Kako bismo mogli pravilno otvoriti ovu temu morali smo prvo sami pročitati i naučiti što je to točno elitni turizam i kako se tumači. Termin se često spominje od strane mnogih, a da se možda niti ne zna što bi on trebao sve obuhvaćati. Kako ne bi bilo krivih interpretacija, malo smo prosurfali i mislimo da je jedna školska definicija najbolja za otvaranje novih tema iz ove kategorije. Nakon što se upoznamo s ovom terminologijom svima nam je mnogo lakše komentirati ovu ponudu ili započeti nove rasprave iz ove posebne vrste turizma o kojoj mnogi maštaju.
Pa tako u "Rječniku turizma" u izdanju Masmedie, stoji; "Elitni turizam (engl. elite tourism) je naziv za boravak turista u destinacijama i smještajnim objektima koji imaju izvanstandardnu kvalitetu usluge. Ovaj oblik turizma najčešće ne pretpostavlja miješanje turista s lokalnim stanovništvom, ali ni s drugim kategorijama turista... S druge strane, elitni turizam pretpostavlja podjednako odgovarajuće elitne sadržaje turističke ponude, kao i posebne i platežno natprosječno sposobne posjetitelje. U mnogim turističkim zemljama, posebice u zemljama u razvoju, elitni se turizam odvija u prostorno izdvojenim turističkim objektima i prostornim cjelinama, tzv. turističkim enklavama."
Nakon što smo proučili ovu definiciju, pokazalo se kako smo na taj način samo potvrdili naše ranije poimanje elitnog turizma. U našem okruženju mogli bismo reći kako npr. Slovenci u svojim Wellness centrima praktički već imaju razvijen elitni turizam ili su barem na samom pragu. Po nama su oni dosegli ono što nama nedostaje jer citiramo još jednom: "...posebice u zemljama u razvoju, elitni se turizam odvija u prostorno izdvojenim turističkim objektima i prostornim cjelinama...". Bojimo se da je to ono što nas razlikuje i ono u čemu dobrano zaostajemo za našim zapadnim susjedima koje prečestno gledamo s prijezirom i predrasudama, umjesto da učimo od njih, jer imamo što za naučiti.
Slovenci u svojim termama praktički već imaju elitni turizam koji je zaživio, jer se njihove usluge višestruko skuplje naplaćuju nego kod nas, no opet imaju veliki broj gostiju koji dolaze sa cijelim obiteljima u termalne rivijere. I unutar slovenskih termi postoji jedna lagana granica koju bi se moglo podvući između običnih gostiju i elitnih. Obični su npr. oni koji samo idu na bazene, dok su posebna skupina oni koji žele malu "izolaciju" i nadoplaćuju korištenje dodatnih bazena i ulazak u saune. Oni već predstavljaju jedan mali zasebni profil ljudi koji znaju što žele i hoće to nadoplatiti, a što je već granica prema elitnom turizmu, poglavito u onim wellness centrima koji dobro naplate svoje vrhunske usluge.
Kod nas to miješanje još uvijek ne postoji nego imamo slučaj kako naši elitni turisti još uvijek u "prostorno izdvojenim turističkim objektima", kao što su hoteli sa 5 zvjezdica, kazališne, koncertne ili operne predstave, kongresi, gosti sa brodova za krstarenja ili luksuznih jahti, zatim gosti koji zalaze u vrhunske restorane, one koji posjećuju kasnio klubove i sl. U Hrvatskoj bismo mogli reći kako je granica između bogatih i siromašnih vrlo izražena, mnogo više nego na zapadu. Kao zemlja u razvoju i nakon što se u najvećoj mjeri izgubio srednji sloj društva, ta je razlika poprilična i zbog toga elitnim turistima ne odgovara miješanje s "ostalim smrtnicima".
No kada je riječ o strancima, mislimo kako oni traže "izolaciju" i zbog nekih drugih mnogo većih i dubljih problema u turizmu kod nas. Oni se ne žele toliko odvojiti od naših građana, a koji nisu korisnici takve vrste skupe turističke ponude, koliko od ostalih turista koji dolaze u posjet Hrvatskoj, a u ogromnom postotku su konzumenti "socijalnog turizma". Elitni gosti se ne žele stavljati u isti koš i da ih netko uspređuje sa onima koji odsjedaju u jeftinim privatnim apartmanima i ne znaju za ništa drugo osim boravka na plaži, sunčanja, lizanja sladoleda i hranjenja sendvičima. Elitni turisti troše 20 puta više i normalno da ne žele biti u krugu takvih gostiju, jer nemaju ništa zajedničko s njima. I razumijemo ih potpunosti, jer su u pravu. Oni hoće da ih se mazi i pazi, ali zato takav tretman dobro plaćaju. No ako debelo plaćate, sigurno se ne želite opterećivati sa sirotinjom koja će Vas često gledati sa zavisti i ljubomorom gledati. Oni hoće svoj mir i mali raj za kojeg im nije toliko bitno koja mu je cijena, naravno ako dobiju sve ono što traže.
Naše je mišljenja kako u Hrvatskoj nećemo imati u značajnijoj mjeri razvijen ovaj segment vrhunske ponude, sve dok postoji granica i dok se takvi gosti odvajaju u zasebne turističke objekte. To se dugoročno može promijeniti na taj način da ostavimo cijene naše turističke ponude kakvima jesu ili ih dodatno podignemo, ali pri tome moramo pružiti i vrhunsku uslugu. Smještaj nam mora biti odlično uređen, treba pojačavati raznolikost i kvalitetu turističke ponude, turistički i ugostiteljski djelatnici bi se trebali obučavati bontonu i pravilima lijepog, ljubaznog ponašanja, trebamo urediti okoliš i podići ekološku svijest... jednstavno trebamo promijeniti vlastiti mentalni sklop i početi potpuno drugačije razmišljati.
Predstojeće investicije koje ljudi planiraju više ne bi uopće trebale ići u smjeru otvaranja novih smještajnih kapaciteta, čak štoviše trebalo bi to zabraniti, izuzev ako se ne radi o posebno kvalitetnim i visoko kategoriziranim kapacitetima. Takav način razmišljanja nas samo dodatno ukopava. Umjesto toga bi trebalo investirati u oplemenjivanje ponude, dodavanje novih kvalitetnih sadržaja, raznolikosti turističkih usluga... u sve ono što bi u narednim godinama trebalo rezultirati povlačenjem socijalnih gostiju i povratkom povjerenja gostiju dubljeg džepa. Trenutni smjer u kojem idemo je izrazito loš, a svemu tome je razlog što nemamo kvalitetnu strategiju razvoja turizma u nas. Poznato nam je kako neke županije imaju jako dobar masterplan razvoja turizma, no sada je najvažnija njegova realizacija u stvarnosti.
Ipak bi takvu strategiju trebalo donijeti i na nacionalnoj razini, jer je to jedini način prosperiteta i grani gospodarstva koja nam donosi 22% ukupnih prihoda, a mogla bi sigurno i 40% ili više. Morali bi svoju budućnost definirati kroz turizam, jer za sve ostalo imamo mnogo slabije predispozicije, a i nismo se baš pokazali previše uspješni u izvozu svojih dobara i usluga. Imamo li prave ljude za takav posao ili su politički interesi pojedinaca iznad nacionalnog prosperiteta - to je naše vječno pitanje. Dok se mi s novim idejama borimo protiv vjetrenjača vrijeme prolazi, a mi gubimo utrku za pridobivanje gostiju koji bi nam mogli osigurati ljepšu i kvalitetniju budućnost. Nama je još uvijek draže vidjeti punu plažu ljudi-sardina, nego 10 bogatih i kulturnih gostiju koji će potrošiti više nego svi kupači na Zrću, a da ih nitko neće niti primjetiti.
Pitanje je koliko smo toga uopće svjesni i znamo li iskoristiti potencijale na pravi način? Naša iskustva su pokazala da u ovom trenutku bilo kakve promjene većini moćnika ne odgovaraju, jer se time postavlja pitanje i njihovog statusa kojeg sada uživaju. Time bi se dovela u pitanje opravdanost njihovih položaja i rezultata rada. Mislim da imamo previše završenih tustičkih fakulteta po starim obrazovnim programima, a premalo kvalitetnog iskustva u turističkoj djelatnosti, nedostatak volje za promjenama, loše praćenje modernih trendova i tehnologija, kao i iznimno lošu koordinaciju turističkih institucija koje su okrenute same sebi i vode brigu o vlastitim interesima. Danas su vodeći tustički subjekti u službi države i politike, a ne u cilju razvoja turizma. Dokle god su kriteriji za odabir ljudi političke prirode, nećemo imati pomaka na bolje. Vrlo brzo bi mogla uslijediti stagnacija razvoja u turizmu, a narednih godina i njegov lagani pad.
Kada dođe do toga nastati će uzbuna i početi će smjene vodećih ljudi koji neće moći opravdati svoje neuspjehe, no do tada ćemo nepovratno izgubiti stotine tisuća kvalitetnih gostiju. Hoće li tada netko odgovarati za svoju nekompetentost i neuspjeh... čisto sumnjamo. Zato moramo djelovati odmah kako bi ukazali na negativne pojave u društvu i vlastitim idejama sugerirali na koji način se može doseći optimalno povećanje turističkih prihoda temeljeno na održivom razvoju i na biranoj klijenteli gostiju. Iako Destinacije.com team nema završene turističke fakultete, ljubav prema putovanjima i poslu koji radimo rezultirala je iznimno bogatim iskustvom na terenu. Upoznali smo mnoge ljude koji su vlasnici turističkih agencija i imaju savršene ideje za kompleksne ali ne i previše skupe programe za turistički razvoj temeljen na ekološkoj poljoprivredi i aktivnom turizmu, a usmjereni su prema elitnim gostima.
Bez obzira na kvalitetu ideja, njihova realizacija nije moguća bez pomoći lokalne zajednice i političkih struktura koje nisu voljne "razumjeti" takve inovativne ideje. Zašto? Jedino moguće objašnjenje leži u tome što im se "odgovornima" ne može dati odgovor na njihovo pitanje: "A gdje sam tu Ja??". U tom grmu leži zec. Tako opet ulazimo u začarani krug iz kojeg nikako ne možemo izaći. Kako ne bi sve ostalo na ovome i na zaključku da nam budućnost kvalitetnog elitnog turizma nije nimalo blistava, Destinacije.com će biti konstruktivne i predložiti prvi korak k rješenju ovog problema. Hoće li drugi imati sluha za to - vrijeme će pokazati. Sami ne možemo mnogo toga, ali očekujemo i Vaše ideje, pa bismo zajedno nešto i mogli postići.
S obzirom da će nam turistički prihodi biti presudni za daljnji razvoj zemlje, trebali bismo dati naglasak na to. Iz gore navednih činjenica može se zaključiti kako su mnoge političke okolnosti i ustroj turističko-razvojnih institucija velika kočnica razvoju turizma u nas, jer su ljudi ključni čimbenik razvoja, a oni se najčešće biraju na temelju podobnosti i interesa, a manje po kriterijima iskustva, stručnosti i sposobnosti. Uostalom i te ljude biraju oni koji nemaju gotovo nikakve veze s turizmom, nije li upravo to jedan od najvećih paradoksa. Zato predlažemo da se izvrši pritisak na sve političke stranke i da u svoj program unesu i prijedloge turističkog razvoja zemlje. Ako su nam već zakoni takvi da politika određuje ljude na čelnim turističkim položajima, pa onda ćemo barem na sljedećim izborima dati glas za onu stranku koja ima najkvalitetniji turističko-razvojni program Lijepe Naše.
11. ožujka 2012.
Mario Krpan – www.destinacije.hr
Drugima se smrknulo, ali ni našem turizmu nije svanulo do kraja. Arapsko proljeće ‘otpuhalo’ je turiste iz afričkih država u mediteranski dio Europe. Najviše je profitirala Turska, ali ni Hrvatska nije prošla loše. U Hrvatsku je u prvih devet mjeseci ove godine došlo više od 10,4 milijuna stranaca, što je 7,6 posto više u odnosu na godinu ranije. Najviše je Nijemaca, slijede Slovenci, pa Austrijanci, Česi, Talijani, Poljaci... Među prvih deset nema ni državljana Bosne i Hercegovine, kao niti Srba koji su u srpnju imali nešto manje noćenja u odnosu na godinu ranije, što se može pripisati i novom rastu napetosti između dviju država, ali i krizi. Vjetar u leđa stigao je s juga, točnije sjeverne Afrike, gdje je “arapsko proljeće” otpuhalo mnoge vlastodršce, ali zajedno s njima i turiste koji su Egipat, Libiju i Tunis zamijenili europskim odredištima. Veliki gubitnik je i Grčka, koju stranci također izbjegavaju zbog štrajkova i nestabilnosti uzrokovanih teškom gospodarskom krizom. Podaci Svjetske turističke organizacije govore da je u prvoj polovici godine u svijetu bilo 4,5 posto turista više nego lani.
Najveći dobitnik u Europi su mediteranske države gdje je zabilježeno 9 posto više gostiju. Gubitnici su poznati od prije - Sjeverna Afrika pala je 13, a Bliski istok 11 posto. No, nešto manje će rasti zarada. Ravnateljica Instituta za turizam Sanda Čorak kaže da će prema dosadašnjim naznakama hotelski sektor ostvariti rast prihoda od 5 do 10 posto, ali zbog velike štednje većine turista, potrošnja vjerojatno neće biti povećana u odnosu na prošlu godinu. Na pitanje znači li to “veliki promet i malu zaradu” kako su turističku sezonu opisali oporbeni čelnici, Čorak odgovara da je takva ocjena ipak pretjerivanje iako po prometu nismo dosegli predratne brojke što znači da još uvijek imamo dosta prostora za povećanje, čak i u četiri ljetna mjeseca. - Pokazalo se da su u vrijeme gospodarske krize turisti skloniji smanjiti potrošnju, nego odustati od putovanja na odmor.
S druge strane, destinacijska ponuda mora se bitnije izmijeniti kako bi se ostvarila veća potrošnja gostiju, osobito kad je riječ o trgovinskim sadržajima, zabavi, kulturnim događanjima čija je ponuda još uvijek poprilično skromna u mnogim našim primorskim mjestima. Političari su, međutim, oduševljeni. Koliko sami sobom, toliko i ostvarenim rezultatima tako da najavljuju da će iduća godina biti još bolja i da će se Akcijski plan za 2012. donijeti prije nego inače: bit će spreman već u listopadu, a sve s ciljem da petu godinu zaredom dođemo do novog rekorda, kako je to rekao ministar turizma Damir Bajs. Premijerka Jadranka Kosor otišla je toliko daleko da je predložila da dio njene plaće ide iz proračuna Ministarstva turizma, dok su ministri uvjereni da je za ovakvu sezonu najzaslužnija Vlada, jer da nije bilo nje, ne bi bilo ni ovakve sezone! Predizborna kampanja se prelijeva svuda, pa tako i na ovaj sektor. Čelnik Hrvatske udruge hotelijera i bivši predsjednik Uprave Rivijere Poreč Franco Palma, kaže da je prerano govoriti o brojkama, ali da je trend pozitivan pa prema tome treba očekivati i veće prihode. -
Novac je, unatoč tome što većina misli drukčije, ipak samo jedan dio priče. Turizam ima iznimno nisku profitabilnost što nije baš neki mamac za investitore. Da bi ostvarili ozbiljnu dobit hotelijeri bi morali podići cijene najmanje za petinu i podići profitabilnost na tri do četiri posto, koliko iznosi u svijetu, dok je kod nas ona tek jedan posto. Palma podsjeća da je Bajs rekao da Hrvatska ima najveći porast zaboravljajući da ga imaju i ostali, i to najviše zbog događanja u Egiptu i Grčkoj. - Njihovi turisti došli su i u Hrvatsku. Tako je to kod nas: “Dok drugima ne smrkne, nama ne sviće”.
A da je svanulo i drugima u regiji pokazuju podaci o rastu broja gostiju u Bugarskoj za 8,7 posto, Crnoj Gori 9,2 posto i Turskoj 11 posto. S obzirom da su Bugari imali “nizak start”, ispada da su pobjednici sezone zapravo Turci. Prije dva mjeseca MMF je izračunao da u turističkom sektoru po dinamici rasta zaostajemo za te dvije države. Do 2003. rasli smo po istoj stopi, da bi oni onda napravili iskorak, a mi zaostali. Tursku je početkom desetljeća posjećivalo osam milijuna turista, a Hrvatsku gotovo dva milijuna manje. U međuvremenu je broj gostiju u Turskoj skočio za 20 milijuna, a u Hrvatskoj tek za 4 milijuna turista više nego 2000. godine. U zadnjih 10 godina u Hrvatskoj je stopa rasta 60 posto, a u Bugarskoj 125 posto. Suštinska razlika, izračunali su stručnjaci, vezana je investicijsku politiku. U ovoj godini Turska tako očekuje 20 milijardi dolara ulaganja od čega će dobar dio završiti upravo u turizmu.
Unatoč tome neki prepoznaju vrijednost jadranskog sunca i obale. Taleb Rifai, glavni tajnik UNWTO-a, rekao je da je Hrvatska u posljednjih pet do deset godina jako napredovala i postala jedna od najvažnijih destinacija na Mediteranu i u Europi. Ravnateljica Instituta Čorak kaže da je to rekao zbog stabilnog rasta turizma u Hrvatskoj. - Ako promatramo broj dolazaka turista u Hrvatsku, prosječna godišnja stopa rasta za razdoblje 1991.- 2010. godina iznosi 8,8 posto, dok za razdoblje 2001.- 2010. iznosi 4,3 posto prosječno godišnje što je znatno više od prosječnog godišnjeg rasta dolazaka turista u Europu koji je u proteklom desetljeću iznosio 2,1 posto. Stanju u ovom sektoru, uz redovne akcijske planove, trebao bi pomoći Glavni plan i Strategija razvoja turizma do 2020. godine koje izrađuje Institut.
Strategija se počela raditi početkom ljeta, a trebala bi biti završena do kraja iduće godine. Sastojat će se od 13 izvještaja o bitnim pitanjima hrvatskog turizma: Zašto je tu gdje jest i gdje će biti do 2020. godine, što bi sve trebalo učiniti, te tko će kako i kada to ostvariti. Čorak najavljuje da će se, kao preduvjet za donošenje kvalitetnih odluka, provesti cijeli niz istraživanja. Tako će se prvi put istražiti imidž Hrvatske kao turističkog odredišta u pet europskih zemalja što je izuzetno važno za marketinško pozicioniranje i planiranje promocije. Također će se, ističe Čorak, prvi put na nacionalnoj razini istražiti stavovi lokalnog stanovništva i javnog sektora o razvoju turizma na njihovom području. Ne treba zaboraviti, kako kaže Čorak, niti činjenicu da bez ovakvog razvojnog dokumenta Hrvatskoj neće biti dostupni raspoloživi fondovi za regionalni razvoj i kohezijski EU fond.
Povoljnim brojkama pogoduje i neuobičajeno sunčano vrijeme koje je obilježilo praktički cijeli rujan. Kraj prošloga mjeseca u Hrvatskoj je tako dočekalo 1,1 milijun stranaca. Hoteli još uvijek rade, kampovi su prepuni, ne zaostaje ni privatni smještaj. “Svatko tko ove godine nije uspio u turizmu, mora se dobro zamisliti nad sobom i svojom budućnošću”, izjavio je tim povodom Kristijan Šustar koji je u HUP-u zadužen za hotelijerstvo i odmah dodao da bi ova godina trebala biti nulta od koje treba učiti kako raditi dalje. Adriano Palman, direktor Kamping udruženja Hrvatske, procjenjuje da rast broja gostiju u kampovima iznosi između 2,5 i 5 posto što znači da će sezona 2011. godine biti najkvalitetnija u posljednjih dvadeset godina.
Oko 230 srednjevelikih i tristotinjak manjih kampova, na koje otpada oko četvrtine od ukupnih kapaciteta, mogu primiti 230 tisuća gostiju po čemu se Hrvatska nalazi među deset država s najvećim kapacitetom u ovom sektoru u Europi. Iz rovinjske Maistre kažu da su s četiri posto rasta ostvarili vrlo dobre rezultate. Do kraja godine očekuju nastavak pozitivnih trendova. Unatoč izrazitom trendu “last minute” rezervacija i skraćivanju boravka, zadovoljni su i u Valamaru. Peter Fuchs, predsjednik Uprave, kaže da je za razliku od predsezone u kojoj su se malo mučili, posezona dobra i da je to pravac u kojem bi se turizam trebao kretati. Međutim, ne na način da predsezona ovisi o vremenskim prilikama, već o ponudi i kvaliteti sadržaja. Valamar u tom smislu puno pažnje pridaje kongresnom segmentu koji je najjači u tim terminima i već ima dobre najave za iduću sezonu. Suvlasnik i direktor hotela Sv. Mihovil u Trilju Šime Klarić, koji je ujedno i predsjednik Nacionalne udruge malih obiteljskih hotela, nije tako optimističan premda je na razini udruge zabilježen rast dolazaka od 5 posto. Priličan broj malih hotelijera, zbog loših rezultata proteklih godina, odlučio je prodati objekte. - U svakom poslu ima manje i više uspješnih.
Turizam je težak posao i neki se u njemu nisu snašli, posebno u vrijeme krize i unatoč subvencioniram kreditima koji imaju nižu kamatu od dva do tri posto - kaže Klarić koji naglašava da među stranim gostima postoji interes za Hrvatsku, ali da je preduvjet uspješnom poslovanju produženje sezone na barem osam mjeseci. Treba poboljšati i kvalitetu usluge za što je nužno educirati osoblje. Program o unapređenju odnosa s lokalnom zajednicom i turističkim zajednicama plaća talijanska vlada, dok su projekt “Briga o gostu” platili Britanci. Rad se isplatio već činjenicom da je veliki touroperater TUI prvi put u program za 2012. godinu uvrstio i male hotele u Hrvatskoj. Da sve nije bajno potvrđuje potvrđuju i neki od najvećih ulagača u tom sektoru žaleći što su uopće došli u Hrvatsku. Da je znao što ga ovdje čeka, kaže Otmar Michaeler, predsjednik Uprave Falkensteiner Michaelera, nikad se ne bi upustio u investiranje u Zadru. Falkensteiner se, naime, pet godina bori s etažiranjem i prodajom apartmana. Budući da je bitku s administrativnim aparatom izgubio, umjesto prodaje odlučio se na teško izvedivi dugoročni najam, a u resort je uložio 220 milijuna eura.
Zbog istih, birokratskih zapreka, njemački investitori odlučili su napustiti Konavle i projekt Adriterra, vrijedan 450 milijuna eura, realizirati u Crnoj Gori. Kada se na investitore gleda kao na one kojima treba uzeti novac zapravo imamo sreće jer su odmor i rekreacija i dalje za više od trećine Europljana glavni motivi odlaska u inozemstvo. Nešto manje od četvrtine pak traži sunce i more, a to je ipak naš glavni, ako ne i jedini adut po onoj staroj “Ljudi, more, obala”. besplatni oglasi Kako poboljšati stanje? Svi sugovornici suglasni su da treba smanjiti PDV koji je među najvišima u Europi, smanjiti parafiskalna davanja i ukloniti prepreke za ulaganja. Bivša ministrica Pave Župan Rusković kaže da je nužno da se poboljša upravljanje destinacijama, jer se, kao što je slučaj u Dubrovniku, stvara tolika gužva da šteti kvaliteti sadržaja. Ni najbolji hoteli s vrhunskom uslugom i povoljnim cijenama neće zadovoljiti gosta koji se mora gurati po gradu s tisućama drugih turista. Ma koliko priča o dolasku različitih “faca” iz svijeta ponekad bila malograđanska, u svijetu turizma nije nevažna. Primjerice, kad bi se priča o dolasku britanskog princa Harrya na Hvar pretvorila u oglasni prostor koštala bi 400.000 kuna.
Nije mali novac, a doseg je sasvim sigurno veći. Čorak objašnjava da je u turizmu iznimno važna neplaćena promocija. - Takvi napisi koji nas predstavljaju i kao destinaciju koja omogućuje zabavu i doživljaje u posebnim ambijentima, izdvajaju nas od konkurencije, a isto tako i privlače krug drugih poznatih osoba koje su dosad možda sumnjale u sigurnost ili kvalitetu naših usluga. Međutim, unatoč svim prinčevima, pop-zvijezdama i cjelodnevnim zabavama na Zrću, još smo daleko od prijeratnih vremena. U rekordnim godinama 1986. i 1987. godine Hrvatsku je posjetilo 10 milijuna turista koji su ostvarili 68 milijuna noćenja. S dosad zabilježenim stopama rasta, kaže Čorak, moguće je da se prvi put u ovoj godini približimo tim ostvarenjima što bi povećalo prihode na znatno više od lanjskih i preklanjskih 6,3 milijardi kuna. Procjene sežu od 6,7 do 7 milijardi eura. Najveći prihod po iznimno kompliciranoj “satelitskoj bilanci” bio je 2008. godine 7,4 milijarde eura. Da bi ga premašili trebat će nam puno zadovoljniji “falkensteineri”.
7. listopada 2011.
Goran Borković – www.forum.tm