Posve je izvjesno da ćemo se načekati auto-ceste do Grada barem kojih pet, možda i više godina. Koliko god političari pred svake izbore obećavali, što jedino i znaju, teret /pre/zaduženosti Hrvatskih autocesta d.o.o. nepodnošljiv je da bi se nastavilo s gradnjom od Ravče na ovamo. Da se i ne govori o početku gradnje od Osojnika prema Pločama, kako su vlastodršci najavljivali prije ovogodišnjih lokalnih izbora. Pričali sad ili ne pričali, jasno je, a i to nije baš od jučer, hrvatski jug ni brojem stanovnika, ni zemljopisnim položajem, ni ljepotama, ni razvojnim mogućnostima u kolopletu političkih interesa ne impresionira one koji odlučuju. Jasno je da se iz ovoga Grada, pa i Dubrovačko-neretvanske županije puno više izvlači nego dovlači, ali žalosno je da od stranačkog straha ovdašnji, osobito županijski dužnosnici praktično i ne iznose, naravno ukoliko ih uopće imaju, stavove kojima bi argumentirano branili interese hrvatskog juga, koji nisu neki posebni, nego u krajnjem i na dugi rok svehrvatski interesi. Gdje su sad te "snage koje pokreću" i "njihovi"? I nije toliko problem i treba ga uvažiti što za nešto nema novaca, koliko je problem što se na svakom koraku sputavaju, ne baš brojni htijući i imućniji, ali eto ne baš pogodni, što također nije od jučer. Prijeti nam potpuna provincijalizacija u svemu i svačemu, ako se ovakva politika nastavi. Teško je i za povjerovati da bilo kome baš ovako odgovara, nekmoli većini...