Eto i našem čestom gostu, moglo bi se reći i sugrađaninu, gospodinu Silviju Humu probušiše gume na njegovoj "Toyoti". Ne znam baš je li zbog zagrebačkih registracijskih oznaka, kako veli Hum ili zbog nečega drugoga, posve svejedno. Nije mi nakana posebice izdvojiti ovaj slučaj, ali mi je dao povoda, nakon svih posljednjih incidenata, nasilja, krađa, alkohola, druga, možda i prostitucije, postaviti pitanje jesmo li još uvijek miran, siguranoi uredan Grad, kako se sa službenih razina podastire. Meni se ne čini baš takvim i s metastazama ne samo ekonomske, nego i moralne krize, lako je izvući zaključak da može biti još i gore. Najviše me čudi slaba prevencija prekršajnih i kažnjivih djela, ta bar se u ovako ipak malom Gradu jako dobro zna tko je tko i što može učiniti. Ali, čini se ipak da ima i nedodirljivih i "naših" i "njihovih" i čini se da ipak nismo svi jednaki pred zakonom. Naravno, toga će uvijek biti, ima i uređenijim državama i društvima, ali zabrinjavajuće je koliko je ravnodušje i apatija zavladala i kod običnih i neobičnih građana prema svemu tome. A možda je i točnije do koje se mjere politika ili politikanstvo uvuklo u sva događanja, pa i ova prekršajna i kaznena. Jer, kako drugačije protumačiti da se sumnjivci i ne procesuiraju ili tek blago kažnjavaju, na opću štetu. Ali, tko zna možda uopće i nije ovako kako pišem, odnosno da ipak statistika ponekad i nije točan zbroj netočnih podataka.

Bajro Sarić