Spektar - Ekonomija

Marijan Ožanić, uspješni direktor Tehnološkog parka Zagreb, za razliku od sve brojnijih salonskih i sličnih antirecesijskih terapeuta, kao praktičan čovjek, drži da nema oporavka nacionalne ekonomije bez radikalnih promjena u svim segmentima društva, ali prije svega bez promjena u svakome od nas i odnosa prema svemu što nas okružuje. Njegov pristup ekonomiji i poduzetništvu, jer je životan i temeljen na bogatim znanjima i iskustvima, lako je razumljiv i najobičnijem laiku, pa ipak.../Bajro Sarić/

Bombardirani stalnim crnim prognozama, već pomalo u panici, izgleda da ne uočavamo zajednički nazivnik svih naših antikriznih mjera i prijedloga. Bez obzira na to tko ih predlaže, sve se svodi na isto: kako osmisliti mjere i provesti promjene a da se nitko ozbiljno ne promijeni, da sve ostane isto. Drugo je obilježje svih debata o krizi ‘znamo kako bismo trebali povećati proizvodnju i izvoz, ali nemamo pojma što to znači i kako to učiniti’. Slušamo prijedloge komora, raznih instituta, vijeća, institucija, akademskih zajednica, tajkuna i menadžera o tome što bi Hrvatska trebala napraviti, ali ni riječi o tome što bi svaki od njih trebao napraviti. Nitko ne želi ništa promijeniti na sebi. Svi su okrenuti svojim interesima, pričaju priče za ‘jednostavan puk’ i kritiziraju ‘one druge’. Svoje položaje čvrsto brane i žele nastaviti raditi na dosadašnji način. U medijima stalno nastupaju iste osobe, isti analitičari i ‘neovisni stručnjaci’ i govore iste fraze kakve su govorili i prije krize, jer drugo ne znaju.

Kao da se svijet nije promijenio, kao da jedan gospodarski koncept u cijelom svijetu nije doživio slom: tisuće poduzeća propada, a milijuni ljudi ostaju bez posla. No i uza sve to kriza nam je pomogla na okrutni način shvatiti da je naš oblik gospodarstva i bez krize pogrešan i da ga treba korjenito promijeniti. Slomom svjetskoga gospodarstva i financijskog sustava završila je jedna faza razvoja gospodarstva, liberalnog kapitalizma i svojevrsne vudu-ekonomije. Zar se zaboravilo da je globalna kriza koja je potkraj 2008. zavladala svijetom posljedica deformacije svjetskoga financijskog sustava koji se potpuno odvojio od realne proizvodnje, realnih proizvoda, realnih vrijednosti? Osnova je takva sustava uvijek do sada sirova pohlepa i želja da se stekne bogatstvo na brzinu i bez rada. Takva je filozofija i kod nas pustila duboke korijene.

Stvaralo se gospodarstvo koje se ne temelji na stvaranju novih proizvoda i novih vrijednosti, nego na uvozu tuđih proizvoda i tuđih vrijednosti te zaštiti interesa stranog kapitala. A dominiraju ljudi koji nikad nisu bili ni blizu stvaranja proizvoda konkurentnog na tržištu ni inovativnog razvoja. Nakon sloma dosadašnjeg oblika gospodarstva u cijelom svijetu govori se o stvaranju novoga koje će se ponovno temeljiti na realnim vrijednostima i realnim proizvodima. Jesmo li mi spremni za novu strategiju gospodarskog razvoja? Imamo li uopće ljudi koji to razumiju? Nitko ne spominje da su nužne radikalne, dubinske promjene poslovanja, načina rada, organizacije, vrijednosnog sustava od razine države do najmanjeg poduzeća, nitko ne spominje ozbiljne, dugoročne akcije za smanjenje pravih troškova, skraćenje rokova, povećanje učinkovitosti i stvaranje novih proizvoda. A korjenite su promjene nužne u svim segmentima društva, u gospodarstvu i na osobnoj razini.

Vidjeli smo da velika i moćna Amerika govori o promjenama i nadi. Na tome je Obama dobio izbore. Ali kod nas se o promjenama ne govori. Misli se da ćemo samo čarobnim štapićem, od rebalansa do kunskog tečaja, prevladati kriza. Provođenje promjena i rješavanje ozbiljnih problema nije posao za trećerazredne frazeologe, koji mogu prodavati maglu u mirnim i lagodnim vremenima. U vremenima oluja, gromova i velikih valova brodovi traže hrabre kapetane i odvažnu i iskusnu posadu. Tada svi vape za takvim ljudima, onima koji znaju, mogu i žele se suočiti s problemima na pravi način i bika uhvatiti za rogove.

Odmah treba reći da promjene koje ovo društvo treba nemaju veze s izborima i stranačkim programima, lijevim i desnima, nego samo sa sposobnim i poštenim ljudima kojima je stalo do ove zemlje. Ima li među četiri i pol milijuna hrvatskih građana takvih odvažnih, tvrdoglavih i hrabrih ljudi s vizijom, znanjem i vjerom koji će stvarati novo gospodarstvo?

Naravno da ih ima, ali za njih se ne zna jer su prekriveni s mnogo slojeva nesposobnih, neodgovornih ljudi koji su isplivali na površinu kao tumor na osnovi kriterija stranačke, partijske, rođačke i plemenske podobnosti. Ipak se nadam da će vrijeme i izazovi koji su pred nama pokazati da sposobnih ljudi ima. Jer golem nas posao čeka. Kriza nam je na okrutni način pomogla shvatiti da je naš oblik gospodarstva i bez krize pogrešan i da ga treba korjenito promijeniti.

27. lipnja 2009.

Marijan Ožanić – www.liderpress.hr

Spektar - Ekonomija

Sva međunarodna 'benchmarking' izvješća upozoravaju na isto: nema odlučnosti u provođenju nužnih reformi u javnoj administraciji i u liberalizaciji tržišta te stvaranju poslovnog okruženja otvorenog za investicije. Primjerice, izvješća o konkurentnosti zemalja Svjetskoga gospodarskog foruma pokazuju da Hrvatska nije napredovala od 2005., zadržavši 61. mjesto na ljestvici. Kao razlozi navedeni su neučinkovita Vladina birokracija, korupcija, porezni propisi i porezne stope te nedovoljno obrazovana radna snaga. Uz to hrvatske tvrtke zauzimaju još jedno tužno prvo mjesto: prema našoj međunarodnoj studiji na temu restrukturiranja samo 15 posto hrvatskih tvrtki redovito planira svoju likvidnost, što je najniži postotak u Srednjoistočnoj Europi.

Umjesto da inicira aktivnosti usmjerene na rast, Vlada previše vremena troši na pronalaženje novih zajmodavaca da bi otplatila dug uz još veće kamate. Postavlja se pitanje tko će državi dati dodatne zajmove ili obveznice nakon ljeta i pod kojim uvjetima. Naime, prema rezultatima kuće Dun&Bradstreet hrvatski kreditni rejting pao je na DB3d, što je najniži rang u segmentu blagog rizika, a kreditni rejting lokalne valute prema kući Standard&Poor's spustio se na dvije stube od toga da prijeđe u visokorizičnu kategoriju ('junk status').

Tvrtke su iscrpile svoje rezerve i posegnule za mjerom sniženja plaća zaposlenika, što je također neuobičajen potez u razvijenim zemljama Zapadne Europe jer znatno utječe na motivaciju zaposlenika, na rezultate i dobit kompanije. Nelikvidnost i plaćanje kompenzacijom u hrvatskom gospodarstvu postali su posve normalne pojave, što nas još više udaljava od suvremenog načina poslovanja.

Naša turistička industrija, koja i u dobrim vremenima teško održava granicu profitabilnosti i 15 je posto našeg BDP-a, zabilježila je pad dolaska turista od devet posto izvan sezone u 2009. (od siječnja do svibnja 2009. prema resornom ministarstvu). Nastavi li se taj trend, to će značiti manjak prihoda od 4,3 milijarde kuna u 2009. Nažalost, sve češće iskusni menadžeri izjavljuju: 'Pričekajmo do ljeta da vidimo kakva će biti situacija.' Takav nas način razmišljanja vodi u propast, jer i menadžeri bi trebali aktivno promišljati i na vrijeme predlagati moguće scenarije i mjere za što uspješnije prevladavanje krize.

Kad je riječ o izvozu, domaći gospodarstvenici trebali bi trenutačnu situaciju iskoristiti za poboljšanje svog poslovanja prema mjerilima najboljih međunarodnih tvrtki iz istog područja. Također bi trebali težiti povećanju razine inovacija i produktivnosti radi povećanja izvoza robe i usluga.

Osim toga, kuna je pod velikim pritiskom, koji postaje sve veći. Kad se zbroji sve navedeno, postavlja se pitanje koliko će tijekom jeseni i zime izgubiti na svojoj vrijednosti i koliko Hrvatska narodna banka može potrošiti iz svojih rezervi da bi ublažila taj pad.

Donositelji odluka u Hrvatskoj, uključujući Vladu, moraju shvatiti ozbiljnost situacije u kojoj jesmo i iskoristiti aktualan vanjski pritisak na tržište kao motivaciju za restrukturiranje. Kratkoročna je mjera nužnost drastičnog smanjenja troškova. Nažalost, mnoge državne tvrtke ne razlikuju tekuće troškove i investicije i vjeruju da smanjujući investicije smanjuju troškove. Broj zaposlenih u javnoj administraciji mora se znatno smanjiti, a subvencije industrijama koje su proteklih godina bilježile gubitak treba ukinuti. Vlada mora odrediti vodeće nacionalne industrije, primjerice zelene tehnologije, i u njih trajno ulagati. Državne tvrtke treba temeljito restrukturirati tako da se provedu strukturne mjere i smanji obujam poslovanja na zdravu jezgru koja odgovara tržišnim mogućnostima. Tvrtke gubitaši trebaju objaviti stečaj da ne bi svoje partnere, dobavljače i klijente također uvukle u probleme u poslovanju. Zbog toga banke moraju profesionalizirati interni posao u rizičnim odjelima, vlasnici moraju hrabro djelovati, a Vlada mora promijeniti aktualne zakone koji bi podupirali te procese. Posljednje, ali ne i najmanje važno, građani moraju drastično smanjiti svoje izdatke, jer su Hrvati, prema studiji 'Unicredit Group CEE Research Network' zaduženi u iznosu od 23,5 posto BDP-a (osobni zajmovi, financiranje automobila, prekoračenje i revolving kreditne kartice).

Imajući na umu sve navedeno, Vlada, ali i svi gospodarstvenici, treba što prije donijeti neodgodive odluke i dosljedno ih provesti da bi Hrvatska napokon konkurentno napredovala.

27. srpnja 2009.

vladimir prevedan, www.liderpress.hr

Spektar - Ekonomija

Ovo što se sad događa s državnim proračunom, liči mi na onu "malo bi piškili, malo kakili", ali ni to nije od jučer. Sve u svemu, hrvatska makroekonomska politika je oduvijek bila, više ili manje populistička, što znači prilagođena potrebama o/p/stanka na vlasti vladajućih, najčešće HDZ-ovih garnitura. Uvijek se branila voljom kakve-takve, makar i skrpljene koalicijske većine, a nikad nije bilo spremnosti za rijet što je zapravo posrijedi. A posrijedi da smo odbacili sve loše, ali i dobro iz prošlog sustava, tumačili puku da je sve dobro, stabilno, da nema inflacije, da je tečaj stabilan i da je socijalističko, za nekoga i komunističko nasljeđe strašno i da se nije moglo ni više ni bolje ništa učiniti. To je uglavnom i "palilo", ali ne treba previše ni ekonomske ni političke mudrosti da takav model na dugi rok nije održiv. Ne može se stvoriti održiva ekonomija bez proizvodne baze, bez novih vrijednosti, bez protoka novih ideja, ljudi, pothvata, kapitala i ne uspostavlja se ni kapitalizam ni demokracija ni tržišna ekonomija "pucom", to je proces za koji su potrebne i žrtve i strpljenje i mir i tolerancija. Dokle smo "dogurali" potvrđuje i idući komentar, kojega prenosim bez nakane da bi bio tendenciozan prema bilo kome, jer stvari mi se čine naprosto takvim kako su opisane u tom komentaru, svidjelo se to nekome ili ne. Doduše, komentar bi se mogao svrstati u rubriku "tekuće" politike ili ekonomije, ali "crna" li "crvena" nit je u njemu razvidna. /Bajro Sarić/

"Čvrsti podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako je odnos hrvatskih građana prema krizi u najvećoj mjeri iznimno razuman, dok iz odnosa vlasti prema krizi postaje jasno da se možemo nadati samo da će se gospodarstvo oporaviti unatoč, ne i zbog vladinih poteza. Još je krajem lipnja izvještaj o BDP-u za prvo tromjesečje pokazao zanimljive podatke. Svi izdaci koji inače sudjeluju u BDP-u u velikoj mjeri smanjeni su. Izdaci za potrošnju kućanstava, najveća kategorija u BDP-u, realno su pali za 9,9 posto u odnosu na godinu dana ranije, bruto investicije u fiksni kapital pale su za 12,4 posto, uvoz i izvoz pali su također za 14 i 20 posto. Jedino što je poraslo u odnosu na razdoblje od godinu dana ranije bila je, naravno, državna potrošnja, čiji su izdaci porasli za 3,9 posto.

Naravno, rast državne potrošnje uvijek je očekivan u razdobljima krize, ponavljaju HDZ-ovci. To se, kažu, radi u cijelom svijetu. Jedini problem je u tome što se od HDZ-ove potrošnje, koja je i inače iznimno netransparentna i dubiozna, nije osjetilo ništa. Podaci o bruto dodanoj vrijednosti govore kako je ona pala u gotovo svim kategorijama, dok je rast, između ostalog, zabilježila u javnoj upravi i obrani. Novi podaci DZS-a pričaju istu priču. Promet u trgovini na malo u svibnju ove godine bio je manji za 19,3 posto u odnosu na godinu dana ranije, u odnosu na travanj ove godine manji za 1,1 posto, a u prvih pet mjeseci ove godine manji za 17 posto nego u istom razdoblju prošle godine. Kupuje se nešto više hrane, pića i duhanskih proizvoda, malo više odjeće, ali se štedi na svemu ostalom, od goriva preko računala i namještaja do novina.

U sklopu priče o famoznom rebalansu državnog proračuna, nakon kojega će slijediti rebalans državnog proračuna, pa ljetna pauza, pa najmanje još jedan rebalans, ove su brojke zanimljive. U novom proračunu Vlada reže "čak" 780 milijuna kuna, i to uglavnom na zloglasnoj reprezentaciji, plaćama menadžera državnih tvrtki, te korištenju službenih automobila i kartica. Rebalansom je raspoređeno i dvije milijarde kuna jer Vlada je, između ostaloga, morala naći novce za troškove rukometnih dvorana. Ako se netko ne sjeća, lupanje ogromne količine novaca u rukometne dvorane oglašavano je kao potez koji će Hrvatskoj donijeti promidžbu kakvu se uopće ne može platiti, što se zaista pokazuje istinitim kad se pogleda mizerne rezultate turističke sezone 2009.

Državni proračun bez rebalansa, inače, ima rashode od 127 milijardi kuna, a tih 780 milijuna čine 0,61 posto rashoda. Dakle, nakon kontinuirane loše potrošnje, Vlada se odlučuje za rezanje troškova u iznosu koji je ništa više nego samo simboličan. Razumni građani smanjuju potrošnju za 10 posto, Vlada za 0,61. Nadalje, neorganiziranost vidljiva u tom donošenju simboličnog rebalansa proračuna dodatno ilustrira kako se HDZ našao u situaciji u kojoj ne zna što bi sam sa sobom, budući da je voda došla do grla, a nema čamca za spašavanje, nema pojasa za koji bi se uhvatilo, dok je brod već davno potonuo.

Ne da rebalans proračuna nije potreban, za njega se već mjesecima zalažu gotovi svi osim hrvatskih političara. Ono što nije potrebno je simbolična preraspodjela državnog novca samo da bi se kupilo malo političkog mira. Iako je uspješnim plasiranjem državnih obveznica uspjela izbjeći prijetnju bankrotom za ovu godinu, Hrvatskoj i dalje prijete ozbiljni problemi za sljedeću. Da bi se ti problemi ublažili, potrebne su stvarne, ne kozmetičke mjere. U prijevodu, nije dovoljno smanjivati izdatke za reprezentaciju, nego je krajnje vrijeme poduzeti one bolne korake koji će zasigurno dovesti do gubitka vlasti. Ukoliko ova Vlada takve poteze nije u stanju povući, neka se makne i prepusti to nekoj drugoj."

13. srpnja 2009.

Jovan Dragišić – www.index.hr

Spektar - Ekonomija

Posjedujete nešto viška kapitala i odlučujete se na kupnju dionica. Ponuda na Zagrebačkoj burzi je šarolika, vi ste potpuni amater, a usluge profesionalnih investicijskih savjetnika su vam preskupe. Toliko novca ipak nemate. Htjeli bi sami odabrati neku jeftinu dionicu.

Sistemom eliminacije pokušavate sužiti ponuđeni izbor. Razmišljate na način da je Hrvatska primorska i pomorska zemlja i odlučujete se na kupnju dionice iz brodarskog sektora. Na Zagrebačkoj burzi postoji sedam dionica iz tog sektora od kojih su dvije (Splitska i Mediteranska plovidba) potpuno nelikvidne, te ih odbacujete, pa vam se izbor sužio na svega pet dionica: Tankerska plovidba – Zadar, Atlantska plovidba – Dubrovnik, Uljanik plovidba – Pula, Jadroplov – Split i Lošinjska plovidba. Koju od njih odabrati, koja je jeftina, a koja skupa?

Jedan od najpoznatijih svjetskih investitora, čarobnjak iz Omahe Warren Buffett, studirajući različite metode, dao je jednu skraćenu i prilično jednostavnu formulu za vrednovanje dionica:

Vrijednost dionice

Zarada po dionici x (8,50 + dvostruka očekivana godišnja stopa rasta)

Ovom sasvim jednostavnom metodom dobijamo brojke vrlo slične kao i primjenom teških i kompliciranih matematičkih izračuna. Iz ove formule lako je napraviti obrnuti izračun i odrediti koja se godišnja stopa rasta očekuje prema trenutačnoj tržišnoj cijeni.

Prvo ćemo pogledati što investitori očekuju od brodarskog sektora u budućem razdoblju.

IVO IVANKOVIĆ, Klis