Ibrica Jusić iznova će, ovoga ljeta, na radost njegovih obožavatelja, ali i posve slučajnih prolaznika, sa svojom pjesmom, gitarom i psom, na "svojim" skalinima Dominikanskog samostana vraćati mir u duše i neku melankoniju za prohujalim vremenima bar onima kojima je do toga mira i melankonije stalo. Dobro je to i za Grad i za njegov nekad prepoznatljiv identitet, koji se gubi u svakodnevnim izazovima materijalnog i patvorenog...

Bajro Sarić