"Hrvatska je s ocjenom 3,4 na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2006. zabilježila istu ocjenu kao i prošle godine. Ovom ocjenom se potvrdio negativan trend koji traje još od 2001., kada je ocjena bila 3,9. Premda nije riječ o egzaktnim ocjenama koje se mogu u potpunosti uspoređivati, ovaj trend zabrinjava i pokazuje da poslovni ljudi i analitičari ne primjećuju nikakve pozitivne pomake u suzbijanju korupcije u Hrvatskoj. S druge strane, ohrabruje da nakon pet godina nije ponovo zabilježen pad ocjene.
Ukoliko želi suzbiti korupciju na razinu koja neće ugrožavati poštenu tržišnu utakmicu i pravednu raspodjelu resursa, Hrvatska mora hitno poduzeti odlučne korake, počevši od prilagodbe legislative pa do primjene transparentnih procedura u radu tijela javne vlasti. Donošenje programa aktivnosti suzbijanja korupcije je apsolutno pohvalno, no da bi se korupcija uspješno suzbila mnogo je važnije provođenje svih zacrtanih programa.
Indeks percepcije korupcije Transparency International-a najopsežnije je svjetsko ispitivanje percepcije korupcije po kojem je udruga prepoznatljiva diljem svijeta. IPK se provodi od 1996., a ove godine obuhvaća rekordan broj od 163 zemlje. Rezultati Indeksa percepcije korupcije sastavljeni su na temelju 18 ispitivanja koje su provele strane nezavisne ustanove, a ispitanici su bili poslovni ljudi i analitičari. Ocjene se kreću od 1 /potpuna korupcija/ do 10 /bez korupcije/.
I u najnovijem izvješću Europske komisije o napretku Hrvatske na putu u članstvo Europske unije korupcija je označena kao najveći problem i izostanak političke volje da se s njome obračuna. Europu, a vjerujem i sve poštene ljude u Lijepo našoj koji su se, u nedostatku izbora ili ipak po svojem izboru, odlučili za egzistenciju po načelu "zrno po zrno pogača", a ne prečice, ne zanimaju nikakvi akcijski programi, zakoni, riječi i sl. nego jedino i samo djela. Antikorupcijska regulativa odavno je propisima dobro pokrivena i odavno je isteklo vrijeme pripreme, a odavno je trebala započeti i izvedba. U ovoj zemlji puno je učenih, mudrih i čestitih ljudi i znaju sve što treba činiti, ali nekako kao da stanu na pola puta i shvate da je život tako kratak i da si "danas cvijet, sutra uvela ruža..." .
Tako stoje stvari s korupcijom, prema najnovijim u medijima prenesenim izvješćima i u Lijepoj našoj dakle pomaka nabolje ili manje korupcije nema. Nisam baš siguran da će se ovakva viđenja svidjeti vladarima, a i ovako i onako monopolnim poduzetnicima, javnim ili politički podržanim. Ne razumije ta Europa naše posebnosti, već ih čujem, kao i niz puta dosad. A i nije to baš tako, ta donijeli smo programe, postignut je i koncenzus svih o zlu zvanom korupcija, sve do same provedbe i uništenja korumpiranih i samo što nismo krenuli. Pa i krenuli smo, doduše s dna, gdje manje stanuju naši ili njihovi, podobni ili nepodoBni, u "lovu" smo na "janjad", doći će sve na svoje, jedino ne znam kad. Korupcija je i inače ovdje kod vrlo zamršen problem, bar za one koji drže da je to problem, jer ima i drugačijih pristupa tome. Puno je "igrača u igri", i jučer i prekjučer, zapravo se kupuje neki socijalni mir, kao u Titovo doba i sve je to jedan manji ili veći političko-kriminalni kompromis, ovisno o slučaja do slučaja. Pa i oni koji bi trebali sve to i pokrenuti "maćani su", da ne kažem još nešto i teže. Uostalom, mali je i ovaj Grad, pa i Hrvatska i svatko o svakome puno toga zna ili bar tako misli, što je još i gore. Tako, ako se hoće, a neće se, lako bi se s korumpiranim ili bar nekim "kapitalciima" izišlo nakraj. Kao i u koječemu drugome, ni u suzbijanju korupcije ne čini mi se da "riba od repa, a ne od glave smrdi". Kad se paru "kapitalaca" iz 200 najbogatijih hrvatskih obitelji /čast ponekim izuzecima/ dokaže ono što jesu, da su korupcijom ili na sličan, svakako nezakonit način, stekli to što su stekli, "klupko će se odmotati" i to je svakome imalo bistrijem umu jasno. Ali, problem je u tome što su za sve to imali, a i morali su imati pomoćnike, "suradnike", od kojih su neki među živima, drugi među mrtvima, neki na vrhu, u sredini ili dnu, neki su ugledni građani i sve u svemu, sve je to umreženo do neslućenih razmjera. A i sve ovo što pišem, čini mi se da ćeprkam po površini i da su stvari s korupcijom, pa i koječim drugim, zapravo još i puno gore. Ponekad se sam i sebi smješan i sve što sam stariji sve sam skloniji da o tim stvarima jako malo znam. A ne znam je li uopće uputno uopće suviše znati jer tako samo crtam neku svoju sliku svijeta koja se stalno udaljava od zbilje koja pritišće, pa i guši i vraća čovjeka "nase".
Inače bih volio da naši čitatelji i sugrađani otvore javnu raspravu o tome tko su zapravo ugledni, a tko neugledni građani, kako izgledaju i što im je u glavi i po čemu su takvi. Ali znam da su ljudi koji imaju ili oni za koje se drži da imaju /što ne mora biti istina/ na cijeni od medija do politike, stalno u središtu pozornosti i njihovom sudbinom većina je opsjednuta. Kad netko od takvih "padne" ili "siđe" s vlasti, moći ili uma, opet ga ta većina sažaljeva, i ne znajući da mu je zapravo još bolje, to kad nije na, pri ili u vlasti. Ne znate vi, dragi moji, tko stvarno vlada ili gdje je realna moć. Ako mislite da je ta moć u demokratski izabranoj vlasti, znajte da to najčešće i nije tako. "Konce" vuku neki posve drugi i nama udaljeni i nepoznati. Ljudi koji bi se iz najboljih uvjerenja i nakana htjeli uključiti u one koji odlučuju, moraju se pripremiti i na to da mogu biti čak i izabrani, ali ih ipak nitko i ništa, osobito kad je nešto važno, neće ni pitati. Nakon svega, skloniji sam onima koji shvaćaju politički realitet, a taj je da recimo i do jučer u liberalnoj i slobodnoj, demokratskoj Americi predsjednik nikad nije bio crnac, a ni žena, a i katolik je bio samo jedan /Kennedy/. Koliko god da su takvi sposobni i narodu korisni i koliko god bi s njima tom istom narodu bilo bolje. Uvijek se divim ljudima koji zastupaju manjine, više nego i samim manjinama, jer se upuštaju u nešto u što se i ne moraju upuštati i što na svojim leđima i u glavi trpe zbog svega toga. U krajnjem, pa i ponajviše zbog toga "što sve figure nisu na pravom mjestu pozicija i nije najbolja" i slabi su izgledi da se poboljša. Pogotovu ako je riječ o "pješacima" koji se, kao što znamo, ne mogu vratiti natrag.
A korupcija na hrvatski način ipak je posebna, jer je povezana s politikom i ta je kombinacija, dakle politika + korupcija ubitačna. Jer, ako je političar "upleten" u korupciju, uz to još ako je i sam vladar ili u okruženju vladara ili u tom "dvoru", praktično mu se ne može ništa. Ima još živih i stalno dobrostojećih koji su i onda i sada bili ili kriminalci ili su korumpirani, a predstavljaju se kao ondašnji politički protivnici, a sada domoljubi i takvi se najviše "jede" ako im se kaže da su takvi. Koliko mi se čini, to malo kome i smeta, štoviše takvi su uglavnom u prvim redovima i vrlo su popularni, jer to su "odlučni, snažni" i što je najvažnije "naši" ljudi. A naš kao takav i ne može, ni u kojem slučaju biti loš, a najmanje onakav kakav doista i jest.
Pa ako nam se u ime tržišne slobode i ekonomske demokracije nude i uzimaju kojekakvi, najčešće financijski impotentni i špekulantski strani ulagači i kad drugih i nema, poput čuvenih hotelskih lanaca i sl. na strani sam naših, kakvi jesu da jesu. Zapravo smo stalno u položaju birati od dva zla manje. Kad ćemo i hoćemo li uopće i nije li uvijek tako bilo, od kako je čovjeka, da nikad i nismo bili u okolnostima birati između zla i dobroga?
Zašto nam Grad danas izgleda kako izgleda? Zašto je opće doživjelo krah? Gdje se izgubila kakva-takva uljudba, smisao za lijepo? Pa i što će biti od ipak još koliko-toliko očuvanog posebnog identiteta i tradicije? Na kraju, tko će, u naletu kapitala, korupcije, isključivosti, kiča sve to upristojiti i dovesti u neki dugoročno održivi red i sklad. Problem je u tome što danas ovome našem, sada samo u tragovima lijepom Gradu, nemaju što tražiti recimo kreativni, neovisni arhitekti ili urbanisti ako nisu u stanju ishoditi i građevinsku dozvolu i "utrpati" što više kvadrata u što manje prostora, kojim nas Bog ionako nije obdario. A to se ne može postići nikakvim promišljanjima ni bliske, a nekmoli daleke budućnosti, nego samo mitom i korupcijom, povezano s političkom podobnošću i žalosno je da to moraju činiti i ljudi s potencijalom, darovitošću i sl. jer druge im nema. Pa i ne krivim ih. Svi se oni, a i oni iznad njih prirodno ponašaju, ljudsko biće učinit će sve ono što mu se ne prijeći i ne rješava to nikakva nova, ni stara država, pravna ili bilo kakva druga. Razborit i uredan pravni, ekonomski, socijalni, politički i svaki drugi poredak i sama država gradi se stoljećima i to pod uvjetom da se imaju potrebna praktična znanja, volja i kakav-takav narodni koncenzus o tome što jest, a što nije dobro. A što smo mi sadašnji na početku toga puta, to je za većinu ipak nezgodno, ali uvijek ih ima kojima je to i zgodno, poput korumpiranih i sličnih. Shvaćaju takvi najbolje vrijeme i okolnosti u kojima su se /s/našli. I oni koji primaju i oni koji davaju mito...
7. studenoga 2006.
Bajro Sarić - "Glas Grada"
