrovnik još uvijek nije dostigao razinu noćenja iz 2005. godine (68.799 noćenja manje); Od rekordne 2005. godine u DNŽ je povećan ukupan broj postelja za 3% ili 2.131 postelju, a ukupna noćenja smanjena su za 3% ili 153.997 noćenja

Dubrovačko-neretvanska županija ukupno je ostvarila 2009 godine 957.229 dolazaka (gostiju) i 4,324.498 noćenja (što je bilo - 3%). U materijalima o kojima će ovih dana raspravljati dubrovački hotelijeri nema i jednog neugodnog podatka: Naime, negdašnja Općina Dubrovnik 1986 godine je imala oko 6,500.000 noćenja, a to je prostor manji za Orebić, Korčulu, Ploče Metković, Klek, koji danas predstavljaju ukupnu DNŽ, a koja je evo ove godine ostvarila tek 4,324.498 noćenja. To znači da vrlo jaki i širom svijeta poznati turistički „brand“ je još uvijek daleko ispod svojih stvarnih mogućnosti. Jedan od razloga leži u krizi, ali drugi i najveći jest da u Dubrovniku, perjanici hrvatskog, mediteranskog i svjetskog turizma ima još uvijek dosta neobnovljenih hotela (kažu da još oko 9.000 soba čeka njihovo stavljanje na tržište).

II FINANCIJSKI POKAZATELJI - PROFIT & LOSS

U materijalima o kojima će dubrovački hotelijeri uskoro raspravljati glede poslovnih rezultata 2009 godine dalje piše:

Ostvarena dobit financijske godine manja je za 46% nego 2008. godine, ostvarena je u 9 hotelskih kuća (2008. godine u 12), a najveća pojedinačna dobit je 5,6 mil.kuna (2008. godine 7,5 mil.kn).

Iz prikazanih podataka je jasno uočljiva tendencija pada dobiti odnosno rasta gubitaka što se pretvara u sudbinski smjer dubrovačkog (i hrvatskog) turizma, a vidi se u slikovnom prikazu.

Tu se dakle lijepo vidi kako su se kretali gubici i dobitci u dubrovačkom hotelijerstvu. U grafikonu se uočava da od 2006 godine gubitci rapidno rastu, a dobitci rapidno padaju, da bi u 2009 godini se gubitci i dobitci našli u najopasnijem raskoraku. Iste tendencije se zapažaju i u apsolutnim iznosima! U 2005 godini (onoj najboljoj poslijeratnoj godini) zbir dobitaka hotelskih poduzeća je iznosio 156,075.449 kuna - a zbir gubitaka samo 34,326.155 kuna. U protekloj 2009. stvar se obrnula - pa zbir dobitaka pada na mizernih 16,677.983 kuna, a zbir gubitaka se penje na vrtoglavih 159,167.596 kn.

Sve manji broj noćenja je očito učinio svoje! No ni ta činjenica posve ne objašnjava ovako loše rezultate. Naime, postoji sumnja da se s brojem noćenja jednim dijelom dogodilo statističko naštimavanje (da bi se umjetno poboljšali pokazatelji uspješnosti - što su hotelijeri krajem godine javno prigovarali Ministru Bajsu). S druge strane se radi krize na turističkom tržištu razmahala teška borba za goste - pa su hotelijeri morali snižavati cijene, što se direktno preslikalo na financijske rezultate.

Najvjerojatnije se dogodilo oboje od gore spomenutog.

III PRIHODI I RASHODI

Ali ni to nije sve da bi objasnilo loše rezultate poslovanja, a jasno se uočava na sljedećoj slici nazvanoj „Odnos ukupnih prihoda i rashoda“: Na priloženom grafikonu se vidi tendencija rasta ukupnih rashoda iznad ukupnih prihoda. To se samo donekle može objasniti pritiskom tržišnih uvjeta na snižavanje prodajnih cijena (prisutno u svim nama konkurentnim destinacijama).

Ovdje se vidi se da su troškovi poslovanja (unutarnje cijene) stalno i neumjereno rasli - fenomen kojem je izložena cijela Hrvatska - dakle rezultat grešaka u funkcioniranju sustava. Pritom treba naglasiti da su troškovi hrane u hotelskoj industriji relativno maleni i ne mogu bitno ugrožavati ukupno poslovanje - nego rast cijena rada i usluga (komunalnih i ostalih).

IV BURA NA TRŽIŠTU

Na Slici se mogu uočiti turbulencije prisutne na svjetskom tržištu koje se nužno odražavaju i na Hrvatsku. U 2009 godini su najbrojniji gosti u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bili oni iz Velike Britanije. Mada je u 2009 godini zabilježen značajan porast noćenja s britanskog tržišta, to ipak ništa ne znači - jer je u međuvremenu bio zabilježen ozbiljan pad (naime 2005 godine je ostvareno oko 530.000 noćenja) . Njemačko tržište je u 2009 godini također poraslo, ali opet zato što je u međuvremenu bilo opalo (naime 2005 godine je bilo ostvareno oko 600.000 noćenja). Najviše su padali Francuzi (koji su 2005 ostvarili čak 780.000 noćenja) - a nažalost još padaju. Italija je 2009 godine malo porasla, ali ni s tog tržišta još nismo uhvatili brojke ostvarene 2005 godine (kad je bilo cca 210.000 noćenja). Negativna iznenađenja predstavljaju padovi Slovenaca, BiH, Čeha i Rusa. Pozitivno iznenađenje predstavljaju Poljaci (7 % ukupnog broja noćenja što je mnogo).

Mi ove godine moramo ozbiljno računati s posljedicama krize, koja još uvijek hara po za nas najvažnijim emitivnim zemljama, kao i PIGS-efekte koje nas mogu jako opterećivati. Da se podsjetimo - taj termin PIGS je kratica od prvih slova posebno ugroženih monetarnim neredom u „Eurozoni“ (tj. Portugal, Italija, Grčka i Španjolska), sve sami naši direktni konkurenti u nadmetanju za turistima.

V. PREDNOSTI I MANE

Dubrovnik je perjanica hrvatskog turizma (sa svim vrlinama i manama), pa kad načelno govorimo o Dubrovniku govorimo o Hrvatskoj. Dubrovnik i Hrvatska trenutačno pred sobom imaju dvije slabašne prednosti i tri golema nedostatka. O tome kako će se s njima suočiti zavisti će i uspjeh ove i sljedećih sezona – jer je turizam gospodarska grana koja ima sve odlike industrije u koju se sve stvari trebaju planirati i unaprijed osmišljavati.

Prva prednost je vrlo povoljan zemljopisni položaj Hrvatske – Jadransko more je duboko uronjeno do u samo srce Europe – pa blizina uz sada već većim dijelom dobre cestovne komunikacije pomažu opredjeljivanju turista prema bližim i sigurnijim destinacijama - kakva je Hrvatska.

Druga prednost je to da je Hrvatska značajan turistički „ brand“ koji ima mnogo veću težinu od broja postelja kojima danas raspolažemo. Dok Portugal javno priznaje da se preinvestirao, da ima višak hotelskih kapaciteta kojeg će teško prodavati i pod normalnim okolnostima, Hrvatska ih još uvijek ima premalo za svoj značaj i mogućnosti. Zašto se to tako dogodilo najvećim dijelom treba zahvaliti korupciji u privatizaciji, te nebrizi države da se postojeći potencijali slabo ili nikako obnavljaju. Takvo stanje je golema šteta za državu u permanentnoj financijskoj krizi, no pomaže u preživljavanju postojećih objekata.

Prvi nedostatak je da su nam zemlje PIGS-a direktna konkurencija. Naime, baš te tzv. „europske svinje“ su u teškim prilikama, a nasuprot nama predstavljaju divove u turističkoj industriji. U situaciji manjeg broja putnika (radi ekonomske krize, otkaza, nezaposlenosti, financijske nesigurnosti) te zemlje se u borbi za goste služe neviđenim „dumpingom“. Već su prošle godine javno istaknute cijene hrvatskih turističkih usluga bile daleko iznad sličnih u tim zemljama. Ove godine su te razlike još veće, pa će se prema njima nužno slijevati rijeke europskih turista.

Druga nedostatak je naša vlastita sistemska nekonkurentnost. Poznato je da su uvjeti poslovanja u Hrvatskoj teški, skupi, i sve skuplji, uglavnom radi preskupe države koja uzima sve više. K tome je općepoznata stvar da je kuna jako precijenjena što nas čini sve skupljima i nepristupačnijima.

Treći nedostatak je sistemska podrška zemalja „Eurozone“ svojim „svinjama“. Morali su im dati stotine milijarde eura da prežive, a budući da ne znaju kako će dugove vraćati sada se sustavno usmjeravaju turistički aranžmani prema tim zemljama (što više i nije teška stvar jer su se cjenovno prilagodili i postali više nego pristupačni).

VI. TURIZAM IZVAN SUSTAVA

Briga država o sebi i vlastitim javnim i strateškim interesima je posve normalna stvar - osim kod nas gdje prioritet drže tuđi i privatni interesi. I tako dolazimo do logičnog ali posve neugodnog zaključka – dok naša država upire oči u turizam kao skoro jedinog spasitelja državnog erara, nimalo se ne trudi da mu pomaže usmjerenim sistemskim mjerama. U ovo nemilosrdno vrijeme hrvatski turistički trudbenici su prepušteni sami sebi.

Krivnju za ovakvu situaciju najvećim dijelom svakako snosi država, koja skoro nimalo ne brine o vlastitim resursima. Radi sumnjivih političkih (politikantskih) preferencija se i dalje njeguju „mrtvi kapitali“. Vlada i HFP nikako da priđu temeljitoj ali kvalitetnoj i odgovornoj privatizaciji hrvatskih turističkih potencijala i njihovoj usmjerenoj obnovi i razvoju.

No najveću krivnju snosi hrvatska politikantska praksa (stranačkih namirivanja) kojom se u nadležno ministarstvo lansiraju politički podobni, a ne stručni kadrovi (što nije odlika samo turističkog ministarstva, ali je ta praksa ovdje dovedena do apsurda). Nije problem u samoj osobi Ministra – on uvijek i mora biti prvenstveno političar - mjer su to demokratski standardi odgovornog vladanja (ako nešto takvo stanuje u Hrvatskoj), te predstavlja kontrolu svrhovitosti državne politike (ako takva kod nas uopće postoji).

No državni tajnici bi morali biti visoki profesionalci – što kod nas nije slučaj. Hrvatsko Ministarstvo turizma danas ima 3 državna tajnika, od kojih niti jedan nikada nigdje nije radio u turizmu, pa tako ne poznaju poslove o kojima bi trebali brinuti, a niti imaju osjećaja za specifičnosti ove zahtjevne i osjetljive ali za sve nas izuzetno važne gospodarske grane.

K tome, na grbači sve iscrpljenijeg hrvatskog turizma tavori golema i neproduktivna Hrvatska turistička zajednica, jedan preživjeli mastodont koji troši golema proračunska i parafiskalna sredstva (turističku taksu treba tretirati upravo kao parafiskalni namet - jer kao takovu ju malo razvijenih turističkih zemalja poznaje). HTZ je postala sama sebi dovoljna.

frederik - www.polittika.com

Frederik, zagrebao si po

Frederik, zagrebao si po površini. Veličina problema se vidi, a uzroci su jako duboki i ne znam kada ćemo ih riješiti.
Interesantno je da zemlja koja se zaklinje u turizam nema razvojnu strategiju tog istog turizma. Investitori su prepušteni sami sebi, svojim ambicijama i političkim vezama. Nitko nema pojma zašto bi nešto negdje trebalo napraviti i da li postoji nekakav plan razvoja nečeg sasvim drugog i s turizmom nespojivog odmah pored.

Kada kreneš u Rabac moraš proći pored Plomina koji je samo jedna uvala pored! A sada se sprema još jedan Plomin. Znamo li kuda će ići ceste, plinovodi, da li će se nešto negdje graditi ili neće. Hoteli se grade godinama (fizički), a njihova reputacija još dulje, kako bi stekli klijentelu i počeli biti rentabilni. I nakon što napraviš sve što treba, uložiš godine rada i novac, dođe država i napravi LNG terminal na 250 metara udaljenosti (pretjerujem – ali samo dajem kao ilustraciju).

Ministarstvu turizma, koje planira nekakve promidžbene akcije kako bi pomoglo turizmu, nikako da započne aktivnosti na toj prokletoj strategiji. I sam kažeš da tamo sjedi ministar koji do jučer nije znao ni gdje su hoteli s 5* na obali, a kamoli da je znao možda neke tehničke detalje o turizmu. Nisam gledao tko su državni tajnici, ali jedan od njih je Mujo iz Konavala. Tebi je blizu, koje su njegove veze s turizmom (stranačka pripadnost mi je jasna). I zašto uopće HSS upravlja resorom turizma (premda je jedan od najboljih dubrovačkih šefova recepcije i nekoliko gradonačelnika bilo agronoma)?

Veliki problem u cijeloj priči je Turistička zajednica. Od nacionalne prema dolje sve do turističke zajednice mjesne zajednice Ploče-Iza grada. Osim što je bio osrednji plesač u Linđu, čime se bavio Niko Bulić pa je zaslužio biti doživotni vladar HTZ? HTZ rasipa novce na bijednu promociju turizma ove države već godinama, i da Jaca nije dreknula da joj je jedna ženska guzica u spotu neprihvatljiva nitko se ne bi ni pitao a što u stvari radi HTZ? Prema zakonu župani i gradonačelnici su predsjednici županijskih odnosno gradskih TZ. Ali što one rade? Koja je korist od njih kada su i hotelijeri krenuli galamiti da je krajnje vrijeme dokinuti ovakve TZ.

Kako sustavno napraviti okvir u kojem će sve zainteresirane strane sjesti za stol jednom tjedno ili mjesečno i postići dogovor oko upravljanja destinacijom, oko planiranja što i kako u pojedinoj destinaciji. Sastaju se ljudi ad-hoc i iznose prijedloge, nedavno se Andro Vlahušić sastao s hotelijerima u Dubrovniku koji su mu iznijeli hrpu prijedloga od noćnog života u objektima koji su u vlasništvu i pod upravljanjem grada do asortimana koji se nudi na Stradunu i gdje bi trebalo postaviti stroga pravila igre. Ali sastanak je prošao i većina stvari će se zaboraviti. TZ Dubrovnik neće inzistirati na provedbi ovakvih prijedloga jer to „nije njihov“ problem…

Čini mi se da je u obnovu i izgradnju hotela u Dubrovniku uloženo oko 400 milijuna Eura, ali same investicije nisu dovoljne da se produlji sezona. Nije problem popuniti hotele u Dubrovniku od 10.07 do 25.08 u vrijeme Igara i po visokoj cijeni. Ali kako popuniti hotele (a ne dati ih ispod cijene) u ostalo vrijeme? Ali kako produljiti sezonu? Dubrovnik je i dalje prvenstveno avio-destinacija. Trebaju nam dodatne linije, hotelijeri su tražili letove prema Ateni i još nekim destinacijama.

Jedna od mogućnosti svakako je kongresni turizam. Dubrovnik je na ljestvici svjetskih kongresnih destinacija na ne dobrom 160-i nekom mjestu (Beograd je ako se ne varam 120)! Dubrovniku hitno treba kongresni centar, ne uređeni Revelin, ili sportska dvorana u Gospinom polju, nego pravi kongresni centar s dvoranom kapaciteta nekoliko tisuća radnih mjesta i hrpom manjih dvorana (kada sam spomenuo da je Beograd bolje pozicioniran kao svjetsko kongresno odredište - razlog je jednostavan dva velika hotela visoke kategorije naslanjaju se na Sava centar - kongresnu dvoranu s oko 4 tisuće mjesta izgrađenu pred 30 i nešto godina ali još uvijek služi svrsi). To je u relativno kratkom vremenu jedini način da se tijekom cijele godine popune hoteli visokih kategorija. Jer, od ukupno 23 hotela s 5*u Hrvatskoj njih 13 je upravo u Dubrovniku (u Istri 2, Opatiji 3, Splitu 2 i Zagrebu 3).

Stručnjaka za turizam imamo, ali očito ne na pravim mjestima. Krajnje je vrijeme da hotelijeri počnu voditi ministarstvo turizma (Pave je bila iz garaže), bez obzira na stranačku pripadnost.

Ako turizam ne zezne kriza,

Ako turizam ne zezne kriza, vulkanska prasina ili neka vremenska nepogoda onda ce ga dokrajciti sindikat nekakvim "spontanim" dogadjanjem naroda.Sto briga one iz javnih sluzbi kako i moze li netko zaraditi novac kojim ih hrani a ima ih desetke tisuca viska.
Politicka financijska piramida: vi nama glasove, a mi vama opcinu, foteljicu i placicu.
Ni jedan mjesec im nisu kasnile place a 80.000 ljudi u proizvodnji i realnom sektoru ih ne dobiva po vise mjeseci.
Sramotno!
Prvo i to za 2h bi dekretom ugasio FINA-u i svih onih 80 agencija za istrazivanje ruda.Kasnije bi samo otvarao do 5 agencija sa 5 x manje ljudi.Agencija koje su nuzne i opravdane i to ekipirane, informatizirane i najekonomicnije organizirane iz ponuda preko javnih natjecaja.
Ako nema mladih, sposobnih i obrazovanih za to, onda mozemo odmah pogasiti i fakultete.
Oni nemaju za to kapaciteta, pa od toga nista.
Ali opet ce doci na isto kad ne bude vise ni placa.
Biti ce volontera kao u prici.
U 2010. u realnoj trgovini su samo 2 artikla.Pa izaberite sa police:
Ako zelite ozbiljnu ekonomiju onda neoliberalizam, a ako hocete uranilovku idite u drugu trgovinu na kojoj pise Kuba.
Tko je gadljiv na novac neka meditira na drvetu ili neka se hrani u prirodi.
A svi ostali...
Kako se to radi u neoliberalizmu?
Maurice McTigue Maurice postao je poznat kao "ministar promjena" za vrijeme desetogodišnjeg boravka u novozelandskoj vladi tijekom kojeg je promijenio osam ministarskih funkcija.
Bio je ministar javnih radova, ministar željeznica, ministar zaštite okoliša, ministar rada i razvoja, ministar zapošljavanja, ministar za državna poduzeća i ministar imigracije. Posljednjih deset godina na sveučilištu George Mason vodi projekt "Odgovorno upravljanje državom". Cilj mu je, kaže, naučiti političare da državnim novcem upravljaju tako da građani osjete korist od njihova upravljanja.
Pritom je njegova referenca neupitna: Vlada u kojoj je sudjelovao ostavila je Novi Zeland sa stopom nezaposlenosti od 3 posto, značajnim viškom u proračunu, otplaćenim dugovima i mirovinskim sustavom napunjenim za sljedećih 25 godina. Tijekom procesa reformi ukinuli su sve subvencije poljoprivredi i industriji, a sektori u kojima je država još prisutna organizirani su na profitnoj osnovi i financiraju se sami.
McTigueov način rada možda najbolje pokazuje statistika zaposlenih u državoj upravi - prije reformi ministarstvo transporta je imalo 5600 zaposlenih, nakon reformi 56, ministarstvo šuma smanjilo se sa 17000 na 17 zaposlenih, od 28000 zaposlenih u ministarstvu javnih radova, nakon reforme je ostao samo jedan - McTigue.
Ima tko bolji?
Reference?
Konkretni rezultati?
Kod nas je 556 jedinica uprava...Opcina, gradova, zupanija...
Ajme judi, ko to more platit?!

1. srpnja 2010.

dcroata - www.pollitika com

KRIVA TURISTIČKA POLITIKA?

Spektar - Turizam

hrvturiz

Vodi li Hrvatska ipak pogrešnu turističku politiku, isplati li se u uopće ulagati u turističko hotelijerstvo i zbog čega je razina turističke potrošnje i stupanj iskorištenja turističkih kapaciteta toliko nizak i zašto nam slabi turistička konkurentnost - to su svakodnevna pitanja svim čimbenicima hrvatskog turističkog proizvoda, od političara do stručnjaka. Okrenutost fizičkim, a ne financijskim pokazateljima rezultata poslovanja turističkog sektora zavaravajuće djeluje, a uvidom u financijske izvještaje, osobito hotelskih poduzetnika, razvidno je da su im rezultati poslovanja najčešće negativni, što se odnosi i na financijski položaj. Čini se da da postoje stalni nesporazumi i s državnim, ali i lokalnim tijelima, pa i stanovništvom ne samo kad je riječ o razvojnim projektima u turizmu, nego i u tekućem poslovanju i da nismo baš spremni lišiti se komoditeta, pa i određene zavisti i prema domaćim, a još više stranim ulagačima i kao da se ne možemo pomiriti s tim da je baš receptivni turizam najvažniji izvozni potencijal i snaga hrvatskog gospodarstva. Zato su zanimljiva razmišljanja Georgea Eltza, suvlasnika grupacije Valamar, u čijem je sastavu i Dubrovnik Babin kuk d.d., s kojim se u potpunosti slažem. /Bajro Sarić/

Kakvu turističku sezonu očekujete?

Svjesni smo da će sezona biti zahtjevna i da će biti otežani uvjeti poslovanja. Stoga očekujemo rezultate na razini prošle godine. Prema trenutnim pokazateljima, očekujemo lagani porast kod dolaska individualnih gostiju, dok kod turoperatora imamo indikacije o minusu do 10 posto. To je djelomično također rezultat promjena u našoj poslovnoj politici i mi očekujemo solidnu potražnju za našim najkvalitetnijim proizvodima. Iako, predsezona 2010. pokazat će se slabijom nego lani.

Što se tiče glavne turističke sezone, tu ne bi trebalo biti većih problema, ako islandski vulkan bude mirovao i ne pojave se novi problemi u zračnom prometu.

Je li za probleme u predsezoni razlog nezgodan raspored praznika?

Proljetni praznici na nekima od nama najvažnijih tržišta i rezultirajući trend kratkih boravaka dokazano su više prilika nego rizik za naše poslovanje, dok vremenske prilike i globalna kriza ove godine utječu na lošiju predsezonu. Međutim, glavni razlog tih problema je što naš turizam nema dovoljno razvijenu ponudu za predsezonu i posezonu. Usuđujem se reći da sve više i više hotela ima proizvode za predsezonu i posezonu poput wellnessa, sporta i drugih sadržaja, ali nam je globalna koncepcija još uvijek nedovoljna.

Dugoročno gledano, pokazalo se da je politika snižavanja cijena uvijek više štetna nego korisna. Logično je da nije baš najbolja reklama za naše proizvodi u pred- i posezoni prodavati krevet za 30 eura, koji u sezoni košta recimo 100. Izvan glavne sezone treba ponuditi ciljanim skupinama razne vrste usluga. Mi smo uspjeli odraditi dobar posao s ciljanom skupinom umirovljenika u posezoni i s ljubiteljima tenisa u predsezoni, ali je to još uvijek nedovoljno. Treba nam dodatnih ideja i dodatnih ulaganja.

Možete li kao ulagač iz inozemstva, ocijeniti poduzetničku klimu u Hrvatskoj?

Hrvatska je osma zemlja u kojoj sam poslovao u različitim ulogama. Mogu reći da nigdje nisam naišao na toliko problema kao u Hrvatskoj. Unatoč svim komplikacijama u poslovanju, nismo imali drugog izbora, no ulagati. Samo u posljednjih šest-sedam godina uložili smo milijardu kuna u obnovu hotela i podizanje kvalitete. Da to nismo napravili do sada bismo propali, kao i drugi ulagači u hrvatski turizam. Stoga se nadam da ćemo kao i naše kolege koje su ulagale u turizam, uspjeti osigurati adekvatan povrat ulaganja. Ako ne uspijemo, uvijek riskiramo da naša tvrtka dospije u vlasništvo banaka. Da bismo preuzeli takav rizik, očekujemo određena priznanja.

Primjera radi, samo iz grupacije Valamar država i gradovi u kojima poslujemo uprihode 200 milijuna kuna poreza na račun našeg poslovanja. Usporedbe radi, naš godišnji promet je negdje oko 760 milijuna kuna. Ono što me začuđuje je to da mi kao ulagači imamo čitav niz gotovo apsurdnih pravnih sporova, koji se nikad ne okončaju, što dodatno pogoršava situaciju. Stoga se ne treba čuditi što mnogi toliko potrebni ulagači okreću leđa Hrvatskoj. Što se mene tiče, osobno vjerujem u budućnost hrvatskog turizma, ali bih volio kada bi rokovi povrata ulaganja u turizam bili kraći.

Što mislite na pojedine izjave kako će pojedini ulagači propasti, a hoteli neće, nego će dobiti novog vlasnika?

Stara je tvrdnja kako u hotelijerstvu može uspješno poslovati tek treći vlasnik, a da će prva dva propasti. Međutim, vlasnici grupacije Valamar će preživjeti, jer smo mi nakon države i banaka doista treći po redu vlasnici. No, na stranu takve tvrdnje, mi svoju održivost poslovanja temeljimo na opreznom i odgovornom poslovanju te stalnoj edukaciji zaposlenika. Uz to, razinu zaduženosti držimo na razumnim postocima te pod potpunim nadzorom. Takav način poslovanja nam omogućava da čak ni u ovoj krizi nemamo nikakvih problema s likvidnošću.

Moram priznati da bi pojedini dijelovi naše grupacije poput Babinog kuka u Dubrovniku, imali velikih problema da ne dobiju pomoć iz ostatka grupacije. Takva situacija je oduvijek, ali mi vjerujemo u Dubrovnik kao destinaciju. Stoga smo i gotovo polovicu ulaganja imali upravo u hotele Dubrovnik-Babin kuk. Činjenica je da su zbog te uvjerenosti i ostali hotelijeri masovno ulagali u Dubrovnik.

Što očekujete od Zakona o turističkom zemljištu?

Nije tajna da smo bili nezadovoljni prijašnjim verzijama tog Zakona, ponuđenim na prvom i drugom čitanju. Smatrali smo da su određeni njegovi dijelovi proturječni nekim drugim hrvatskim zakonima, hrvatskom ustavu i međunarodnim konvencijama čiji je i Hrvatska potpisnik. Logično je da bi takav zakon trebao jamčiti transparentan i ravnopravan tretman svih turističkih kompanija. Dakle, ne stoji teza da hotelske kuće traže moratorij na zakon, jer je kod nas moratorij na snazi već 20 godina. Mi jedino tražimo kvalitetno rješenje ovih starih problema. Postoje pozitivni signali iz Vlade i mislim da čak postoji politička volja da se konstruktivno riješe postojeći problemi vlasništva nad turističkim zemljištem. Stoga sa zanimanjem očekujemo treće čitanje.

Planirate li nova ulaganja?

Kako smo preživjeli krizu te ukoliko ne bude nekih nepredvidivih događaja, planiramo se vratiti na godišnju stopu ulaganja od 300 milijuna kuna. Smatramo da toliko možemo ulagati iz vlastitih sredstava. Takvu dinamiku ulaganja u vrijeme krize smo usporili, zato što moramo štedjeti kako bismo očuvali vlastitu likvidnost. Međutim, smatram kako bi za godinu-dvije kriza mogla biti iza nas.

Započeli ste s upravljanjem hotela u tuđem vlasništvu. Kakva su iskustva s hotelom Luna? Planirate li nastaviti s takvim vidom poslovanja?

To je prvi put da je naš menadžment preuzeo cjelokupno upravljanje hotelom izvan naše grupacije. Već ranije smo imali različita iskustva i različite modele suradnje s našim konkurentima. Neke usluge smo radili za njih, a neke zajedno. Model potpunog upravljanja hotelom smatram komplimentom i povjerenjem u Valamarov menadžment. Kao dio našeg dugoročnog razvojnog plana, držimo da bismo mogli upravljati na način sličan onome kako to radimo u slučaju hotela Luna te čak uključiti objekte u naš brend Valamar.

Koliko je razvijena suradnja između javnog i privatnog sektora oko razvoja destinacijskog menadžmenta. Što je potrebno učiniti?

Između ta dva sektora nužna je suradnja kako bi se razvili kompleksniji turistički proizvodi u predsezoni i posezoni. Nije nikakva genijalnost dovesti turiste u kolovozu, već je genijalnost dovesti goste u predsezoni, a da oni potroše kao u kolovozu. Znamo da takve mogućnosti postoje ako je razvijen kongresni turizam. Povećanje udjela kongresnog turizma s jedan na, recimo, tri posto u ukupnom turističkom kolaču, bio bi ambiciozan početni cilj. Valamar je stoga dao na raspolaganje gradu Dubrovniku i Vladi RH zemljište na Babinom kuku, kako bi se, ukoliko nema drugih lokacija, mogao izgraditi multifunkcionalni kongresni centar. Poznato je da takve institucije moraju biti javne, jer one same po sebi nisu isplative, ali je opća korist od njihova postojanja neupitna.

Jeste li vi u Valamaru, ukoliko skupa s državom pronađete model isplativosti, spremni ući u neko partnerstvo oko izgradnje kongresnog centra?

U Dubrovniku smo spremni na dosta aranžmana u tom smislu počevši od eventualne zamjene zemljišta pa sve do različitih oblika javno-privatnog partnerstva. Uz sve to smatram kako je za veći iskorak u razvoju kongresnog turizma nužan stručan destinacijski menadžment, koji će se baviti svime onim što nam nedostaje. Dubrovnik je napokon pokrenuo inicijativu i ovaj mjesec osnovao radnu skupinu koju čine stručnjaci iz javnog i privatnog sektora.

15. lipnja 2010.

Razgovarao: Jozo Vrdoljak, "Privredni vjesnik", 31.05.2010.

O KULTURNOM TURIZMU

Spektar - Turizam

O takozvanom kulturnom turizmu i kod nas se sve više priča, ali čini se da je ekonomska valorizacija te vrste turizma zapravo nedovoljna. Riječ je o tome da imamo vrlo malo privlačnih, marketinški dobro obrađenih i turistima srednje kupovne moći dostupnih kulturnih proizvoda, iako su nam potencijali obrnuto proporcionalni. Što je tome tako, razlog treba tražiti i u činjenici da treba dosta znanja, umijeća i volje za stvoriti kvalitetan i konkurentan "kulturni proizvod". Primjerice, turisti i izletnici dolaze u svjetski turistički biser – Dubrovnik, ponajviše zbog zanimljive i relativno očuvane povijesne, uglavnom graditeljske baštine, a tako je i u drugim hrvatskim jadranskim gradovima i gradićima. Pa ipak, primjerice, hrvatska Vlada odlučila je prepoloviti spomeničku rentu, tretiravši je kao klasično parafiskalno i za poduzetnike neizdržljivo davanje, ne znajući ili ne htijući znati da time guše materijalne potencijale kulturnog turizma. Jer, odakle će se sad namaknuti ionako potreban golem novac za održavanje, ali i obnovu ozbiljno ugrožene graditeljske baštine. Primjerice, zbog čega je lošija kava na Placi višestruko skuplja od bolje kave izvan dubrovačke povijesne jezgre, ako ne upravo zbog te spomeničke baštine i ničega drugoga. U nastavku, možda će nešto pomoći nekome niže predočeni pregled definicija kulturnog turizma. /Bajro Sarić/

Kulturni turizam jest takva vrsta turizma u kojem su meta turističkih posjeta muzeji, izložbe, koncerti, ili je pak takva vrsta turizma vezana uz materijalnu, tj. ‘izgrađenu’ baštinu – od velikih religijskih spomenika do svjetovne arhitekture. No, za mnogo tradicionalnih društava diljem svijeta, spomenički je lokalitet od manje važnosti. To je osobito vidljivo kod lovačkih i sakupljačkih naroda gdje usmena tradicija ima najveću snagu. Pripadnici takvog društva osjećaju svoju baštinu podjednakom vrijednošću kao što stanovnik Pariza osjeća Louvre ili Eiffel-ov toranj, ili je pak niti ne osjećaju kao baštinu. Tako baštinu jednoga takvog tradicionalnog društva označuju priče, pjesme ili plesovi koji prelaze iz generacije u generaciju, a ne crkve sagrađene od cigle ili kamena (Seale, Ronald G. 1996 : 484. A Perspective from Canada on Heritage and Tourism. Annals of Tourism Research, Vol 23 (2), str. 484-488).

Pojam kulturnog turizma općenito se primjenjuje na putovanja koja uključuju posjete kulturnim resursima bez obzira na inicijalnu motivaciju. Taj je termin ograničen utoliko što previđa važan element u turizmu, a to je ‘zabava’ (Hughes, Howard L. 1996 : 707. Redefining Cultural Tourism. Annals of Tourism Research Vol 23 (3), str. 707-709)

Nešto se rjeđe za tu tzv. materijalnu aktivnost, dakle posjetu povijesnim građevinama i lokalitetima, muzejima, umjetničkim galerijama itd., upotrebljavaju termini ‘povijesnog turizma’ ili ‘baštinskog turizma’. No, često u literaturi ‘baštinski turizam’ uključuje i prirodne fenomene i scenske umjetnosti. Također nailazimo i na termin ‘umjetnički turizam’, koji osim scenskih umjetnosti pokriva i muzeje i umjetničke galerije.

Kulturni turizam označava kretanje ljudi koje je uzrokovano kulturnim atrakcijama izvan njihovog uobičajenog mjesta stanovanja, s namjerom sakupljanja novih informacija i iskustava kako bi zadovoljili svoje kulturne potrebe (Richards, Greg 1999 : 17. European Cultural Tourism: Patterns and Prospects. U: Planning Cultural Tourism in Europe (Dodd, Diane i Van Hemel, Annemoon, ur.). Amsterdam, Boekman Foundation/Ministry of Education, Culture and Science, str. 16-32).

Kulturni turizam je žanr turizma specifičnog interesa koji se temelji na potrazi za sudjelovanjem u novim i značajnim kulturnim iskustvima, bilo estetskim, intelektualnim, emotivnim ili psihološkim (Reisinger, Yvette 1994 : 24. Tourist-Host Contact as a Part of Cultural Tourism. World Leisure and Recreation, 36 (Summer), 24-28).

Kulturni turizam je oblik turizma cija je svrha, između ostalog, otkrivanje spomenika i lokaliteta. Zbog toga ima pozitivne učinke na iste utoliko što doprinosi njihovom održavanju i očuvanju. Ovaj oblik turizma u stvari opravdava napore koje spomenuto održavanje i očuvanje zahtijevaju od ljudske zajednice zbog socio-kulturne i ekonomske dobrobiti koju donose stanovništvu. (ICOMOS-ova Povelja o kulturnom turizmu, 1976)

Kulturni turizam je zabavno i edukativno iskustvo koje kombinira umjetnost s prirodnom i društvenom baštinom te poviješću.

Kulturni turizam je turistički izbor koji educira ljude o aspektima izvedbe, umjetnosti, arhitekture i povijesti koji se odnose na određenu destinaciju.

Kulturni se turizam zasniva na mozaiku lokaliteta, tradicija, umjetničkih oblika, slavlja i iskustava koje portretiraju naciju i njene ljude, reflektirajući raznolikost i njihov karakter. "O kulturnom se turizmu mora razmišljati jer zapravo ne postoji druga vrsta turizma. Turizam jest upravo to… Ljudi ne dolaze u Ameriku zbog naših aerodroma, oni ne dolaze zbog naših hotela ili sportskih i rekreacijskih terena… Oni dolaze zbog naše kulture: visoke kulture, niske kulture, srednje kulture, desne, lijeve, stvarne ili zamišljene - oni dolaze vidjeti Ameriku". (Garrison Keillor : 1995)

Kulturni turizam jest putovanje usmjereno prema iskustvu umjetnosti, baštine i posebnih osobina destinacije. (White House Conference on Travel and Tourism)

26. svibnja 2010.

www.culturenet.hr

IRITANTNO U HOTELIMA

Spektar - Turizam

hotel

Australski The Age objavio je top listu 10 najiritantnijih stvari u hotelima. Putujete li često, bez obzira na to odsjedate li u luksuznom hotelu ili nekom prosječnom, i sami znate da tisuću stvari može poći krivo i da postoje brojne sitnice koje vam, čak i na odmoru, dignu živac.

1. Doručak se poslužuje od 7 do 8 sati

Doručak je obično uključen u cijenu noćenja, a strogo određeno ranojutarnje vrijeme serviranja obično rezultira time da ga u 90 posto slučajeva - propustite. Zašto? Ukoliko ste na odmoru, zadnje što vam pada napamet je uključiti budilicu koja će vas nemilosrdno prenuti iz sna jer je "vrijeme hranjenja". Pogotovo ako ste noć ranije do 5 ujutro uživali u čarima noćnog života. Baš iz tog razloga neki su hoteli pomaknuli vrijeme serviranja doručka sve do 11 sati, ali je znatno veći broj onih koji se ne obaziru na stvarne potrebe i želje svojih gostiju.

2. Kupaonice iz noćne more

Čak i u hotelima sa četiri ili pet zvjezdica koji put zaborave da je i kupaonica sastavni dio luksuzne sobe. Osim što je nužno da kupaonica bude čista, koji put gostima zasmetaju i detalji kao što su nedostatak prostora, loš raspored elemenata ili pak držač sapuna izvan tuš kabine umjesto u njoj.

3. Naknade za "hotelske troškove"

Često na hotelskom računu otkrijete i famoznu stavku "hotelski troškovi". Što god da su, morate ih platiti kao dio usluge uz noćenje i hranu, iako vam nitko u hotelu obično ne zna objasniti što se konkretno ubraja u tu naknadu.

4. "Ne smetaj!"

U hotelu na vrata možete postaviti oznaku "Ne smetaj!", ali problem nastaje što ih mnoge od hotelskih sobarica i čistačica ignoriraju - ona sobe planira pospremiti primjerice između 10 i 12 sati i ne tiče je se imate li vi želju baš u to vrijeme odrijemati. Sve neugodne situacije sa upadanjem hotelskog osoblja u sobe ne treba ni spominjati.

5. Pristup internetu je besplatan, osim u luksuznim hotelima

Ironično, ali istinito. Odsjednete li u jeftinijem hotelu obično imate besplatan wireless pristup internetu, dok u luksuznim hotelima imaju čudnu naviku korištenje interneta naplaćivati po satu ili danu i to po astronomskom cjeniku.

6. Vrijeme prijave i odjave u hotel

Iako je u posljednje vrijeme u hotelima vrijeme odjave znatno fleksibilnije, velik je broj onih koji i dalje očekuju da sobu napustite do 10 sati. Još iritantnija je činjenica što vam, ako slučajno zaspite i prekoračite vrijeme odjave za 30 minuta, u hotelu naplate poludnevni boravak. Kad je riječ o vremenima prijave u hotel, s nekadašnjih 13 ili 14 sati, ona su sve češće u hotelima pomaknuta na 15 ili 16 sati.

7. Veće ne znači nužno i bolje

U velikim hotelima sa mnogobrojnim gostima često će vam se dogoditi da zapnete u redu čak i kad poželite nekoga od osoblja upitati najjednostavnije pitanje. Tu je prednost manjih hotela, u kojima se osoblje prema svakom gostu odnosi s puno pažnje.

8. Tanki zidovi i buka

Tankoća zidova najveći je problem u hotelima koji su u tu svrhu prenamijenjeni iz zgrada, a ne prvotno planski građeni kao hoteli. Koji put imate osjećaj da su "zidovi od papira", a da automobili umjesto niz ulicu jure direktno kroz vašu sobu. Još ukoliko imate i bučne susjede u sobama oko vas, ugođaj je potpun.

9. Zaprimili smo vašu pritužbu, ali nećemo ništa napraviti po tom pitanju

Kad se požalite na nešto u hotelu, obično vas netko od osoblja dočeka sa namještenim smiješkom "punim razumijevanja". Koliko god klimali glavom na vaše pritužbe, obično ste ludi ako ste i pomislili da će nešto biti učinjeno po tom pitanju. Uostalom, nakon vas će ionako doći novi gosti koji možda neće ni uočiti to što vama izrazito smeta pa zašto bi se uopće itko zamarao vašim pritužbama?

10. Koliko jastuka trebate?

Iako ovo zvuči kao potpuno nevažno, The Age je ovo pitanje uvrstio na 10. mjesto svoje liste najiritantnijih stvari u hotelima. Ono što ih muči je pitanje: Zašto u luksuznim hotelima imaju toliku potrebu zakopati krevet ispod mnoštva jastuka?

10. svibnja 2010.

www.index.hr

JE LI BAŠ SPAS U TURIZMU?

Spektar - Turizam

O stvarnoj važnosti i perspektivama hrvatskog turizma u nacionalnoj ekonomiji vode se brojne, uglavnom slabo argumentirane, pa i nestručne rasprave. Vrlo se često podastire i teza da smo raj za turiste, čak i one visoke kupovne moći i da se ne trebamo brinuti za hrvatsku ekonomsku, pa i svekoliku budućnost, zahvaljujući turizmu, dodati tome još i poljoprivredu, nešto malo proizvodnje i ostalih usluga i sve će to biti dovoljno da lijepo i mirno živimo i radimo do u beskonačnost. A je li baš tako? Evo jednog, po meni stručnog i korisnog članka koji s pravom problematizira tezu o turizmu kao spasitelju hrvatskog gospodarstva uvaženog profesora dr Ljuba Jurčića. Zanimljivo je da nije bilo nikakve reakcije na taj članak od strane čitatelja, turističkih djelatnika ili stručne javnosti što također nešto govori /Bajro Sarić/.

Može se pretpostaviti da će u Hrvatsku ove godine zbog krize doći milijun stranih turista manje. Na svijetu ipak ima još 800 milijuna turista, ali mi ne znamo ni tko su, ni što žele, ni kako ih dovesti u Hrvatsku - jer nemamo sustavnu turističku politiku i promociju

Rast hrvatskog turizma posljednjih godina ostvaruje se zahvaljujući sigurnijoj situaciji u Hrvatskoj i oko Hrvatske. Koliko je tu promocija pomogla, teško je procijeniti - u svakom slučaju nije ni blizu onoliko koliko to procjenjuju oni koji rade tu promociju. Ni blizu onoliko koliko se troši na promociju. U Hrvatsku su turisti dolazili i prije pedeset i prije sto godina jer Hrvatska ima prirodne uvjete za turizam. No za povećanje turističkog prometa treba izgrađivati hrvatski turistički proizvod, a s sdašnja generacija koristi turistički proizvod koji nam je dala priroda i ono što su izgradili naši preci. Nešto je napravljeno u posljednje vrijeme, ali vrlo malo. Autoceste imaju sigurno pozitivni efekt na turizam. Hoteli povećavaju broj zvjezdica, ali sporo i nedovoljno. Okoliš i druga turistička infrastruktura još manje. Osjećaj je da bi isti broj turista dolazio da nije ni to napravljeno - samo bi malo manje trošili.

Značaj turizma u hrvatskom gospodarstvu se svjesno i nesvjesno precjenjuje. Čak i službena tijela navode da turizam pridonosi bruto domaćem proizvodu oko 20%. To je potpuno pogrešno. Uspoređuju procjenu prihoda od turizma od oko 7 milijardi eura, s hrvatskim bruto domaćim proizvodom od 37 milijardi eura. Uspoređuju se ukupan prihod s dodanom vrijednošću. Korektnije je uspoređivati ukupan prihod s ukupnim prihodom, a dodanu vrijednost s dodanom vrijednošću. Ukupan prihod hrvatskog gospodarstva je preko 70 milijardi eura, pa u tom ukupnom prihodu turistički čini ispod 10%. Bruto domaći proizvod je novostvorena vrijednost koja se dobije kad se od ukupnog prihoda oduzmu troškovi i subvencije, a dodaju porezi i carine. Ako bi se na isti način učinila procjena kod turističke potrošnje onda bi dodana vrijednost, ili novostvorena vrijednost u turizmu, također bila manja za 50% od ovih 7 milijardi. Iz toga opet proizlazi da turizam sudjeluje u stvaranju hrvatskog domaćeg proizvoda ispod 10%. Turizam je značajan i za prehrambeno poljoprivrednu proizvodnju. Međutim ne toliko koliko se na prvi pogled čini. U Hrvatskoj turisti borave 56 milijuna dana. Hrvatski građani u Hrvatskoj borave milijardu i 400 milijuna dana. I jedni i drugi jedu. Ako jedu isto, tada bi turistička potrošnja činila nešto manje od 4%. Neki turisti jedu više, a neki donose sa sobom hranu. Potrošnja od 4% je važna, ali nije dovoljna za razvoj hrvatske poljoprivrede. Za hrvatsku poljoprivredu i za hrvatski turizam važnije su drugačije analize i strategije.

Turizam statistički nije definiran kao gospodarska djelatnost zbog čega je mjerenje njegovih efekata otežano. Turizam je potrošnja ljudi izvan stalnog mjesta boravka. U turističku potrošnju ulazi aktivnost mnogih službenih djelatnosti: hoteli i restorani, prijevoz, turističke agencije, trgovina, sport, kultura itd. Procjenjuje se potrošnja turista kod svih ovih djelatnosti. Multiplikativni efekti turizma se smanjuju ako turisti više troše uvoznu robu i usluge. Neke procjene kazuju da troše preko 60% uvoznih proizvoda. Taj podatak sugerira još manju dodanu vrijednost turizma u hrvatskom gospodarstvu. Prihod je možda i zadovoljavajući, ali je pitanje koliko taj prihod povećava hrvatski domaći proizvod, a koliko strani? Odgovor na ovo pitanje ne postoji. Ne postoji analiza strukture hrvatskog turističkog proizvoda, pa se ne zna koliko koja djelatnost direktno i indirektno sudjeluje u turističkom proizvodu. Za strategiju razvoja turizma potrebno je prije svega znati njegovu sadašnju strukturu kao i prepreke i mogućnosti njegova razvoja. Novci se troše na otklanjanje prepreka i na iskorištavanje i povećavanje mogućnosti. Turistički proizvod je složen i u njegovoj izgradnji treba koordinirano sudjelovati i privatni i državni sektor. Hotel od pet zvjezdica u okruženju od dvije zvjezdice je promašena investicija.

Sadašnja globalna kriza negativno će se odraziti na turizam. Već drugo polugodište prošle godine Europa bilježi pad od 3%. Povijest pokazuje - kad gospodarstvo raste, turizam raste puno više; kad gospodarstvo pada, turizam pada puno više. Europsko gospodarstvo će ove godine pasti ispod nule, više od 2,5%. Može se očekivati da će turistička potražnja pasti puno više. Kod nižih dohodovnih skupina još više od prosjeka. Strani turisti čine 90% hrvatskog turizma. To su turisti srednje i niže dohodovne skupine. To zaključujemo po prihodu po noćenju u Hrvatskoj od 123 eura. U Austriji je taj prihod je 431 eura, u Grčkoj 319 eura, a u Portugalu 219 eura. Za sada ne postoji procjena smanjenja dolaska turista zbog globalne krize, a ne pojavljuju se niti prave ideje kako zamijeniti one koji neće doći. Hrvatska ima oko 11 milijuna dolazaka godišnje. Dolazaka je ukupno u svijetu preko 900 milijuna, a od toga je oko 500 milijuna u Europu. Ako dolasci i padnu za deset posto, još uvijek ostane 800 milijuna dolazaka.

Pitanje je kako iz ovih 800 milijuna uzeti jedan dodatni milijun za koji bi Hrvatska mogli pasti ove godine zbog globalne krize. Koji su to turisti? Kakve su njihove preferencije? Kakav turistički proizvod žele? To zahtijeva stručno i sustavno istraživanje i analizu i istu takvu strategiju i politiku. Sastavni dio takve politike je i promocija. Promocija bez ovih analiza je pucanj naslijepo. Čisto bacanje novaca. Trošak bez koristi. Politika zamjene stranih turista domaćim je čista iluzija. Subvencije kojima bi se potakli domaći turisti bile bi puno veće od prihoda.Turističku potražnju određuje dominantno dohodak građana. Udio domaćih turista nije veći (oko 10%) zbog hrvatskog nivoa dohotka, a ne zbog toga što su svjesno prepuštali mjesto stranim turistima. Hrvatski turizam se razvija spontano. Ovisi o klimi, o globalnoj i europskoj situaciji te situaciji u susjednim zemljama. Teško je prepoznati turističku strategiju kako Ministarstva turizma tako i Hrvatske turističke zajednice. Uglavnom prezentiraju postojeće podatke i procjenjuju buduće. Najbolja procjena budućnosti je onda kad je sami stvarate. A mi je ne stvaramo. Izostaje sustavni pristup upravljanja sadašnjim i dugoročnim razvojem. Stječe se osjećaj da kad ih i ne bi bilo, situacija ne bi bila ništa drugačija. Samo bi bio manji trošak.

10. veljače 2009.

Ljubo Jurčić - www.nacional.hr