Foto: Željko Tutnjević - www.dubrovacki.hr

Nije nimalo lako s ovom sekcijom "Novitati". Tema i informacija, osim onih tamnih i najtamnijih, prepuno je, uostalom takva nam je svakidašnjica, što našom, što "globalnom" krivnjom. Loše vijesti nižu se, a dobre pritječu na "kapaljku". Jedna od potonjih je i konačno dovršenje rekonstrukcije gruške rive dužine 350 m. Time je zaustavljeno njezino urušavanje, a dobiveno je i dvadesetak vezova za turističke brodare. Radovi su potrajali nešto duže od predviđenih, nešto su i poskupjeli, ali ne treba biti zajedljiv, uvijek se radujem nečemu novome u tko zna otkad zapuštenom meni najdražem Gružu, čiji su turistički potencijali puno veći od iskorištenih. Nikad mi nije jasno zbog čega je taj dio obale u nadležnosti Dubrovačko-neretvanske županije, a ne Grada Dubrovnika, ali nekad će se valjda prihvatiti da je i to jedan apsurd u moru ostalih apsurda. Osim što mi se čini da su to male političke, točnije politikantske podjele, od kojih ne mali broj i živi i održava se na vlasti, u nedostatku ili možda ipak očekivanju pametnijeg posla. U nekom mojem /pri/viđenju sve bi to i s Gružom i Gradom trebalo ići puno brže i bolje, ali očito je da se moramo miriti i s malim stvarima i svjetlom s ulazom ili izlazom iz tunela. I pričekati da Gruž postane Monte Carlo ili tome slično, zašto ima i bolje prirodne preduvjete. A zašto već sad to tako nije, odnekud zvuči poznato?

Bajro Sarić