Nota bene

Od kako završiše ovogodišnji lokalni izbori, dakle od kada dođe i do promjene u vrhovima gradske uprave, ne prestaju rasprave oko dugova ili "repova" koje su sobom navodno ostavili Dubravka Šuica u Gradu i Andro Vlahušić u Općoj bolnici. Naravno, riječ je političkim ili politikantskim prepucavanjima, optužbama bez dovoljno pokrića ili dokaza, nerijetko i zlonamjernima, a sve je to posljedica neurednih primopredaja, o kojima je javnost morala biti upoznata, a ne ovako da se stalno nagađa. Ne branim ni Šuicu ni Vlahušića, ali znam sigurno da im u vremenu besparice s jedne strane, i golemih troškova i financijskih obveza, s druge strane, nije bilo nimalo lako i morali su, kako bi i Grad i bolnica funkcionirali, i zaduživati se i odgađati plaćanje nekih računa i tu nema velike mudrosti. Čak ću reći da su se morali i još više zaduživati kada se zna koliki su troškovi i obveze tako zahtjevnog grada kakav je Dubrovnik, a i zahtjevne bolnice kakva je Dubrovniku potrebna. Ostaje "visiti" je li nešto trebalo koštati baš toliko ili možda manje, ali to je stvar pravosuđa, policije, ukratko pravne države, koja je takva kakva jest, nekome odgovara, a nekome baš i ne. I inače mislim da je krajnje vrijeme za okrenuti se bitnim problemima i njihovom rješavanju, kako tekućim, tako i razvojnim i na toj crti upregnuti sve ljudske potencijale, bez obzira na njihovu ne znam kakvu političku, svjetonazorsku i sličnu orijentaciju, naravno pod uvjetom da su dobronamjerni i stavljaju opće ispred osobnog.

Bajro Sarić

Ne znam baš kolika je za Grad korist što se svjetska pop zvijezda Beyonce Knowles sa svojim dragim, reperom Jayom-Z prošetala ovuda i pokazala svoje obline, ali čini mi se da je šteta nedvojbena. Dragan je Banović, inače direktor televizije, u ulozi snimatelja, čini se ipak nasrnuo na tjelohranitelja Beyonce, unatoč upozorenjima, valjda ne mogavši odoljeti vonju novca i ekskluzivnosti. Svjetski su mediji taj događaj ili incident popratili u za nas negativnim konotacijama i ispali smo primitivci, što nipošto ne priliči Dubrovčanima. Pa naši su sugrađani upravo poznati po tome da im se fućka tko to tamo šeta po Gradu, bilo je i važnijih faca, pa se nisu ni okrenuli, a naravno da ih nije zanimala ni njihova privatnost. Banović je sa svojim odvjetnicima od svega napravio pravi spektakl, što je također lakrdija po sebi. Ovdje se postavlja zapravo jedno drugo pitanje. Tko to tamo dijeli televizijske koncesije, makar i lokalne, onima koji nemaju ni novca ni znanja ni hrabrosti ni profesionalnosti, jer Dubrovačka televizija, koju ionako malo tko može i pogledati, jedan je očaj od koncepcije do tehnike. O neovisnosti ne treba ni govoriti, a "vrćenje" Straduna kada na njemu nema ni kučka, tek pokojeg mačka, prava je antireklama Dubrovniku.

Eto tako, sastali se stanari koji žive na možda i optimalnoj trasi negdašnje, moguće i buduće turističke žičare prema Srđu s gradonačelnikom Androm Vlahušićem. Uglavnom, čeljad je ljuta, jako ljuta i nipošto nisu za obnovu do prije rata te iznimno profitabilne žičare. Neki su protiv svakog kompromisa, drugi traže enormnu naknadu, ima i onih koji nemaju nikakva prava i sve je to demokratski i civilizirano. Moguće je da većina tih građana nema ništa ni s turizmom i njegovim blagodatima, možda im sve smeta i sve je to ljudski. Po mojem mišljenju, riječ je o projektu od kojega bi koristi imali mnogi, a ne samo ulagači, u ovome slučaju, Atlas nekretnine d.d., dakle i Grad i građani i država i sve tako, što se već nekad, bolje da i ne kažem kad, potvrdilo. Nažalost, moramo malo i žrtvovati nešto od svojega komoditeta, sve skupa možda i ne više od četiri mjeseca godišnje, jer i ovaj put se postavlja pitanje što je alternativa turizmu, turistima i izletnicima  i prihodima od njih. Neka se ne ljuti čeljad podno Srđa, ali i mi ostali razbacani i po drugim dijelovima Grada pomalo trpimo i zbog buke, prašine,  nerijetko i smrada, što ih turizam, ali i profit vuku sobom, pa ipak toliko ne "gunđamo". Mislim da sa stavom o onome što nećemo, a ne što hoćemo, što i nije baš od jučer i s takvim mentalitetom koji je protivan svakom napretku, teško da ćemo omogućiti bolju budućnost novim naraštajima. Ali, i to je stara, otrcana priča. Kao i uvjerenje da nas stalno netko krade, da se ne moramo ni micati a da će renta pristizati, da smo bogomdani i da svijet, barem onaj materijalni oko nas, naprosto se ne mijenja, uključujući naravno i konkurenciju. A ne bih, nakon svega nipošto volio biti u koži ni prije Šuice, ni sada Vlahušića kad je tome tako i ne znam kako je drugdje, ali voditi ovaj Grad nije nimalo lako, a posebice mijenjati ga. Doista smo nešto drugo, ma što to značilo!

Bajro Sarić

Još i prije, a osobito nakon otvorenja RIXOS HOTELA LIBERTAS ne prestaje bjesomučna kampanja i ne samo lokalnih blogera i medija, tražeći dlaku u jajetu tom visokokategorniku, kao i da je nema posvuda i po drugim dubrovačkim hotelima, možda čak još i više. Ne znam je li to zbog toga što su eto nemili Turci, vlasnici, možda "oči vadi" i konkurencija, posve svejedno. Neću tvrditi da ni Turci nisu ponekad krivi, pa ni vodstvo hotela, ali čini se da ništa drugo nego histerija neće tek tako prestati. Moja malenkost tvrdi da sve to ništa neće riješiti, da mržnja ništa ne riješava i da se sve može mirno i ljudski riješiti. Ali moraju tu i gradske i državne vlasti i policijska uprava pravodobno intervenirati i točnim i promptnim priopćenjima objasniti što je posrijedi i možebitne prekršitelje sankcionirati. Tvrdim da su stvari vrlo ozbiljne i da imaju čak i međunarodne reperkusije i da za naš Grad nisu nimalo dobrohotne, naprotiv. Vrlo je opasno, bez ikakvih dokaza i činjenica, objavljivati vijesti i događanja, najčešće i s tendencioznim nakanama. Uostalom,  u tom i od toga RIXOS HOTELA LIBERTAS žive brojne dubrovačke obitelji, dobavljači, Grad i samo oni kojima ovaj Grad i ljudi koji u njemu žive nije na duši, može biti tako opak. A još ću reći i ovo. Svi koji su glasovali za slobodnu, samostalnu, ali istodobno i tržišnu, demokratsku i kapitalističku Hrvatsku, a i moja je malenkost ta, moraju znati da su istodobno glasovali za kapital bez boja, okusa i mirisa. Sve što se tražilo, to se i dobilo, a svaka ksenofobija i prenošenje osobnih frustracija, vuče nas natrag. Nama, kojima je turizam sudbina, to mora osobito biti na pameti, uvijek i svugdje.