Nota bene

DOMJENAK

Posljednjih godina, ponajviše nakon predstava Dubrovačkih ljetnih igara, ali i nakon drugih umjetničkih, bar se tako zovu, izvedbi, sve su učestaliji prigodni domjenci. Toga, pa i ne tako davno nije bilo niti je kome napamet padalo tako što. Ali, ne treba biti ni zajedljiv, neka je i domjenaka, čak i još više, kad se ne bi njima dodalo i ono "nakon uspješne izvedbe..." glumačka i ostala, kako se to često kaže ugledna svita, otišla je na zasluženi domjenak. A tko to tamo kaže da je baš svaka izvedba bila uspješna? Čitajući relevantne kritičare, zapravo je tu po Gradu u posljednjih dvadesetak godina užasno malo pamtljivih i hvale vrijednih, pa i nagrađivanih izvedbi. Sve mi se više čini da na takvim domjencima pozvani sami sebi i između sebe laskaju, da su zapravo autisti, svjesni da je njihov "proizvod" nemjerljiv, odnosno da je stvar ukusa, oko čega nepozvani ionako nemaju što raspravljati. Zašto se baš svake godine, primjerice mora dodijeliti taj "Orlando" na Igrama? Pa sve i to nije tako strašno. Strašno je što su ti domjenci postali važniji od samog povoda, od izvedbe, a još je važnije tko je na njima bio, a tko nije. Ustvari, uvijek je dobro na njima biti, ispostavlja se ponajmanje iz nekih kulturnih, a ponajviše tekućih političkih razloga. A veli se, tako i moja malenkost drži, umjetnost i politika ne idu skupa. Pa neka ih na domjenku skupa, da bar nisu još i na sceni...

Bajro Sarić

 

/NE/VAŽNA VIJEST

 

Marina Matulović Dropulić, hrvatska ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva sastala se danas s gradonačelnikom Grada Dubrovnika Androm Vlahušićem i njegovim zamjenikom Nikom Šaljom, uz nazočnost Stijepa Butijera, člana Državnog savjeta za urbanizam. Gospođa ministrica, koja se tu odmara, skoknula je eto i do gradske uprave, obećavši i svoju osobnu potporu važnim dubrovačkim kapitalnim projektima, poput brze ceste Dubrovnik – Čilipi, golf igrališta na Srđu i kanalizacijskog sustava Mokošice. Razgovaralo se, prenose dubrovački portali i o Planu prostornog uređenja Grada Dubrovnika i još nekim manje ili više važnim gradskim projektima, svejedno. Vijest kao vijest, obećanja kao obećanja, reklo bi se. Da je i jedna desetina ostvarena za sve što su ovdje domaći i strani političari i poduzetnici obećavali što se tiče infrastrukture i koječega drugoga,  recimo u proteklom desetljeću, danas bi Grad znatno drugačije i ljepše izgledao. Ali, sva su obećanja vrlo brzo zaboravljena, a bilo bi pravo čudo da ne budu i ova. Kad će već jednom prestati to ništa drugo nego licemjerje prema Gradu, to divljenje njegovim ljepotama i zaborav čim se napusti. Baš me živo zanima što će od ovih obećanja Marine Matulović Dropulić, iz državnog proračuna koji je sve tanji i koji je sve udaljeniji od Dubrovnika, vratiti se tom istom Dubrovniku, recimo do idućeg odmora spomenute gospođe. Tko zna, možda će i tome doći kraj, odnosno s riječi prijeći na djela...

Bajro Sarić

   

TEŠKA ZADAĆA

Uopće ne sumnjam u to da je Tonći Glumac pravi čovjek na pravom mjestu, u ovom slučaju na mjestu načelnika Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. I vjerujem da će neke stvari u toj važnoj upravi poboljšati. Pa možda je i u pravu da treba više policajaca u ovim, sve nesigurnijim vremenima. Ne znam točno, ali mi se čini da su u porastu svi oblici kriminala, posebice maloljetničke delinkvencije, nasilja i tome tako, što Dubrovniku prije nije bilo svojstveno. Glumac je u pravu kad poziva građane na suradnju, to mu je i posao, pozivati građane na suradnju u razotkrivanju svih kaznenih i prekršajnih rabota. Ali, za suradnju je potrebno dvoje. Naime, ljudi se ne usuđuju, pa i s pravom, uprijeti prstom na ovoga ili onoga kriminalca ili nasilnika ili prekršitelja, jer će ih netko "iznutra", iz same uprave "ocinkariti", čega je već bilo i tako im narušiti unutarnji mir, najblaže rečeno. Zna se jako dobro, malen je ovo Grad, tko je ovdje tko i kakav je i zna se dobro da nekima nitko ništa ne može sve dok se ne dogodi tragedija. Pred zakonom svi moraju biti jednaki, nema tu "naših" i "njihovih" i sve dok tako ne bude, osobito u ovim grubim, recesijskim vremenima, neće biti većih pomaka u području mira i sigurnosti. Može li Glumac jamčiti i to, pred nasrtajima većih političkih i sličnih moćnika od njega, ostaje za vidjeti, ali treba mu poželjeti svaku sreću u tom strašno teškom poslu.

Bajro Sarić

   

VIZURE EKSKLUZIVNOG TURIZMA

Pervanovo d.o.o., tvrtka hrvatskog Šveđanina Darka Pervana, "kralja laminata", slavi petu obljetnicu djelovanja, uglavnom na širem dubrovačkom području. Doista, Pervan je najbolje što se Dubrovniku moglo dogoditi, onaj ulagač koji ne žali ni novca ni ljubavi ni entuzijazma kako bi ovdašnji turistički proizvod učinio doista vrhunskim. Ne treba ni spominjati da je to sa stajališta profitabilnosti upitno, pa ipak Pervan se odlučio i u takvim okolnostima za Dubrovnik, a nije morao. Na takvom konceptu, onome koji računa na dugi rok što se uspješnosti poduzetničkog pothvata tiče, koji Dubrovnik promatra kao trajan dragulj i brand, bez obzira na aktualne poteškoće, moguće je stvarati neku novu, poželjnu sliku Grada od koje ćemo imati svi koristi. Podsjetimo, Pervan je u cijelosti prometnuo u vrhunski hotel "Kazbek", s jednako takvim restoranom. Pored toga, Pervan ima i Villu Franicu na Babinom Kuku, apartmane Pervanovo u Solitudu, kupio je i rekonstruira ljetnikovac Ohmučevića u Slanome, tamo mu je i Villa Riva, dovršava se Villa Celenga u povijesnoj gradskoj jezgri, a pokrenuti su i radovi na rekonstrukciji i turističkoj prilagodbi kuće u Božidarevićevoj ulici. Pervan je i vlasnik prelijepe kuće u Konavlima, Ville Tereze, koju mu je prodala čuvena pjevačica Tereza Kesovija, a kupio je i poznatu Kapetanovu kuću na Babinom kuku.  Svaka čast i hvala Darku Pervanu, koji je na pravi način shvatio i prihvatio vrijednosti Grada, u svemu je riječ o vrhunskoj izvedbi i kamo sreće da je još više Pervana. Dakle, onih koji u svemu poštuju višestoljetnu vrijednu kulturnu, graditeljsku i prirodnu baštinu i koji je skladno uklapaju u nove trendove, na dobrobit svih nas.

Bajro Sarić

 

 

   

ŽUPANIJE OVAKVE ILI NE?

Pročitavši o čemu se i na koji način raspravljalo na 2. sjednici Skupštine Dubrovačko-nerretvanske županije, ali i kakav je stvaran doprinos županija kao političko-teritorijalnih, odnosno jedinica područne /regionalne/ samouprave obnovi i razvitku područja koje pokrivaju, mora se postaviti pitanje imaju li one, dakle županije uopće smisla dalje održavati u ovakvom obliku. Osim što se i tu nagomilao administrativni aparat sa sve brojnijim službenicima koje jedva da i imaju konkretnog posla, osim /pre/raspodjele ionako minornog županijskog proračuna, kojim se niti jedan veći projekt ne može /su/financirati, možda i ne samo Dubrovačko-neretvanska županija sa svojim tijelima i administracijom samo je poligon za sterilna politička i ideološka prepucavanja pozicije i opozicije. Nešto je življe prije svakih izbora, a onda se pokaže, bilo tko da je na vlasti, ne može, sve i da hoće, zbog nedostatka novca prije svega, riješiti niti jedan ozbiljniji problem. Ako se već hoće očuvati kakva-takva područna samouprava, onda bi bilo potrebno možda profesionalizirati samo dužnosnike, poput župana i njegova dva zamjenika, te par službi koje bi obavljale zakonski utvrđene poslove i to je to. Ovako kako je sad, znaju to dobro i oni koji je vode, ali priznati naravno neće, doista nema nikakvog smisla. Što ćemo, kad je produktivnih radnih mjesta u takozvanom realnom sektoru zapravo sve manje, pa se problem ublažava, bar se tako misli, radnim mjestima i ne samo u županijama, nego i u brojnim drugim paradržavnim ustanovama i sl.

Bajro Sarić

   

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

HNB tečajna lista

03.01.2020
Srednji
JPY JPY
100
6,109155
CHF CHF
1
6,854022
GBP GBP
1
8,781009
USD USD
1
6,646529
EUR EUR
1
7,442783
$ Odabir valute
= Odabir valute