Čitam tako da je ove godine na Mljetu upisano samo pet "prvašića", što nikad manje nije bilo u povijesti Odisejevog otoka. Depopulacija je uzela maha i na drugim otocima dubrovačkog arhipelaga, unatoč naporima i ulaganjima i Županije i Grada i općina i države u poboljšanje uvjeta življenja, poglavito u infrastrukturu. Slično je i u Dubrovačkom primorju, pa i Konavlima, i sad se postavlja pitanje kome će služiti ta infrastruktura i koliko će je zapravo koristiti domaća čeljad, odnosno autohtono stanovništvo. Znam da nipošto nije lako ni političkim čelnicima tih sredina, ali nešto je u razvojnoj strategiji ipak pogrešno. Ne otvaraju se nova radna mjesta, nema većih ulaganja u gospodarske sadržaje, a opasno je i to da se tamošnje stanovništvo okreće Gradu, Zagrebu, tuđini, gubi volju i radni elan za ostanak na selu. Bez ne jednakih, nego boljih uvjeta življenja u slabije ili nerazvijenim područjima dubrovačkog kraja, slabe su nade da se depopulacijski trend zaustavi. Čini se da nekima, pa čak i odgovornima odgovara ovakvo stanje i ovakav trend. Neka se nitko ne ljuti, ali vrijeme je da vlast i skrb o svojem zavičaju preuzmu mlađi, htijući, neopterećeni ljudi i vrijeme je da se prestane sa sitnim političkim kalkulacijama, nekakvim političkim gubitnicima i dobitnicima, prepucavanjima po lokalnim medijima. Premalo nas je za tako što, a ako se tako nastavi, posljedice će biti nesagledive. Tko će i hoće li itko više živjeti u tim /za/puštenim krajevima, mnogi bi se trebali zapitati. Ako već i nije kasno.

Bajro Sarić