Eto tako, sastali se stanari koji žive na možda i optimalnoj trasi negdašnje, moguće i buduće turističke žičare prema Srđu s gradonačelnikom Androm Vlahušićem. Uglavnom, čeljad je ljuta, jako ljuta i nipošto nisu za obnovu do prije rata te iznimno profitabilne žičare. Neki su protiv svakog kompromisa, drugi traže enormnu naknadu, ima i onih koji nemaju nikakva prava i sve je to demokratski i civilizirano. Moguće je da većina tih građana nema ništa ni s turizmom i njegovim blagodatima, možda im sve smeta i sve je to ljudski. Po mojem mišljenju, riječ je o projektu od kojega bi koristi imali mnogi, a ne samo ulagači, u ovome slučaju, Atlas nekretnine d.d., dakle i Grad i građani i država i sve tako, što se već nekad, bolje da i ne kažem kad, potvrdilo. Nažalost, moramo malo i žrtvovati nešto od svojega komoditeta, sve skupa možda i ne više od četiri mjeseca godišnje, jer i ovaj put se postavlja pitanje što je alternativa turizmu, turistima i izletnicima  i prihodima od njih. Neka se ne ljuti čeljad podno Srđa, ali i mi ostali razbacani i po drugim dijelovima Grada pomalo trpimo i zbog buke, prašine,  nerijetko i smrada, što ih turizam, ali i profit vuku sobom, pa ipak toliko ne "gunđamo". Mislim da sa stavom o onome što nećemo, a ne što hoćemo, što i nije baš od jučer i s takvim mentalitetom koji je protivan svakom napretku, teško da ćemo omogućiti bolju budućnost novim naraštajima. Ali, i to je stara, otrcana priča. Kao i uvjerenje da nas stalno netko krade, da se ne moramo ni micati a da će renta pristizati, da smo bogomdani i da svijet, barem onaj materijalni oko nas, naprosto se ne mijenja, uključujući naravno i konkurenciju. A ne bih, nakon svega nipošto volio biti u koži ni prije Šuice, ni sada Vlahušića kad je tome tako i ne znam kako je drugdje, ali voditi ovaj Grad nije nimalo lako, a posebice mijenjati ga. Doista smo nešto drugo, ma što to značilo!

Bajro Sarić