Nota bene

Puno se, i previše, svakojakih frustracija skupilo čeljadi po Gradu, odakle da jesu i može se zaključiti samo jedno: skoro pa nitko nije zadovoljan i skoro je svakome netko kriv za njegove nevolje, svejedno kakve. I opet smo se skoro svi precijenili, ufajući se da smo netko i nešto, a oni drugi i drugačiji, koliko još da ih ima, nitko i ništa. Ne znam kakvog je točno "obujma" bio fizički obračun stanovitog Mata Raguža  zakupnika ili možda podzakupnika konobe "Pax" u povijesnoj jezgri Grada Dubrovnika s aktualnim dubrovačkim gradonačelnikom Androm Vlahušićem i možda je čovjek izgubio živce i ne znam što i ne bi ni to možda bilo tako strašno koliko spoznaja da mu je bivša gradonačelnica Dubravka Šuica oprostila ili otpisala dug prema Gradu od 200.000 kuna, a i novi gradonačelnik Andro Vlahušić daljnjih 150.000 kuna. A samo se pitam bili vama ili meni, procjenjujući tko ste i što ste ili tko sam ili što sam otpisali i jednu jedinu kunu? Poruka je samo jedna, nakon svega: nasilje, prijetnje, bahatost i arogancija onih koji i imaju zasluge u stvaranju suvremene hrvatske države, ovakve kakva jest, jednostavno se isplati i ovaj će slučaj, kao i bezbroj ostalih, koji su se dogodili u posljednjih par godina "isprati kiše" i prašina vremena i opet će, po tko  zna po koji put pobijediti "naši", a ne "njihovi". Govorite, optužujte i što god hoćete o meni i sličnima, pričajte o nostalgičarima, komunjarama i sličnima, ali ovaj se naš, ako ništa i ne tako davno još uvijek lijepi, makar po vanjštini, Grad sa svojim ljudima, u nutrini i ne znam je li ikad bio takav, dakle lijep, pogrubio, izgubio svoju dušu i nema skoro ništa više od one uljudbe i sklada, ma što se krilo i iza svega toga. Kao i drugdje, diljem Lijepe naše, uvažavaju se dužnici, među kojima je i ne baš mali broj članova raznih "plemenitaških", "humanitarnih" i sličnih udruga. Uz to, po Gradu mirno šeta, pa i odlučuje, ne baš malo i onih sa stotinama prekršajnih i kaznenih prijava, a i onih čiji su predmeti svjesno otišli u zastaru, jer takav je odnos političkih i interesnih snaga i neće se to tek tako i skoro promijeniti. Stvarnost se mijenja primjerima i najboljom praksom, jednakošću pred zakonom i pravdom, a nikad, baš nikad, ustupcima, izostankom sankcija, zataškavanjem, ulijevanjem straha u kosti, hipokrizijom, mediokritetstvom i ušutkivanjem dobronamjernih. Možda je to nekad, pa možda i nedavno prolazilo, ali više ne i zbog toga smo tu gdje jesmo. A bit ćemo i dalje ako to ne shvate i prihvate oni koji ovako ili onako odlučuju o važnom ili nevažnom, svejedno...

Bajro Sarić

Dubrovnik /foto: Dino Avdić/

Za svaku je hvalu obnovljena aktivnost dubrovačkog Fotokluba Marina Getaldića, iznova započeta 2009. Zahvaljujući nekolicini, ali u posljednje vrijeme i sve većem broju entuzijasta – ljubitelja fotografije, već su organizirane tri veće izložbe dubrovačkih fotografa – amatera s različitom i osebujnom tematikom, a i pokrenut je tečaj "Uvod u fotografiju".  Osobito se impresivnom čini sinoć /ponedjeljak, 10. svibnja 2010./ otvorena izložba u palači Sponza, četrdesetak članova toga kluba, koja je potvrdila da je u Gradu sve više maštovitih, kreativnih i zanimljivih fotografa i fotografija i da se taj umjetnički izraz, pod utjecajem novih medija, ipak održao i već sada, unatoč skromnim uvjetima, daje značajan doprinos suvremenoj dubrovačkoj kulturnoj baštini. Nerijetko su umjetnička djela, neopterećena egzistencijalnošću i komercijalnošću i vrijednija, što se tiče i suvremene fotografije, a primjer dubrovačkih fotoamatera čini se da je u tome i poučan.

Bajro Sarić

Foto: Željko Tutnjević /www.dubrovacki.hr/

Mogu sad gradonačelnik Andro Vlahušić i predsjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Olga Muratti pričati što ih je volja, ali već od samih svojih početaka, nazovimo je nekakva lijeva koalicija, ma što to značilo, koju čine SDP-HNS-HSU-HSLS i navodno neovisna lista Pera Vićana, opet ma što to značilo, nestabilna je i pokazala se posve neučinkovitom i nekompetentnom. Ništa se posebno novog i boljeg u ovih godinu dana na gradskoj političkoj i svakoj drugoj pozornici nije dogodilo, a svatko tko poznaje sve te "likove", svejedno jesu li u vladajućoj koaliciji ili oporbi, ništa drukčije i nije mogao ni očekivati. Većini njih osobni su probitci u prvom, a takozvano javno ili opće dobro u drugom ili čak i u trećem planu. Ima tu i poštene čeljadi, ne treba griješiti dušu, ali takva se "zabavila o svom jadu", da bi još energiju i znanje trošili za dobrobit onih koji su ih izabrali. Jasno je da je u toj, kao i u onoj ranijoj koaliciji "trojanski konj" Pero Vićan, koji možda i po prirodi nije takav, koji je možda čovjek i od riječi, takav je kakav ga je Bog stvorio, ali očito je da su, opet ih nazovimo "ljevičari", u svojoj pohlepi za vlašću nešto važno ipak ispustili iz vida, procjenjujući njegov lik i djelo.

Naime, koliko se god čini da je Vićan zapravo glavni, a Vlahušić i Muratti sporedni i koliko im se god činila da će ta koalicija s njim biti održiva,  čini se da ima još glavniji od glavnog. Naime, breme afera i optužbi koje se sručilo na Vićana preteško je da bi on uistinu bio neovisan i lojalan koaliciji koja je suprotna vladajućoj na državnoj razini i koja je u mogućnosti, pritiskajući Vićana, promijeniti sliku u gradskom parlamentu i tako vezati ruke Vlahušiću u rješavanju egzistencijalnih pitanja ovoga Grada. Uz to, gradski proračun je pred kolapsom, što zbog ukupne gospodarske krize, što zbog novih poreznih propisa i za što doista nimalo nije kriv gradonačelnik Andro Vlahušić, iako je zacijelo bio svjestan u kakvu će "gabulu" upasti nakon izborne pobjede.

Dakle, Dubrovnik osim teške ekonomske i socijalne, sad trese i politička kriza i samo se postavlja pitanje nije li, nakon svega godinu dana, vrijeme za nove izbore i za gradonačelnika i Gradsko vijeće i što bi se s njima uopće dobilo, čak i da u njima "isplivaju" neki novi "klinci", što zazivaju po lokalnim forumima i medijima mnogi. Uzgred, ne treba takve puno ni "bendati", jer nikad, bar ne odlučujuća većina nije volila "neke  nove i drukčije klince", sudeći po rezultatima izbora i što se neće promijeniti ni u idućih stotinjak godina. Složili se ili ne, sa stajališta proračunskih mogućnosti, Dubrovnik se od relativno bogatog, barem u hrvatskim razmjerima, prometnuo u siromašan grad, što će potrajati zacijelo bar idućih pet-šest godina i ti novi "klinci" i sve kad bi htjeli i kad bi znali, ne bi mogli skoro pa ništa učiniti. To mi sliči na onu šahovsku poziciju u kojoj su sve figure i njihov raspored u takvom stanju, da ni najjači velemajstor ne može pronaći potez kojim bi se ta blokada i sustav međusobne interesne ovisnosti mogao razbiti. Depresivno, depresivnije ne može biti!

Bajro Sarić

Po lokalnim medijima već se od najave da Hrvoje Dunatov napušta dubrovačku gradsku upravu, a ima tome i dva mjeseca, stalno vrti tema o tome tko će naslijediti toga pravnog savjetnika i nesuđenog dogradonačelnika. Dalo bi se zaključiti po tome da je mjesto pravnog savjetnika skoro i najvažnije mjesto u gradskoj upravi, važnije od običnog vijećničkog mjesta Pera Vićana i gradonačelnika Andra Vlahušića, koji su i de facto i de jure gubernatori Grada i kojima se fućka do bilo čijeg, a najmanje stručnog mišljenja, a nekmoli tamo nekog pravnog savjetnika. Vićan i Vlahušić /redoslijed je točan/ i tu im se nema što zamjeriti, potpuno su iskoristili sve blagodati izmjenjenog Zakona o lokalnoj i regionalnoj /područnoj/ samoupravi i neposredne izbore i prometnuli se u "lokalne šerife". u njihovom i sličnim "predmetima" zapravo i ne važi ona "daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je". Znao je dubrovački, i obični i neobični dubrovački puk, barem neka većina, kakvi su spomenuti i nije im bila potrebna vlast za takvu vrst provjere. A i Vićan i Vlahušić ne odstupaju ni naviše ni naniže, opet barem ne od većine običnog i neobičnog puka, ma koliko se trsili   da su ih razočarali. Inače, inovacijama u izbornim zakonima potvrđeno je ništa drugo nego da sam čovjek zna više, nego čovjek i magarac. Očito smo u vremenu da ni narodne mudrosti više nisu ono što su nekad bile. A savjetnici k'o savjetnici, uvijek dolaze iz redova gubitnika i onda i sada i onih koji možda i imaju svoj mišljenja o nečemu, ali se s njima ne slažu. Jadne li i kukavne li medijske teme!?

Bajro Sarić