Gomila skupo plaćenog promidžbenog materijala dostavljena i Turističkoj zajednici Dubrovačko-neretvanske županije od njoj nadređene Hrvatske turističke zajednice završila je neslavno, u smeću. Pri tome nije toliko ni važno, što ekološke kulture nedostaje posvuda, pa i u toj zajednici, da to bacanje u smeće promidžbenog materijala ne ukazuje i na puno ozbiljnije probleme, od vođenja, preko načina rada do učinaka turističkih zajednica na svim razinama. Sigurno je da su one već desetljećima utočišta raznih političkih podobnika i nepotizma, pa i raznih afera od javnih nabava do iracionalnog trošenja novca, s minornim učincima na rezultate u turističkom prometu i potrošnji. Neću sad tvrditi da u tim turističkim zajednicama nema, uostalom kao i svugdje, i čestitih i stručnih ljudi, ali da ih ima bar dvostruko više nego što ih treba , to je sigurno. A  malo ih tko i pita što uopće rade, makar mi se čini da bi im glavna zadaća trebala biti takozvani management turističke destinacije i tome slično, dakle povezivati sve sudionike u turističkom prometu i potrošnji u stvaranju zanimljivog i konkurentnog turističkog proizvoda. Vrijeme kad je dovoljno bilo reći Dubrovnik i ništa ili bar malo raditi da turisti ovdje dođu, dobro potroše i dulje ostanu je neko davno prošlo vrijeme. Jer, kako se čini, sve je manje turista, a sve više izletnika, znaju to dobro svi turistički poduzetnici. Ta pogledajte samo kako primjerice Grad sad izgleda i tako sve do idućeg Uskrsa...Ali, da budem pomalo ciničan, možda su imali i pravo iz Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije bacivši promidžbeni materijal jer se ionako nema što reklamirati, makar su to trebali učiniti malo pristojnije.

Bajro Sarić