Plaža u Sv. Jakovu - Foto: Željko Tutnjević, www.dubrovacki.hr

Nije toliko ni važno što je Skupština Dubrovačko-neretvanske županije odbila prijedlog takozvanog stručnog povjerenstva prema kojemu bi novi /stari/ koncesionar plaže u Svetom Jakovu trebala o/p/stati tvrtka Jelavić d.o.o. u vlasništvu Blaženka Jelavića. Činjenica je da je njegova ponuda bila najlošija od tri prispjele, pa i da se sve po strani ostavi kako je i što je taj radio na toj plaži više od desetljeća i zaslužuje li ili ne zaslužuje status koncesionara. Znao sam da će se točno dogoditi to što se dogodilo, dakle ponoviti natječaj. Posve je zabrinjavajuće, što i nije prvi put i na županijskim, pa i na gradskim tijelima,  da se ne prihvaćaju bolje ponude nego se jednostavno natječaj, naravno i igre i igrice oko njega, ponavljaju. Očito je samo jedno: da bolji ponuditelji nekome ne "šmekaju", svi se trpaju u isti "koš" i sve se politizira i tamo gdje to uopće nije potrebno. Ali štetno jest. Od prvog do drugog, možda i trećeg natječaja ništa se ne "događa", problemi se gomilaju, proračunski prihodi smanjuju, nered u administraciji povećava itd. itd.  S takvim ništa drugo nego kukavičlukom, u ovom slučaju županijskih vijećnika, trulim kompromisima, "našim" i "njihovim" ne može se ni zamisliti neki brži ritam izlaska iz ovih jada, a da pravo kažem u takvim uvjetima ne vidim ni nekih "snaga koji pokreću" , o čemu se ne tako davno puno pričalo i obećavalo u predizbornoj kampanji. Ne može se ništa pametnije ni zaključiti nego da živimo u vremenu egzistencijalnog straha kakav ni i u najtežim, onim ratnim vremenima nije bio...

Bajro Sarić