Razumijem želju gradonačelnika Andra Vlahušića za promicanje znanja, inovacija, europeizma i tome slično, ali dati zgradu bivšeg SDK-a na Pilama na besplatno korištenje takozvanoj Tvornici znanja, Europskom domu i vjerojatno još nekim civilnim udrugama doista nije nimalo mudro, osobito ne u okolnostima sve tanjeg gradskog proračuna. Raniji pokušaji s tom zgradom da se prenamjeni u kockarnicu nisu uspjeli, a prethodne gradske vlasti na čelu sa Šuicom u nju su kanili useliti novu Dubrovačku banku d.d. Kako je poznato,  ideja osnivanja takve banke propala je skupa s njenim pokretačima, jer su joj se suprostavile  moćne takozvane hrvatske banke u stranom vlasništvu, a ni birači, još tamo od 2005. nisu dali potporu. Spomenuta zgrada uistinu je arhitektonski spomenik, ima prostornu površinu od cca 750 m² i zacijelo bi se našlo zakupoprimca za iznos od bar 15 EUR po četvornom metru, što znači novih 135.000 EUR ili 1 milijun kuna u gradskom proračunu u ovim grdnim vremenima, iz kojih se nećemo tako brzo izvući. Nemam ništa protiv Tvornice znanja, ni Europskog doma ni civilnih udruga, ali ima još podosta neiskorištenog gradskog prostora gdje bi se oni mogli smjestiti, a ne znam baš ni koliko su im nužni prostori u ovom vremenu informacijske tehnologije, interneta, globalizacije i sl. i ne znam je li im baš mjesto na prometno iznimno frekventnoj lokaciji. Sa spomenutim novcem zakupnine zacijelo bi se mogli stipendirati svi daroviti studenti s područja Grada Dubrovnika, s jamačno većim učincima i koristima. Na ovome, a i još dosta sličnih primjera potvrđuje se koliko je problematično kad je pojedinac izvršna vlast i koliko je relativna vrijednost neposrednog izbora gradonačelnika. Više nema filtera, što je nekad bilo Gradsko poglavarstvo, da se ipak provjere posljedice izvedbe neke ideje na gradski proračun u ovome slučaju, da ne govorim još i koječemu drugome.

Bajro Sarić