Nota bene

Vrlo je dobra ideja  gradonačelnika Andra Vlahušića za sastankom sa svim bivšim dubrovačkim gradonačelnicima od kako je samostalne hrvatske države. Podsjetimo, na sastanku su se trebali pojaviti Petar Poljanić, Nikola Obuljen, Vido Bogdanović i Dubravka Šuica. Došli su Petar Poljanić i Nikola Obuljen, a nisu došli Vido Bogdanović i Dubravka Šuica. Potonji su time pokazali visok stupanj i ne samo političke, nego i elementarne nekulture i ne sumnjam da je Vlahušić računao na njihova vrijedna iskustva, pa i potpore, makar u obliku savjeta, da se Dubrovnik što prije izvuče iz blata u koji je zapao, posve nevažno čijom krivnjom. Ponajviše radi Grada, a ponajmanje radi Vlahušića i Vido Bogdanović i Dubravka Šuica nemaju pravo na onu "tko gubi ima pravo da se ljuti".

Bajro Sarić

Jest da su nas onomadni nestanci struje vratili u neka idilična, pitanje je i koliko mračna vremena, jest da je bilo i štete i jest da sve to ne spada u Dubrovnik, taj "raj na zemlji" iz svijeta  neprijatelja malih naroda, velikog pisca George Bernarda Showa, ali način na koji se sad hoće trajno riješiti problem nestabilnog elektroenergetskog sustava krajnjeg hrvatskog juga više se može ocijeniti iracionalnim nego racionalnim. Najprije, izgorjela skupo plaćena i jamačno suvremena trafostanica u Komolcu, kako tvrde neki neovisni stručnjaci u plamenu i trenu je nestala samo i isključivo zbog nestručne instalacije i HEP kao monopolist morao je javnosti podastrijeti cjelovitu istinu o tome. Uvijek se može dogoditi da izgori neka sklopka ili možda kabel, ali kako tvrde oni koji se u to razumiju, nikad, ali baš nikad u cjelosti trafostanica izgrađena po najsuvremenijim rješenjima. Nejasno je i potpuno zašto nije istodobno obnovljena, i to uz ne neku veliku cijenu, alternativna i dotadašnja trafostanica također u Komolcu, jer i one su slične zrakoplovima, moraju imati "dva motora". Da je i jedno i drugo urađeno, posve je razvidno, ne bi bilo problema s kojima se mučimo već godinama i ne bi trebalo graditi nove trafostanice, užasno skupe i čini se na neprimjerenim lokacijiama Ovako, vjerojatno najveće infrastrukturno ulaganje na području Grada Dubrovnika u idućih nekoliko godina, koje prema nekim procjenama premašuje i 500 milijuna kuna, odnosit će se na "paljenje svijetla", kao da smo na početku prošlog, a ne novog stoljeća i u moru puno prešnijih projekata. Ali, možda još nije kasno da tako ne bude...

Bajro Sarić

Nedavno je iz tiska izašao deseti, jubilarni broj Zbornika Dubrovačkog primorja i otoka u izdanju Kulturno-prosvjetnog društva "Primorac" koje je također obilježio 25. obljetnicu rada. Ne treba ponavljati da su i Dubrovačko primorje i otoci najslabije razvijena područja krajnjeg  hrvatskog juga unatoč prirodnim uvjetima da tako ne bude. Primoraca i otočana jamačno ima bar pedeset puta više diljem kugle zemaljske, naravno ponajviše u Dubrovniku, ali što neadakvatan politički tretman, što prometna odsječenost, što bolji uvjeti življenja u drugim područjima sveli su Dubrovačko primorje i otoke na svega cca 3.000 stanovnika. Ipak, moglo bi se reći da nije svako zlo za zlo, jer su ta, uglavnom netaknuta područja izvanredan razvojni potencijal za turizam, mediteransku poljoprivredu, kamenoklesarstvo i malo proizvodno poduzetništvo. I ne treba sumnjati u svekoliki preporod tih krajeva, ali pod uvjetom otklona bespotrebnih podjela tamošnjih političara i više sloge među najčeščim pukom. Za pohvaliti je i sve one koji su pridonijeli izlasku čak deset brojeva Zbornika Dubrovačkog primorja i otoka, koji je prepun lijepog i korisnog štiva iz povijesti, kulture, tradicije, gospodarstva, prosvjete i drugih područja i tako stvorili vrijednu i trajnu baštinu o ljudima, životu i običajima u tim krajevima.

Bajro Sarić

Nedavno preminuli oboist Mladen Glavinović, vjerujem da je tu potpuno suglasje struke i publike, jedan od najvažnijih suvremenih dubrovačkih, pa i hrvatskih glazbenih reproduktivaca. Možda je imao tu privilegiju, za koju se uostalom i sam izborio, da je svirao na rijetkom glazbalu - oboi, drvenom puhačkom instrumentu sličnom klarinetu, kojega obilježava "čist i jasan, pomalo rezak ton i upravo zbog toga današnji se orkestri ugađaju upravo prema oboi". Mladen je u cjelosti, pa i više od toga iskoristio ne samo reproduktivne, nego i umjetničke mogućnosti koje oboa pruža. Iako je prošao sve relevantne glazbene škole, bez prirodnog dara to nikako ne bi bilo moguće. Za postati vrhunski glazbenik, osim prirodnog dara, potrebna je golema volja i trud, a za obou još i više od toga, što je sve resilo Mladena. Sve što je u bogatoj i više puta nagrađivanoj glazbenoj karijeri postigao, Glavinović je ostvario u rodnom Dubrovniku, ostavivši trajan biljeg u ovdašnjoj glazbenoj baštini. Izvan je svake sumnje da je Dubrovački simfonijski orkestar smrću Mladena Glavinovića pretrpio teško nadoknadiv gubitak, koji će utjecati i na repertoarne preinake, sa svim rizicima koje iz toga proizlaze.

Bajro Sarić

Fotografija: Milo Kovač /arhiv "Dubrovački vjesnik"/