Baš je lijepo što je konačno u "promet puštena" ispravljena gruška operativna obala, tako da sad komotno mogu pristati čak tri mega cruisera, svaki duljine 300 m. A dobiveno je i 13.500 četvornih metara novog, zasad otvorenog prostora. A lijepo je što je to sve začinila i  hrvatska premijerka Jadranka Kosor. Ne znam jesu li joj nazočni objasnili koliko je dugo  trajala i koliko je ta "priča" na kraju koštala i koliko ćemo to još dugo otplaćivati, naravno, mi, porezni obveznici. Da samo pripomenem, riječ je o poslu koji bi se mogao nazvati i "zidanje Skadra na Bojani". Sve je to trebalo biti dovršeno još i prije tri godine, a rok izvedbe je bio ne više od 18 mjeseci. A domaći izvođač, neću ga ni spominjati, svi ga znate, nažalost nije propali splitski "Pomgrad" specijaliziran za poslove rekonstrukcije i izgradnje obala, pokazao se kao potpuni diletant za tu vrstu /hidro/građevinskih radova, pa je kao na rijetko kojem poslu, Europska banka za obnovu i razvitak /EBRD/, koji je spomenuti projekt financirala s 26 milijuna EUR-a, zaradila i dosta milijuna EUR-a i na zateznim kamatama, a jamačno smo joj nismo postali  baš neki od povjerenja. Koliko se zbog kašnjenja izgubilo ili nije dobilo na drugi način, naravno nije ni izračunano i sve u svemu, nakupilo se, odnosno "nabubrilo" je puno toga. Time je zatvorena još jedna  ružna priča o javnoj nabavi , javašluku i sličnome, na već poznati način, koji se prakticira još od početaka hrvatske suverenosti i neovisnosti. Odgovarati nitko neće, jer to su "naši" i "naša posla". Idemo dalje, do nove zgode i prigode, koje, čini se ipak kopne...Nešto slično kako je bilo s mostom dr Franja Tuđmana...

Bajro Sarić