Mišljenja sam da su predsjednički sustav, centralizirani ustroj države i vrlo male ovlasti lokalne samouprave, uz strukturu državnog proračuna iz kojega se tek mrvice vraćaju općinama, gradovima i županijama u “provinciji” pogubne bar za nacionalnu ekonomiju, slobodno tržište i “oslobađanje” kreativnih ljudskih potencijala. Ne zaboravimo i drugi red centralizirane strukture, a to su veće banke, javna poduzeća i sl. koje će se prometnuti u prvi, u slučaju izbornog poraza aktualne vlasti. I onda se treba upitati: Što nama “doli” još preostaje? Sve ide prema Zagrebu, i kapital, i ljudi, i poslovi. Odozgo pak, ne neki mudri savjeti, a novca još i manje. Tako je to već godinama. I trebamo imati Europe dostojnu metropolu, ona to već i jest. Ali baš na ovakav način i ovakvim putem? Ni govora!
Snaga Hrvatske je u njenim bogatstvima diljem zemlje, od mora, preko planina do nizina, posebnostima, tradicijama... Nikako to nisu slabosti, kako neki podmeću, koji bi htjeli da sve bude isto, pokušavajući na različite načine otklanjati prirodne i povijesne činjenice, pod “firmom” nacionalnog jedinstva, unutarnje /20%/ i vanjske ugroženosti i sl.
Za rješenje aktualnih gospodarskih problema, ali osobito za budući svekoliki razvitak hrvatske države i nacije, od ne male važnosti je i decentralizacija. To bi na političkoj razini značilo uvođenje parlamentarne demokracije, preobražaj nelogičnog županijskog ustroja, veći “kolač” u državnom proračunu i veće ovlasti lokalne samouprave. Gospodarska decentralizacija znači prijenos ekonomskih funkcija države na jedinice lokalne samouprave, poduzetničke slobode, jednake uvjete za sve… Naravno, potreban je i određeni /normalni/ stupanj koncentracije i centralizma u postupku političkog, gospodarskog i socijalnog odlučivanja, kako bi hrvatska država mogla biti učinkovita i osigurati elementarnu unutarnju i vanjsku sigurnost svim svojim građanima. Tako je to i u svim zemljama političke i ekonomske demokracije. Ali je naprosto za gospodarski, pa i demokratski i socijalni razvitak nedopustiva koncentracija moći i odlučivanja nekolicine, uz to još i u vanparlamentarnim i sl. tijelima. Kakva je stvarna politička moć Hrvatskog državnog sabora? O najvažnijem se odlučuje, zna se i gdje, a ovakav je Sabor samo dekor. Apsurdno je da naši zastupnici, zbog stranačke stege, ali i vlastitih interesa, ne promiču interese ove županije, za što ih je narod i izabrao. Nisu to valjda protuhrvatski interesi ili aveti Dubrovačke republike. Bar se ovdje zna i osjeća što je hrvatstvo, a što velikosrpske i ne znam koje protuhrvatske ideje i praksa. Nitko nas tome ne treba učiti!
Decentraliziranom ustroju hrvatske države “po svim šavovima” nema alternative. U informacijsko doba, koje će se zacijelo protegnuti daleko u buduće tisućljeće, prevladavaju mrežne i policentrične strukture odlučivanja, s visokim stupnjem samostalnosti i uvjetima za izražavanje stvaralačkih i kreativnih sposobnosti. U sličnom političkom i gospodarskom sustavu stvaraju se preduvjeti ekonomske demokracije, slobodnog tržišta i prava na posebnosti. Tada će se, kako bi ekonomisti rekli, optimalno koristiti svi prirodni, kulturni i ljudski potencijali, koji se prostiru diljem lijepe naše. Što bi to značilo za gospodarstvo, poznato je iz ekonomske teorije, ali i prakse razvijenog svijeta. Svakako daleko brža obnova, razvitak i bolje životne perspektive sadašnjih i budućih generacija hrvatskog naroda, ali i svih građana na ovim našim prostorima. Može pod hrvatskim nebom dobro živjeti ne pet, nego i deset milijuna ljudi! Samo bogata, decentralizirana, demokratska i svijetu otvorena Hrvatska može biti europska sastavnica. Ovo se čini frazom, ali promišljajte o onome što resi razvijene države diljem svijeta, pa ćete doći do istog zaključka. Ne osobito mudrog, ali istinitog.
26. svibnja 1999.
Bajro Sarić – "Dubrovački list"
