Nije baš novitat, ali nikad nije kasno ukazati na doista zanimljivu i neobičnu knjigu "Dubrovački kurioziteti iz minula dva tisućljeća" uglednog dubrovačkog novinara i publicista Suada Ahmetovića. Doista nije nimalo lako, iz brojnih podataka, epitafa, zapisa i povijesnog arhiva bogate, ne samo nedavne, nego i davne prošlosti predočiti Dubrovnik i Dubrovčane na jedan posve drugačiji, zanimljiviji i pristupačniji način, uspostaviti nekakav kontinuitet ovdašnjeg života, svakidašnjice i povijesnih mijena i zapravo otkriti malo kome znani i naoko nevidljivi Grad. Znamo da se svega i svašta na ovim nemirnim prostorima tisućljećima izdogađalo, od najružnijeg do najljepšeg, ali Suadu Ahmetoviću uspjelo je izdvojiti ono najvažnije, "od šume mu nije smetalo  vidjeti  drveće". Uostalom, evo što o toj knjizi u predgovoru piše akademik Vladimir Stipetić: "...Recimo zato, na kraju, da Suad Ahmetović svojim djelom pripada carstvu novinskog podlistka, feljtonu - grani književnosti koja u nas nije na pravi način vrjednovana. To su obujmom kratki opisi povijesnih događaja u kojima se isprepleću zbivanja patrijarhalne plemićke tradicije s djdjelima ostvarenima prodorima novih ljudi /trgovaca, obrtnika i intelektualaca/ koji stupaju na povijesnu scenu. Kao kroničar novog doba, Ahmetović u svojoj knjizi piše o zbivanjima u kojima se sudaraju interesi suvremenog kapitalizma s tradicionalnim osjećajem vrijednostnosti i poštovanja davnih normi dubrovačkog Statuta. Dosad smo imali sjajne predstavnike feljtonske književnosti iz povijesti Zagreba u Augustu Šenoi, Tinu Ujeviću, Antunu Gustavu Matošu, Rudolfu Habedušu-Katedralisu i našem suvremeniku Zvonimiru Milčecu. Toj se plejadi sda pridružuje i Suad Ahmetović, koji je svojom kapitalnom knjigom o Dubrovniku dokazao svoj književni, naratorski talent. Vjerujem da će ova knjiga afirmirati hrvatsku feljtonističku književnost, pružajući tisućama domaćih i stranih čitatelja zadovoljstvo poniranja u prošlost Dubrovnika." Po meni, "Dubrovački kurioziteti" korisno su štivo i za povjesničare bilo kojeg usmjerenja, kulturne i turističke djelatnike i nikad na jednom mjestu, na takav način nije tako uvjerljivo opisan i Dubrovnik i njegova čeljad. Kako je sam autor naveo, ova je knjiga nastajala pune 42 godine /izdana 2006./, osim na hrvatski, prevedena je i na engleski jezik, a 2010. tiskano je i treće, dopunjeno izdanje.  O svemu je Suad Ahmetović u pripremi "Dubrovačkih kurioziteta iz minula dva tisućljeća" vodio računa počevši od pravopisa pa do izvrsnog grafičkog dizajna i tiska, što nipošto nije bilo jeftino i što su sponzorirali, koliko sam uočio ponajviše oni koji vole i Dubrovnik i Dubrovčane, na svu sreću imućniji sada razbacani diljem svijeta, ali po precima bliski i daljnji susjedi. Kao i u svemu ostalom, na takvom konceptu financiranja, mogu i nastati najbolja djela, neopterećena komercijalnošću, ali zacijelo zajamčenom dugovječnošću.

Bajro Sarić