Čast izuzetcima, ali nisam uočio, blago rečeno, taštije čeljadi od kulturnjaka, umjetnika i "umjetnika" i sličnih, i ne samo dubrovačkih. Na svaki disonantan ton, kritiku, primjedbu, pa čak i na dobronamjernost, dižu se na sve "četiri noge", proglašavajući one koji ne misle kao oni ili ne "gude kao oni" ili ne plešu po njihovim ritmovima, neznalicama, zlonamjernicima, čak i primitivcima. Ne dao ti Bog upustiti se, makar i benignim pogledom u ono što oni rade, u njihov tobože osebujni svijet ili "atar". Uopće nemaju smisla ni za demokraciju ni konstruktivnu raspravu i sebe zamišljaju da su bogomdani za ono što rade i da nitko od njih to ne zna bolje činiti, a brate mili i ne dopuštaju darovitima, ma čiji su, da taj svoj dar razviju do maksimuma. Kakvi god da jesu, svijet poduzetnika i takozvane obične čeljadi, makar i tu ima svašta, puno mi je podnošljiviji od takozvaniih duhovnih proizvođača. Ništa se drugo ne može iščitati iz priopćenja Stručnog vijeća Dubrovačkog simfonijskog orkestra, kojega svi mi kojima je svaki dan, barem financijski  neizvjestan i nesiguran plaćamo i ništa ih ne pitamo, a oni sami nisu u stanju uprihodovati svojim radom barem desetak posto vlastitog proračuna. Može biti da je riječ o genijalcima, i ne samo o njima, nego i drugim kulturnjacima, ne razumijem se u to puno, ali sudeći po kritici i publici, i nisu baš neki. Sreća im je, za razliku od nas koji smo na kakvom-takvom tržištu, što im je ipak važno što oni drže sami o sebi, a za ono što poduzetnička i slična radna kasta misli o sebi, može objesiti "mačku o rep", jer tu je meritorno samo tržište, potrošač, kupac, korisnik usluga i njihovo mišljenje o nama. I na kraju, to što netko puno radi, ako radi, ne znači ništa, ako to što radi ne valja što radi. A o tome po kakvim se kriterijima i mjerilima zapošljavaju ili namještaju u kulturnim i parakulturnim ustanovama, i ne samo u Dubrovniku, nekom drugom prigodom. A Grad i ne znam se otkad nije bio puniji hipokrizije i averzije prema stršećim, bilo da su kulturnjaci, poduzetnici, političari i slični. E ne može se takvim putovima stići u neku bolju budućnost i blagostanje, ako je to nekakav cilj barem i minimalne većine.

Bajro Sarić