"Mnogi Dubrovčani okreću se u grobu zbog Vlahušićeve izjave..." Tako je župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić reagirao na stav dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića, koji je mišljenja da bi Dubrovačko-neretvanska županija, pa tako i Grad Dubrovnik trebali ući u sastav Dalmacije pri moguće novoj /uzgred rečeno i potrebnoj/ regionalnoj podjeli Republike Hrvatske i radikalnom smanjivanju sadašnje 21 županije na svega tri-četiri. Moja malenkost, od kako zna za sebe zastupa tezu da bi područje bivše Dubrovačke Republike trebala biti zasebna političko-teritorijalno-administrativna jedinica u okviru Hrvatske s obzirom na svoja prirodna, tradicijska i demografska obilježja i ako je mislio na takvo što župan Dobroslavić, dajem mu za pravo i protivim se Vlahušićevom stavu. Zna se isto tako jako dobro da sadašnji teritorijalni ustroj Dubrovačko-neretvanske županije uopće nije ni prirodan ni funkcionalan i nije donio ništa dobroga nikome, osim nekima, ali  ne i svim političarima, kojih se i zbog takvog ustroja najmanje utrostručilo i "uhljebilo". Ali, kako će se držati Dobroslavić kad ga njegova stranka, dakle HDZ upozori ili još bolje kad mu priprijeti da je taj njegov stav o posebnoj dubrovačko-neretvanskoj regiji protivan njihovoj politici, diktiranoj od Europske unije, prema kojoj se broj županija mora svesti čini se na svega tri /Panonska, Jadranska i Središnja Hrvatska/, ostaje za vidjeti. Jer ne treba zaboraviti da su i HDZ, ali i Lijepa naša, od samih svojih početaka, što od straha od uskrsnuća bivše države, što zbog privilegija koje stranačka poslušnost donosi  strogo centralizirane tvorevine, u kojima nema mjesta kojekakvim izletanjima po rubovima i "kojekakvim pričama o našim posebnostima, drukčijostima" i tome slično. Svaki misleći političar u hrvatskoj državi i demokraciji zapravo je u faustovskoj ili sličnoj moralnoj dvojbi, raditi protiv interesa onih koji su iz izabrali i ostati na stranačkoj liniji sa svim, barem materijalnim blagodatima što takav stav jamči, kako se onda govorilo ili raditi za interese onih koji su ih izabrali i tako ne ostati na stranačkoj liniji i vratiti se čista obraza tamo odakle je došao. Što se tiče starih Dubrovčana oni bi se zacijelo "prevrtali u grobu", ali ih nitko ništa i ne pita.a malo se tko i drži onoga najboljega što su nam ostavili. Pitaju se i glasuju živući, ali to je sad već neka posve druga čeljad ili je barem većina takva, kojoj svaka ideja o kakvoj-takvoj dubrovačkoj autonomiji ili posebnostima sliči na ništa drugo nego protuhrvatsku rabotu. Nerijetko pomislim i u takvoj većini nije većina koja tako doista i misli, ali su im rekli da tako misliti moraju ili će se loše provesti, ali me to prođe...

Bajro Sarić