Ako je i jedno takozvano parafiskalno davanje važno, barem za naš Grad, onda je to izvan svake sumnje spomenička renta. Neprihvatljivim mi se čini protivljenje poduzetnika, pa i koji možebitno nisu, toj renti i njezinom svrstavanju u nekakve namete. Mogu svi oni veličati svoje ugostiteljska, trgovačka ili čak i kulturna umijeća, ali u cijeni njihovih "proizvoda" ili vrijednosti ponude, izravno ili posredno u velikom postotku ugrađena je ta renta, obračunavala se ili ne. Jer, ne zavaravajmo se, ovdje ljudi ili turisti ili izletnici, kako god hoćete, ali baš iz cijeloga svijeta dolaze i nažalost sve kraće ostaju i manje troše, ponajprije zbog kulturno-povijesne baštine ili još uže zbog povijesnih zdanja, poput /još uvijek/ očuvanih zidina, palača, sakralnih objekata i sl., a skoro pa ništa zbog nečega drugoga. A opravdane su i visoke cijene posjeta gradskim mirima, jer sav bi taj ne baš mali novac trebao biti utrošen u sanaciju i obnovu te baštine, koja je opće ili dobro svih građana i jamstvo ako ničega drugoga, ono bar nekakvih dugoročnijih i održivih turističkih, a onda i egzistencijalnih perspektiva. Međutim, kao i u mnogo čemu drugome, tek kad se nešto sruši, dogodi kakvo zlo ili nesreća, onda se upitamo kako se i zašto se troši tako prikupljeni novac. Evo, "napokon" se i srušio balkon "Vile Šipan" koja je i kulturno dobro, izgrađena 1904, a stradala od neprijateljskih granata u Domovinskom ratu na Svetoga Nikolu 1991. Iako su dobronamjernici upozoravali nadležne gradske vlasti da će se balkon srušiti i da ga treba hitno sanirati, to nikad nije učinjeno, tvrdeći najčešće da je to stvar tamošnjih stanara ili vlasnika, a ne neki opći ili javni interes. Naprosto mi, makar i u ograničenu, uostalom kao i svaku drugu glavu nikako ne ulazi kako nije bilo moguće skupiti novca i spasiti taj "prijeteći balkon" skoro i dva desetljeća i doista je krajnje vrijeme da se preispita strategija ili planovi obnove i sanacije dubrovačke kulturno-povijesne, osobito graditeljske baštine, troši li se prikupljeni novac "od zidina" za tu svrhu namjenski, pa i koješta još s tim u vezi. A treba upozoriti, ako se u strategiji, dinamici i financiranju obnove i revitalizacije tog najvažnijeg materijalnog resursa Dubrovnika nešto krupno ne promijeni, urušavat će se i još mnogi i ne samo balkoni i s čime ćemo onda pred "bijeli svijet" izići.

Bajro Sarić