Doista su rijetka takva nevremena, poput onoga pljuska i potopa koji je Dubrovnik "poklopio" toga ponedjeljka ujutro, 22. studenoga 2010. Ni starija se čeljad takve nepogode ne sjeća, a teško je i povjerovati da će se takvo što ubrzo ponoviti. Dokaz je to da nam i priroda nije baš uvijek prijatelj, kako se to često tvrdi. Ali, to je i dokaz kako ni vlasti, svejedno koje, nisu baš spremne oduprijeti se takvim nevoljama, davajući prioritete koječemu manje važnom ili posve nevažnom, iz kojih razloga možda i slutite. Tek kad se zlo dogodi, tek onda se vidi koliko se malo pozornosti posvećuje takozvanom općem dobru. Primjerice, regulaciji oborinskih voda nikad se nije ozbiljno ni pristupilo, a zna se tko je za to zadužen i odgovoran, a ima toga podosta, ali na svu srežu pljuskovi i potopi se ne događaju često. A s ovakvom prometnom, vodnom ili energetskom infrastrukturom teško da ćemo u sagledivo vrijeme postati elitno turističko odredište ili što je još važnije, mjesto za ugodno življenje. Bit će najgore ako se nikakva pouka iz ovoga pljuska i potopa ne izvuku nikakve pouke i ako se i dalje na stavi po starom.