Nota bene

Ovogodišnja, dakle Festa 2010, deveta po redu unatoč brojnim, ali najviše financijskim problemima ipak će se održati pred blagdan Sv. Vlaha. Bit će to znatno skromnije izdanje, a započet će "Festom od Klapa", u četvrtak 28. siječnja, u petak, 29. siječnja bit će "Festa od Maestrala" kojom će se obilježiti 40. obljetnici čuvene dubrovačke klape,  potom u subotu 30. siječnja obilježit će se 35. obljetnica dubrovačkih Rock-parada, u nedjelju 31. siječnja Ibrica Jusić  će prigodnim koncertom podsjetiti na 45 godina svoje blistave pjevačke karijere, dok će svoj dio "posla" udruga Festa "odraditi" supredstavljanjem knjige Armanda Tchouhadijana "Sveti Vlaho, biskup iz Sebaste". Udruzi Festa i njezinom predsjedniku, Slobodanu Nanu Vlašiću doista treba čestitati na svemu dosad učinjenom i da nisu odustali od svojega projekta, koji značajno obogaćuje inventivno i sadržajno blagdan Sv. Vlaha i koji će i ove godine, sudeći i po ostalim programima i tradiciji, unatoč nimalo lakim vremenima biti dostojno obilježen, vraćajući nadu i optimizam dubrovačkom puku.

Bajro Sarić

Ako je točno to što neki lokalni mediji pišu, ali na što mi ukazuju i neki naši sugrađani i poduzetnici, dakle ako gradski odjel s vrlo kompliciranim nazivom Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje ne radi to što bi u novom modelu lokalne samouprave trebao raditi, opet dakle, izdavati i provoditi spomenute dokumente, onda je to i više nego zabrinjavajuće. Kolike su štete zbog takve prakse i za običnu i neobičnu čeljad i poduzetnike, naše sugrađane, pa i one koji vole ovaj Grad,  znaju najbolje oni sami. Zna se da je i ova, uostalom kao i skoro sve hrvatske gradske uprave troma, neučinkovita i posve neprilagodljiva ubrzanom ritmu i potrebama onih kojima služi, zna se i to da su novi gradski čelnici, na čelu s Androm Vlahušićem dobili mandat za promjene nabolje, nipošto za status quo i neke trule kompromise što se tiče vodećih ljudi u tim odjelima, svejedno odlazećih ili dolazećih. Ako se duboke promjene ne kane učiniti, ako će i dalje "ruka ruku milovati", "vrana vrani oči ne vaditi" i sve tako, ta zašto bi se uopće sva ta silna birokracija u najgorem smislu te riječi uopće nešto i pretrgla. Pa i oni su ljudi kao i mi svi ostali i posve se prirodno ponašaju, dakle radit će ako se baš mora raditi, a ako ne neće raditi i samo će osluškivati političke, ili još bolje politikantske vjetrove. I kad je tome tako možemo li uopće i zamisliti neku bolju budućnost Grada od ove tmurne sadašnjosti.

Bajro Sarić

Bajro Sarić

Za Elafitsko otočje često se zna reći da su neprocjenjiv turistički potencijal, što i jesu, makar je donekle i upitno koliko su prirodne ljepote, kulturno-povijesna baština i uglavnom očuvani okoliš, bez ostalih, posebice ugostiteljskih, zabavnih, rekreacijskih i kulturnih sadržaja u suvremenim turističkim trendovima danas konkurentne, odnosno  tražene na europskom, pa i svjetskom receptivnom turističkom tržištu. Kao i u svemu ostalome, tako i turizmu, neke vrijednosti se troše, nove stvaraju i kako bilo, ulagačima, osim onih špekulantskih nakana, otoci baš i nisu toliko zanimljivi. Elafiti su izloženi snažnoj depopulaciji već  i stoljećima i zapravo skoro već i nema autohtonih ljudskih potencijala koji bi ih mogli izvući iz očite letargije i svođenja kakve-takve aktivnosti na tri ljetna mjeseca. To naravno nije dovoljno za o/p/stanak na tim, pa i svim drugim hrvatskim otocima i čini se neminovnim scenarij po kojemu će tamošnje domicilno stanovništvo posve nestati ako se ne bude ništa ozbiljnijeg, osobito u gospodarskom smislu događalo. A ako se hoće i treba događati, onda se mora promijeniti demografska slika i posvemašnja revitalizacija, prihvatilo se to ili ne. Uostalom, ta je dvojba svojstvena i cjelokupnom području Dubrovačko-neretvanske županije i sve mi se čini kako se na nizu lokacija vode mali ili veći ratovi, otpustiti "ventile" i privući ulagače i tako osigurati razvojnu perspektivu i održivost ili tiho odumirati. Sve vladajuće garniture u Dubrovniku, još od onoga do ovoga doba, posjećivale su i Kalamotu i Lopud i Šipan, obećavale ovo ili ono, nije baš da ništa nije ni ostvareno, poglavito glede vodoopskrbe i prometa, ali podosta elementarnih infrastrukturnih sadržaja kao najvažnijeg preduvjeta bilo kakvog imalo održivog razvoja i revitalizacije nisu i tko zna kad će biti riješeni. Problemi Elafita, slično povijesnoj gradskoj jezgri, imaju i političku konotaciju, jer tamo je premalo birača, a onoj većini koja odlučuje o tome tko će vladati ili upravljati, svejedno, nije nimalo ni stalo što će biti s takvim područjima i njihovim stanovnicima. Uostalom, mnogi tamo nikad nisu ni nogom kročili. Predlažem gradskim vlastima da u ionako brojnoj, pa i školovanoj administraciji zaduže bar po jednu osobu koja će se sustavno i dnevno baviti životnim i razvojnim pitanjima i Elafita i povijesne gradske jezgre, što je minimum za početak.

Bajro Sarić