Ne može se ništa do zaključiti nego da naš, kakav kome gradonačelnik, Andro Vlahušić, u biti prekriva užasnu tromost i neučinkovitost gradske administracije svakodnevnom produkcijom ideja u svemu i svačemu. Reklo bi se, "svako jutro, jedno jaje ili ideja, organizmu snagu daje". Tako sad "izusti" da će Gradu podariti "Boat show" sličan onome splitskome, notornog Vicenca Blagaića, s kojim se valjda oko toga nešto i dogovorio. I to između Božića i Nove godine, već i ove godine. Ne znam što će od svega toga biti, kao i od brojnih drugih pravih ili krivih ideja Vlahušića, u inače tada, a bogami i usred ljeta ubitačno dosadnom Dubrovniku, ali poznata je ona, koliko ljudi toliko ideja i mišljenja, da ne kažem nešto prostije, od čega na kraju malo ili ništa ne ostane. Pun je ovaj Grad čeljadi s idejama i mišljenjima, a prazan s onima koji imaju rješenja za otklon nagomilanih svakojakih problema i jada i koji su hrabri, beskompromisni i odlučni provesti ih u djelo. A skoro da ih i nema ili ih ne znam, koji znaju odvojiti bitno od nebitnog, strateški razmišljati i djelovati, uočiti gdje će "pak doći, a ne gdje je sad pak", kako veli Wayne Gretzky, najbolji svjetski hokejaš svih vremena. Ili će bar znati izdvojiti "kukolj od žita". Svejedno mi je, nakon svega, tko će, pa i kako će voditi ovaj Grad, jer protiv one "dobili smo to što smo zaslužili" u demokraciji na naš način lijeka jednostavno nema. Očito je da se neka moja slika i prilika Dubrovnika, pa i procjena, što sam stariji rasplinjava i očito je i da za nas ovdje važi ona, što i za svekoliko čovječanstvo, da smo se precijenili i da nismo bogzna što...

Bajro Sarić