Nota bene

Doista je teško razumjeti načelnika Luku Kordu i tamošnju, skoro i dva desetljeća istu, hdz-ovsku vlast zbog čega se opire uvrštavanju u dnevni red dviju zadnjih sjednica Općinskog vijeća Konavala zahtjeva oporbe za unošenjem u prostorni plan projekta turističkog naselja "Canavia" u Mikulićima. Koliko znam o tome projektu, ima, barem na dugi rok, i ekonomskog i socijalnog, pa i demografskog smisla i svakako bi pridonio revitalizaciji zapuštenog istočnog dijela Konavala, a i nekretnine, znači i zemljište ostale bi u vlasništvu Konavljana. Konavljani bi, barem pretežito tu i radili, naravno ako bi htjeli, a brojne su i druge koristi. Naravno, ne moram biti ni u pravu, možda vladajuća garnitura vidi u tome projektu narušavanje konavoskog identiteta i tome slično, na što ima pravo, a ima pravo i zaustaviti razvoj, ako se tako tumači dobiveni mandat za vlast. Konavoska oporba čini se nema nakanu pojaviti se na sjednicama Općinskog vijeća sve dok se u dnevni red ne uvrsti projekt "Canavia", što je, opet po meni, štetno i za demokraciju, pa i za taj kraj. Čudno je u svemu tome što Korda i HDZ tamo ima komotnu većinu i projekt ionako može glatko odbiti, odnosno ne uvrstiti ga u prostorni plan, pa bi tako i demokracija došla na svoje, a i oporba bi dobila neku zadovoljštinu. A ovdje se, uostalom kao i u mnogočemu drugom, postavlja pitanje uloge i smisla županije kao takve, jer riječ je o županijskom planu. Ako je taj županijski plan, a čini se da jest, prosti zbir gradskih i općinskih planova, raznih političkih prepucavanja i odnosa snaga, bez ikakve mogućnosti da se nametne rješenje koje je od općeg županijskog, pa i šireg interesa, onda od usklađenog, ravnomjernog i optimalnog razvoja ove naše, svi kažu potencijalom bogate županije nema ništa. Ali, ne smije se smetnuti s uma da se u razvojne potencijale ubrajaju, možda i prije svega ljudi i upitno je zapravo, kako nam ide, koliko smo tu jaki, čini se posvuda. I koliko tvrdio da nije važno koje je boje mačka, važno je da miševe lovi, ako baš nije neprijateljska, očito je da je tu kod nas, dakle ne samo u Konavlima, ipak upravo suprotno, dakle koje je boje mačka, a s miševima ćemo ionako lako...

Bajro Sarić

Začuđujuće je, pa i zabrinjavajuće da oba novija i doista zanimljiva, nazovimo ih tako turistička proizvoda, replike starih dubrovačkih trgovačkih brodova "Karaka" i "Tirena" iskazuju slabe financijske učinke, dakle nisu profitabilni niti su baš usrećili njihove vlasnike. Štoviše, čini se da se spremaju otploviti tamo gdje će im biti bolje, čak i u neke druge, bliže i dalje zemlje, možda već i iduće godine. Što je tome tako, nije baš jednostavno ni objasniti, ali još se jednom potvrđuje da zapravo i nemamo marketinškog znanja i umijeća za financijski puno izdašnije iskoristiti ono što nam je bogomdano ili što smo nedavno ili odavno stvorili, kako to jako dobro znaju turistička odredišta diljem Mediterana, pa i svijeta. I to sve unatoč silne turističke tradicije kojom se znamo dičiti, unatoč sve većem broju, barem na papiru, marketinških, PR ili management stručnjaka koje produciraju ovdašnje visokobrazovne ustanove i unatoč prirodnim i kulturno-povijesnim ljepotama krajnjeg hrvatskog juga. Jednom riječju – bruka! Nema se što drugo do zaključiti, pa i turističkog bisera Dubrovnika - nije zlato sve što sija!

Bajro Sarić

Prva ekipa ŠK "Dubrovnik" u prvenstvu IB hrvatske šahovske lige za 2010. koje je održano u Šibeniku od 3. do 13. rujna 2010.  u konačnom poretku zauzela je 8. mjesto u konkurenciji 10 sudionika. Prikupljeno je 8 meč bodova /42%/ i 28 pojedinačnih bodova, što je za pola boda više nego lani. Time je ostvaren postavljeni cilj, ostanak u drugom po redu hrvatskom šahovskom razredu. Međutim, kad se uzme u obzir ovogodišnja velika izjednačenost ekipa /osim senjskog "Velebita"/ ne bi bilo začuđujuće čak da se plasiralo i u IA hrvatsku šahovsku ligu. Stvari su krenule naopako nakon 3:3 s favoriziranom "Pulom" u drugom kolu /nakon što su "potaracana" splitska Brda s 5:1/, gdje je novi član FIDE majstor Marko Filipović  izgubio dobivenu ili bar remi partiju također s FIDE majstorom Darkom Dimitrijevićem. Nakon toga, uslijedila su čak četiri poraza zaredom s "Goranom" iz Bibinja, "Mladosti" iz Ernestinova, "Varaždinom" i "Vukovarom 91". Ipak, spas je u zadnji čas stigao pobjedom protiv izravnog konkurenta za ispadanje, A1 Split s 3,5:2,5 u sedmom kolu. Uvodni je zaključak nastupa dubrovačkih šahista da se moglo plasirati u IA hrvatsku šahovsku ligu, ali i ispasti iz IB lige. Ipak, ne ponovilo se više nikad ovako što!

Po prosječnom rejtingu osnovnog sastava ŠK "Dubrovnik"  bio je na početku 6. mjestu, a u konačnom poretku zauzeo je 8. mjesto, što znači da je ostvareni rezultat po tom mjerilu objektivno slab.

Ni ovaj put nije razočarao sjajni austrijski velemajstor Markus Ragger /22/. On je iz 9 partija na prvoj ploči prikupio solidnih 6 bodova. Potvrdio je sva obilježja rasnog i karakterno jakog velemajstora i svakako je njegov doprinos za ostanak u ligi golem.

Na drugoj ploči međunarodni majstor Željko Bogut nije ispunio očekivanja, osvojivši svega 3,5 boda od 9 mogućih. Uzrok tome su zamor poslovnim i obiteljskim obvezama, ali i nedostatak koncentracije u ključnim momentima.

FIDE majstor Marko Filipović na trećoj ploči pomalo je i razočarao, osvojivši svega 3 boda iz 7 partija. Zbog psihičkog zamora čak je bio i izostavljen iz prve postave dvije partije, ali sve to treba protumačiti i mogućim pritiskom i velikim očekivanjima, pa i nepoznavanjem nove sredine /inače je iz Valpova/.

FIDE majstor Ivan Bender na četvrtoj ploči, osvojio je, kao i lani također solidna 4,5 boda i u okvirima je očekivanja.

FIDE majstor Augustin Brnas na petoj ploči, osvojio je 4 boda, sa samo jednom pobjedom. Kod njega se osjeća, uostalom kao i kod većine dubrovačkih šahista, rijetkost nastupa u normalnom turnirskom tempu i neuigranost.

Nakon skoro dvadesetak godina neigranja, nekad jaki hrvatski međunarodni majstor Gordan Markotić, koji živi i radi u Dubrovniku, nastupio je za ŠK "Dubrovnik" na šestoj ploči. Ostvario je posve solidan rezultat osvojivši 5.5 bodova iz osam partija i on, kao i Ragger, dao je golemi doprinos ostanku u IB ligi.

Kapetan ekipe i majstorski kandidat Ivo Ivanković osvojio je 1 bod iz tri partije, a majstorski kandidat Tomislav Šeparović pola boda iz jedne partije.

ŠK "Dubrovnik" je pobijedio "Brda" iz Splita s 5:1, A1 Split s 3,5:2,5 i "Velebit" iz Senja s 5,5:0,5, odigrao neriješeno s "Pulom" iz Pule i "Šibenikom" iz Šibenika 3:3 i izgubio s "Goranom" iz Bibinja 4:2, "Mladosti" iz Ernestinova 5:1, "Vukovarom 91" iz Vukovara i "Varaždinom" iz Varaždina s 3,5:2,5.

Nastup ŠK "Dubrovnik" u ovogodišnjoj IB hrvatskoj šahovskoj ligi mora se ocijeniti značajno ispod objektivnih mogućnosti i startnog rejtinga i navodi na zaključak da se već u sljedećoj godini neke stvari moraju popraviti, pa i u cijelosti s novim natjecateljskim i financijskim okolnostima uskladiti vođenje jedinog dubrovačkog šahovskog kluba. Potrebne su i promjene u Upravi kluba, novi ljudi i nove ideje, ali je veliko pitanje je li to uopće moguće s obzirom na /ne/popularnost organiziranog šaha na dubrovačkom području koja traje i desetljećima.

Inače, IB hrvatsku šahovsku ligu napustili su "Velebit" iz Senja i iznenađujuće, A1 Split, dok su povratnici dvije posljednje plasirane ekipe iz IA lige, "Grgin Dol" iz Požege i "Đakovo" iz Đakova.

Bajro Sarić

Bez povratka otišao je i jedan od posljednjih, ali svakako spiritus movens "Dubrovačkih trubadura" Marko Brešković. Otkazalo je srce uvijek vedrog, optimističnog i osebujnog Marka. Nestao je zauvijek još jedan komadić onog sve manje prepoznatljivog dubrovačkog identiteta, onog gradskog, tako posebnog, sa svim svojim vrlinama i manama, za kojim, unatoč svega ipak treba žaliti, ako znamo kakvi smo i što smo danas. Kad se čovjek prisjeti Marka i "Dubrovačkih trubadura", od prije četrdesetak godina, tih taktova, pjesme, stihova, ondašnje čeljadi, ozračja i navika, unatoč i ondašnjim jadima i mukama, koji su inače sudba čovjekova stalna, sve se to lakše podnosilo, jer duh je onda uvijek izlazio kao pobjednik s materijom, duh nas je s Markom, trubadurima i sličnim povezivao, davao nam smisao življenja. Sve je onda, tih šezdesetih, pa i sedamdesetih godina prošlog vijeka tu po Gradu bilo nekako životnije, veselije, komotnije i samo nas smrt, poput Markove, podsjeti na sve to, a možda je bolje da nije tako.

Bajro Sarić