Jest da su nas onomadni nestanci struje vratili u neka idilična, pitanje je i koliko mračna vremena, jest da je bilo i štete i jest da sve to ne spada u Dubrovnik, taj "raj na zemlji" iz svijeta  neprijatelja malih naroda, velikog pisca George Bernarda Showa, ali način na koji se sad hoće trajno riješiti problem nestabilnog elektroenergetskog sustava krajnjeg hrvatskog juga više se može ocijeniti iracionalnim nego racionalnim. Najprije, izgorjela skupo plaćena i jamačno suvremena trafostanica u Komolcu, kako tvrde neki neovisni stručnjaci u plamenu i trenu je nestala samo i isključivo zbog nestručne instalacije i HEP kao monopolist morao je javnosti podastrijeti cjelovitu istinu o tome. Uvijek se može dogoditi da izgori neka sklopka ili možda kabel, ali kako tvrde oni koji se u to razumiju, nikad, ali baš nikad u cjelosti trafostanica izgrađena po najsuvremenijim rješenjima. Nejasno je i potpuno zašto nije istodobno obnovljena, i to uz ne neku veliku cijenu, alternativna i dotadašnja trafostanica također u Komolcu, jer i one su slične zrakoplovima, moraju imati "dva motora". Da je i jedno i drugo urađeno, posve je razvidno, ne bi bilo problema s kojima se mučimo već godinama i ne bi trebalo graditi nove trafostanice, užasno skupe i čini se na neprimjerenim lokacijiama Ovako, vjerojatno najveće infrastrukturno ulaganje na području Grada Dubrovnika u idućih nekoliko godina, koje prema nekim procjenama premašuje i 500 milijuna kuna, odnosit će se na "paljenje svijetla", kao da smo na početku prošlog, a ne novog stoljeća i u moru puno prešnijih projekata. Ali, možda još nije kasno da tako ne bude...

Bajro Sarić