Golema se prašina podigla o tome treba li ili ne eutanizirati nezbrinute životinje, pretežito pse u improviziranom utočištu na Žarkovici. Kao i u ostalim sličnim, pa i manjem sličnim slučajevima, i ovaj se slučaj ispolitizirao do krajnjih granica i ništa drugo ne može se zaključiti nego da sve što više tonemo, sve se više sve i sva politizira i svaki slučaj dobiva svoj politički "profil" koji je važniji od činjeničnog, odnosno stvarnog stanja stvari na terenu. Gradonačelnik Andro Vlahušić, koliko razumijem ovaj problem, inzistira na provedbi zakona i ne drži se one Titove da se zakona baš i ne treba držati kao pijan plota, što baš i nije uobičajeno u hrvatskoj političkoj praksi otkako je samostalnosti ove države. Zakoni se donose i usklađuju sa standardima Europske unije, a da pri tome uopće nema nikakvih materijalnih pretpostavki za njihovu provedbu i najčešće postaju predmetom političkih sučeljavanja i politikantskih igara i manipulacija. Začuđujuće je i to da su, nazovimo ih tako humanitarnim udrugama, bar je tako s predmetom "Žarkovica" važniji psi od ljudi. Vjerujem stanovnicima Bosanke i onima ispod Žarkovice da im zbog tih pasa nije nimalo lako, zapravo im je neizdržljivo i čudno je to da njih nitko ništa i ne pita. Pa nije valjda da smo došli do toga da su psi važniji od ljudi!

Bajro Sarić