Dubrovačka klapa "Maestral" prigodnim je i pomalo nostalgičnim koncertom obilježila 40. obljetnicu svojega postojanja. Nema druge nego priznati da su "Maestrali", makar i u promjenljivim, uvijek objektivno uzrokovanim postavama, postavili i održali najviše standarde klapskog, autentičnog hrvatskog pjevanja, bez većih oscilacija. Zahvaljujući prelijepim, možda malo i sjetnim pjesmama  Krešimira Magdića, Marija Nardellija, Đela Jusića i drugih hrvatskih skladatelja, one su se u interpretaciji i aranžmanu "Maestrala" pokazale doista specifičnim, osobitom dalmatinskim i diljem svijeta prepoznatljivim "proizvodom", koji duboko zadire u tradicijsku i kulturnu baštinu naših lijepih, ali za život nikad lakih krajeva. Skoro svaka pjesma u izvedbi "Maestrala" podsjeća nas na neka i ne baš tako davna vremena i mjesta, kad se nije puno ni imalo, ali ni tražilo, rekao bih i sretnije živjelo. Pjesmom se može vraćati u povijest, u djetinjstvo, u tadašnja ozračja i neki, možda usporeniji, ali kako se sad ispostavlja poželjniji ritam, na što su nas uvijek podsjećali "Maestrali". Nesvakidašnje je da to tako traje u kontinuitetu četiri desetljeća, a ne treba ni sumnjati da će tako biti i dalje, s novim naraštajima. Uvijek se mjesta u Gradu nalazilo za lijepu pjesmu i glazbu, kad je bilo i najteže i tako će biti i dalje, sve dok je "Maestrala". Hvala svima živima i umrlima što je to tako i što će biti i dalje tako...

Bajro Sarić