Valja pozdraviti odustajanje gradonačelnika Andra Vlahušića od prvotne ideje da se u gruškoj uvali uredi čak 1.200 komunalnih vezova, čime bi se ograničio kapacitet planirane komercijalne marine Atlantske plovidbe d.d. i taj poduzetnički pothvat učinio neisplativim. Ranije sam tvrdio je moguć kompromis na način da se smanji planirani kapacitet komunalnih vezova u korist kapaciteta komercijalne marine do razine njezine, barem točke pokrića. Time bi se uskladili javni i privatni interesi, što bi u danim uvjetima bilo optimalno rješenje i za građane i za poduzetnika, u ovome slučaju Atlantsku plovidbu d.d. Naime, gruški akvatorij zavrijeđuje puno izdašniju turističku i ekonomsku valorizaciju od postojeće, kroz ne samo poduzetnički interes, nego, što je još i važnije zapošljavanje novih i stručnih radnika na pomorskim i turističkim poslovima, porezne prihode i sl. Dobivanje glasova građana na način da im se udovoljava, u ovom primjeru kroz komunalne vezove nipošto nije prihvatljiv sa stajališta razvojnih interesa Dubrovnika. Sviđalo se to nekome ili ne, pokretači obnove i razvoja su poduzetnici i njihove potrebe treba maksimalno uvažavati i nisu to nikakvi profiteri niti sumnjivci, osobito ne naša Atlantska plovidba d.d. i od njih svatko ima koristi, a ne samo oni, kako se to podastire od onih koji bi malo socijalizma i malo kapitalizma, ili čak puno socijalizma, a malo kapitalizma. A sklad između javnog i privatnog uvijek je moguć, ako se ustukne pred jačim argumentima. Nije to nikakav poraz onoga koji je odstupio od prvotnog stava, poput Vlahušića, naprotiv, to je i razumno i političari, kao i ostali, nazovimo ih obični ljudi nisu nepogrešivi. Dosljednost je *vrlina" tupavih, kako bi rekao možda i najveći Amerikanac, Ralph Waldo Emerson.

Bajro Sarić