Nota bene

Dubrovačke ljetne igre, Dubrovački muzeji i Turistička zajednica Grada Dubrovnika pokrenuli su vrlo zanimljiv, ali i vrlo ambiciozan /s obzirom na bogatstvo dubrovačke kulturne i prirodne baštine u najširem smislu/ multimedijalni projekt "Virtualni muzej Dubrovnika". Riječ je o tome, da će svi oni koje to zanima, dakle  turisti, izletnici i ostali znatiželjnici, putem najsuvremenije multimedijalne tehnologije biti upoznati, odnosno "prošetati" dubrovačkom kulturnom i prirodnom baštinom /zidine, ljetnikovci, arhivski spisi, novci, etnografski sadržaji, krajolici i sl./. S obzirom na vremensku ograničenost, ali nerijetko i tešku dostupnost spomenute baštine, osobito turistima i izletnicima, "Virtualni muzej Dubrovnika" doista se čini punim pogotkom, kao i ideja da se multimedijalne prezentacije održavaju u skoro idealnom prostoru tvrđave Revelin. Za poželjeti je da se "Virtualni muzej Dubrovnika" čim prije popuni novim multimedijskim materijalima i sadržajima, što je od neprocjenjive koristi i ne samo za turističku ponudu, nego i za naše sugrađane, koji nerijetko, uključujući i moju malenkost, dosta puta i ne poznaju dovoljno sva bogatstva dubrovačke baštine. A treba i čestitati svim pokretačima ovoga hvale vrijednog projekta i poželjeti da budu ustrajni u njegovom cjelovitom oblikovanju i prezentaciji.

Bajro Sarić

Eto i našem čestom gostu, moglo bi se reći i sugrađaninu, gospodinu Silviju Humu probušiše gume na njegovoj "Toyoti". Ne znam baš je li zbog zagrebačkih registracijskih oznaka, kako veli Hum ili zbog nečega drugoga, posve svejedno. Nije mi nakana posebice izdvojiti ovaj slučaj, ali mi je dao povoda, nakon svih posljednjih incidenata, nasilja, krađa, alkohola, druga, možda i prostitucije, postaviti pitanje jesmo li još uvijek miran, siguranoi uredan Grad, kako se sa službenih razina podastire. Meni se ne čini baš takvim i s metastazama ne samo ekonomske, nego i moralne krize, lako je izvući zaključak da može biti još i gore. Najviše me čudi slaba prevencija prekršajnih i kažnjivih djela, ta bar se u ovako ipak malom Gradu jako dobro zna tko je tko i što može učiniti. Ali, čini se ipak da ima i nedodirljivih i "naših" i "njihovih" i čini se da ipak nismo svi jednaki pred zakonom. Naravno, toga će uvijek biti, ima i uređenijim državama i društvima, ali zabrinjavajuće je koliko je ravnodušje i apatija zavladala i kod običnih i neobičnih građana prema svemu tome. A možda je i točnije do koje se mjere politika ili politikanstvo uvuklo u sva događanja, pa i ova prekršajna i kaznena. Jer, kako drugačije protumačiti da se sumnjivci i ne procesuiraju ili tek blago kažnjavaju, na opću štetu. Ali, tko zna možda uopće i nije ovako kako pišem, odnosno da ipak statistika ponekad i nije točan zbroj netočnih podataka.

Bajro Sarić

Evo, ovih se dana, a tako je to najčešće već i desetljećima, iznova ponavlja priča o velikim turističkim gužvama po Gradu, štoviše, da nas je i kriza mimoišla, i da će biti sve dobro. Pa zaboga miloga, najprije, kad će biti gužva, ako ne sada, u špici sezone, u ovih petnaestak, najviše mjesec dana. Stalno nas obasipaju fizičkim podatcima o broju noćenja, gostiju, izletnika, a podataka o prihodima, potrošnji ni od korova. Naravno, o tome bi trebali pričati turistički poduzetnici, ali kako mi se čini, nisu pretjerano ni zadovoljni, dakle ni prihodima ni potrošnjom, kad se svede na kumulativnu razinu ili cijelu godinu. A uložili su puno, jako puno, /pre/visoki su troškovi materijalnog inputa, osoblja, kamata, cash-flow "škripi", država sa svojim porezima i ostalim nametima pritisnula ih je "do daske", vjeruje u spas javnih financija od turizma. Stvara se slika, bolje reći magla, na temelju većeg financijskog prometa par restorana i to u povijesnoj jezgri, istini za volju i hoteli su i privatni smještaj puni, ali po kojim cijenama, kolika je izvanpansionska potrošnja i ima li uopće zaliha za preživjeti jesen, a nekmoli zimu. Mojoj se malenkosti sve nešto čini da nam i gosti nisu baš neki, premalo troše i izbjegavaju bilo što ekskluzivnije, što inače po mnogima spada u Dubrovnik. Što će na kraju od svega ovoga ispasti, ostaje za vidjeti, ali nešto mi se vrti u glavi ona o velikom prometu i maloj zaradi. Hrvatskoj i Dubrovniku potrebna je redefinicija i tekuće i razvojne turističke politike, tržišna prilagodba turističkog proizvoda novim činjenicama i trendovima. Ali, prije toga potrebna je i točna dijagnoza i istina o tome je li baš turizam "zlatna koka". Naime, ovdje je i /pre/puno ovisnika o turističkim kretanjima i nisam baš siguran da ih je i većina zadovoljna. Ili možda mi, kakvi-takvi ekonomisti uvijek nešto zanovijetamo?

Bajro Sarić