Nedavno preminuli oboist Mladen Glavinović, vjerujem da je tu potpuno suglasje struke i publike, jedan od najvažnijih suvremenih dubrovačkih, pa i hrvatskih glazbenih reproduktivaca. Možda je imao tu privilegiju, za koju se uostalom i sam izborio, da je svirao na rijetkom glazbalu - oboi, drvenom puhačkom instrumentu sličnom klarinetu, kojega obilježava "čist i jasan, pomalo rezak ton i upravo zbog toga današnji se orkestri ugađaju upravo prema oboi". Mladen je u cjelosti, pa i više od toga iskoristio ne samo reproduktivne, nego i umjetničke mogućnosti koje oboa pruža. Iako je prošao sve relevantne glazbene škole, bez prirodnog dara to nikako ne bi bilo moguće. Za postati vrhunski glazbenik, osim prirodnog dara, potrebna je golema volja i trud, a za obou još i više od toga, što je sve resilo Mladena. Sve što je u bogatoj i više puta nagrađivanoj glazbenoj karijeri postigao, Glavinović je ostvario u rodnom Dubrovniku, ostavivši trajan biljeg u ovdašnjoj glazbenoj baštini. Izvan je svake sumnje da je Dubrovački simfonijski orkestar smrću Mladena Glavinovića pretrpio teško nadoknadiv gubitak, koji će utjecati i na repertoarne preinake, sa svim rizicima koje iz toga proizlaze.

Bajro Sarić

Fotografija: Milo Kovač /arhiv "Dubrovački vjesnik"/