Nota bene

Vlada je konačno, pod strašnim pritiskom besparice, ali i svekolike razumne javnosti napokon odustala od gradnje Pelješkog mosta i prolongirala je za tko zna kad. I moja je malenkost upozoravala na svu bedastoću toga projekta u vremenu i prostoru u kojemu živimo, što naravno ne znači da i taj most neće trebati graditi. Upitnim je ostalo i puno važnije, povezivanje Dubrovnika auto-cestom do Zagreba, odnosno posljednjom dionicom do Ploča. Pala su tako sva predizborna obećanja već i u nizu posljednjih godina, što opet nije za ćuditi. Dubrovnik je, kako je to bilo i onda, u svim tim poloitičkim kalkulacijama i igrama brojke nevažan, ne sagledava se potencijalno, nego činjenično i tu smo, gdje jesmo i gdje ćemo biti još zadugo. Nije mi milo da sve dolazi na moje, ali valjda ćemo sad shvatiti da se moramo okrenuti sebi, povezivati s ozbiljnim inozemnim ulagačima po pravilima koja će svim stranama odgovarati i utvrditi nove razvojne prioritete koji će donositi brze učinke na gospodarskom, socijalnom i ekološkom planu. Gradu je potreban reinženjering, nova SWOT analiza u novim uvjetima, nova dijagnoza i terapija na najširoj znanstvenoj, demokratskoj i socijalnoj platformi, jer više ništa nije isto i ne samo nakon Pelješkog mosta i auto-ceste, nego i globalne financijske krize, recesije i depresije.

Bajro Sarić

Ono što se nagađalo, sada je i objavljeno. Andro je Vlahušić ustvrdio da je gradski proračun za razdoblje siječanj – lipanj 2009. u minusu za 54 milijuna kuna. Uprihodovano je 126 milijuna kuna, a potrošeno 180 milijuna kuna. Najavljen je rebalans proračuna, odnosno smanjenje s astronomskih 426 milijuna kuna za 77 milijuna kuna na 349 milijuna kuna. Ali, kako se čini, trebat će ići već u rujnu u daljnje smanjenje, jer i spomenutih 349 milijuna kuna nije dostižno, makar su proračunski prihodi u drugom polugodištu uvijek za desetak postotnih bodova veći od prvog polugodišta. Prema tome, rezultati poslovanja Grada Dubrovnika u ovoj godini bit će znatno lošiji od onih u 2008. kada je ostvaren proračun u iznosu od 370 milijuna kuna. Naravno, Grad Dubrovnik kao jedinica lokalne samouprave ne može imati negativan financijski rezultat, odnosno gubitak, proračun mora biti uravnotežen na kraju obračunske godine i ne može se, sukladno hrvatskom Stečajnom zakonu pokrenuti stečajni postupak, odnosno nije moguć, bar ne formalno bankrot Grada. Dakle, predstoji rezanje ugovornih i zakonskih obveza prema korisnicima proračuna, plaća, materijalnih troškova i ulaganja gradske uprave, javnih ustanova, neprofitnih organizacija i sl. kojih se ni broja ne zna. Je li za sve ovo "kriva"globalna financijska kriza, pogrešna proračunska politika vlasti iz doba Dubravke Šuica, neracionalnosti, gomilanje administracije i sl. posao je nove gradske nomenklature. Potrebno je, po meni, do kraja godine izbalansirati proračun na, kako već rekoh, znatno nižoj razini, možda i ne više od 300 milijuna kuna i uglavnom linearno. A onda, što bi se već sada trebalo pripremati, koncepciju gradskog proračuna za 2010. Naime, ako je većina izborom Vlahušića i lijeve koalicije SDP-HNS glasovala zapravo za promjene, onda gradski proračun za 2010., ma koliki bio, mora i po visini i po strukturi posve drugačije izgledati i mora se prekinuti s inercijom dosadašnjih gradskih proračuna, preispitivanjem zatečenih prava i stečenih pozicija svih korisnika proračuna. Proračun se mora puniti puno više i iz dobitka trgovačkih društava u vlasništvu Grada Dubrovnika, te privlačenjem domaćih i inozemnih ulagača u razvojnim projektima infrastrukture, ali i zajedničkim poduzetničkim pothvatima. Za takvo što potrebna je prije svega politička hrabrost, visoka razina stručnosti i poduzetničkih sposobnosti gradske amortizacije, ono čega zasad nema, a vidjet ćemo ima li snage da se takav radikalan preokret uopće može izvesti.

Druga važna zadaća pred ovom gradskom vlašću je i utvrditi, s 31. prosincem 2009. financijski položaj Grada Dubrovnika. Dakle, mora se utvrditi i objektivno procijeniti sva gradska imovina /nekretnine, potraživanja i sl./, dugoročne i kratkoročne obveze, uključujući i dana jamstva, kako bi se u konačnosti došlo do podatka koliki je zapravo kapital Grada Dubrovnika, kao razlika imovine i obveza. Nikad dosad građani Dubrovnika s tim podatkom nisu upoznati, samo se nagađa i špekulira. Možda Grad Dubrovnik i nije baš tako bogat kako se priča, možda je puno toga izgubljeno u pretvorbenim i privatizacijskim mutljavinama. Samo ću ponoviti da su rezultati poslovanja i financijski položaj dvije različite stvari, odnosno može se dogoditi da su rezultati poslovanja i financijski položaj istodobno dobri, može se dogoditi da su rezultati poslovanja povoljni, a financijski položaj nepovoljan, ali i obratno. U kratkom roku važni su rezultati poslovanja, a u dugom roku financijski položaj. Kako bilo, gradske financije, bar po meni, moraju se voditi puno stručnije, odgovornije, kreativnije, poduzetnije i transparentnije, a politička podobnost onih koji ih vode tu je najpogubnija.

Bajro Sarić

Tmurni oblaci nadvili su se nad dubrovačkim športom. Velik broj klubova u najvišim hrvatskim športskim razredima, pojedinačni i ekipni uspjesi na domaćem i međunarodnom planu i previše onih kojih troše, a nemaju izravan utjecaj na športske učinke koji se "motaju" u i oko športske zajednice, financijski se više ne može pratiti. Gradski proračun je takav kakav jest, dakle sve tanji, sponzori su u sve težem financijskom položaju, a i športskih entuzijasta je sve manje. Sve više poznatih i uspješnih dubrovačkih športaša ne može odoljeti boljim ponudama na domaćem i međunarodnom športskom tržištu, stanje i perspektive športskih objekata su mračne, manji ili veći ratovi između športskih dužnosnika, političara i sponzora sve su veći i htjelo se priznati ili ne, dubrovački šport je pred krahom, bar onaj kakav-takav profesionalni. A stvari dobro ne stoje ni na amaterskoj razini, športska kultura stagnira ili nazaduje, komercijalizam, glamour i ništa drugo nego politikantstvo postala je i neka vrsta bolesti i u dubrovačkom športu. Doista, pred gradonačelnikom Vlahušićem i Dubrovačkim savezom športova teška je zadaća. Kako uopće zadržati postojeću razinu kakvoće, masovnosti i financija dubrovačkog športa, kako prevladati godinama kumulirane antagonizme i animozitete među onima koji su se prihitili vođenja športskih klubova i udruga, od kojih i nije malo onih tu zbog osobnih materijalnih i karijernih probitaka na štetu i ne samo športaša. Oko niza športskih klubova stvorila se i armija parazita, koji su tu našli "uhljebljenje", jer za drugo i ništa nisu i nitko ih nema hrabrosti ni volje "otkantati". Skoro da se nameće i radikalno rješenje, dakle potpuni amaterizam, šport za sve i svakoga i potpuno dokidanje postojećeg modela organizacije i vođenja športskih klubova. Ili je ipak moguć neki s/p/retni spoj vrhunskog, profesionalnog i amaterskog, entuzijastičkog. A možda se vratimo i onoj Coubertinovoj: Važno je sudjelovati, a ne pobijediti. Kako bilo, sumnjam da je i na postojećoj športskoj, ali i na kulturnoj razini sve ovo više održivo, kad se uzme u obzir u kakvom je stanju i kakve su perspektive dubrovačkog gospodarstva i sponzora, svejedno kakvih. Balon je naprosto puknuo!

Bajro Sarić

Hrvoje Juvančić upustio se doista u nesvakidašnji, ali svakako zanimljivi projekt obrade i prezentacije arhivske i filmske građe na trgovima hrvatskih gradova po kojima se u oni prepoznatljivi, pod nazivom "Sjećanje grada". Hrvoje je već prošle godine održao prvu premijeru ovoga projekta pod nazivom "Na Stradunu". Mišljenja struke, javnosti i Dubrovčana bila su mahom pozitivna, a i ove godine, premijerno će se prikazati novi filmski materijali o Stradunu kakav je nekad i ne tako davno, ne izgledao, nego živio. Doista, svako sjećanje, posebice audiovizualnu o Gradu dobrodošlo je, jer materijala o jednom vremenu i ljudima koje je po mnogo čemu bilo i duhovotije i životnije i sporije nikad dosta. Hvalevrijedna je i potpora Društva prijatelja dubrovačke starine i Dubrovačkih ljetnih igara, a projekt, zapravo multimedijalni program s privlačnim sadržajem i temama zanimljiv je i ne samo nama, stanovnicima Grada, nego i našim turistima i izletnicima i nesumnjivo će u svojoj cjelovitoj verziji postati važna sastavnica kulturne i turističke ponude Dubrovnika.

Bajro Sarić