Ono što se nagađalo, sada je i objavljeno. Andro je Vlahušić ustvrdio da je gradski proračun za razdoblje siječanj – lipanj 2009. u minusu za 54 milijuna kuna. Uprihodovano je 126 milijuna kuna, a potrošeno 180 milijuna kuna. Najavljen je rebalans proračuna, odnosno smanjenje s astronomskih 426 milijuna kuna za 77 milijuna kuna na 349 milijuna kuna. Ali, kako se čini, trebat će ići već u rujnu u daljnje smanjenje, jer i spomenutih 349 milijuna kuna nije dostižno, makar su proračunski prihodi u drugom polugodištu uvijek za desetak postotnih bodova veći od prvog polugodišta. Prema tome, rezultati poslovanja Grada Dubrovnika u ovoj godini bit će znatno lošiji od onih u 2008. kada je ostvaren proračun u iznosu od 370 milijuna kuna. Naravno, Grad Dubrovnik kao jedinica lokalne samouprave ne može imati negativan financijski rezultat, odnosno gubitak, proračun mora biti uravnotežen na kraju obračunske godine i ne može se, sukladno hrvatskom Stečajnom zakonu pokrenuti stečajni postupak, odnosno nije moguć, bar ne formalno bankrot Grada. Dakle, predstoji rezanje ugovornih i zakonskih obveza prema korisnicima proračuna, plaća, materijalnih troškova i ulaganja gradske uprave, javnih ustanova, neprofitnih organizacija i sl. kojih se ni broja ne zna. Je li za sve ovo "kriva"globalna financijska kriza, pogrešna proračunska politika vlasti iz doba Dubravke Šuica, neracionalnosti, gomilanje administracije i sl. posao je nove gradske nomenklature. Potrebno je, po meni, do kraja godine izbalansirati proračun na, kako već rekoh, znatno nižoj razini, možda i ne više od 300 milijuna kuna i uglavnom linearno. A onda, što bi se već sada trebalo pripremati, koncepciju gradskog proračuna za 2010. Naime, ako je većina izborom Vlahušića i lijeve koalicije SDP-HNS glasovala zapravo za promjene, onda gradski proračun za 2010., ma koliki bio, mora i po visini i po strukturi posve drugačije izgledati i mora se prekinuti s inercijom dosadašnjih gradskih proračuna, preispitivanjem zatečenih prava i stečenih pozicija svih korisnika proračuna. Proračun se mora puniti puno više i iz dobitka trgovačkih društava u vlasništvu Grada Dubrovnika, te privlačenjem domaćih i inozemnih ulagača u razvojnim projektima infrastrukture, ali i zajedničkim poduzetničkim pothvatima. Za takvo što potrebna je prije svega politička hrabrost, visoka razina stručnosti i poduzetničkih sposobnosti gradske amortizacije, ono čega zasad nema, a vidjet ćemo ima li snage da se takav radikalan preokret uopće može izvesti.

Druga važna zadaća pred ovom gradskom vlašću je i utvrditi, s 31. prosincem 2009. financijski položaj Grada Dubrovnika. Dakle, mora se utvrditi i objektivno procijeniti sva gradska imovina /nekretnine, potraživanja i sl./, dugoročne i kratkoročne obveze, uključujući i dana jamstva, kako bi se u konačnosti došlo do podatka koliki je zapravo kapital Grada Dubrovnika, kao razlika imovine i obveza. Nikad dosad građani Dubrovnika s tim podatkom nisu upoznati, samo se nagađa i špekulira. Možda Grad Dubrovnik i nije baš tako bogat kako se priča, možda je puno toga izgubljeno u pretvorbenim i privatizacijskim mutljavinama. Samo ću ponoviti da su rezultati poslovanja i financijski položaj dvije različite stvari, odnosno može se dogoditi da su rezultati poslovanja i financijski položaj istodobno dobri, može se dogoditi da su rezultati poslovanja povoljni, a financijski položaj nepovoljan, ali i obratno. U kratkom roku važni su rezultati poslovanja, a u dugom roku financijski položaj. Kako bilo, gradske financije, bar po meni, moraju se voditi puno stručnije, odgovornije, kreativnije, poduzetnije i transparentnije, a politička podobnost onih koji ih vode tu je najpogubnija.

Bajro Sarić