Puno se, i previše, svakojakih frustracija skupilo čeljadi po Gradu, odakle da jesu i može se zaključiti samo jedno: skoro pa nitko nije zadovoljan i skoro je svakome netko kriv za njegove nevolje, svejedno kakve. I opet smo se skoro svi precijenili, ufajući se da smo netko i nešto, a oni drugi i drugačiji, koliko još da ih ima, nitko i ništa. Ne znam kakvog je točno "obujma" bio fizički obračun stanovitog Mata Raguža  zakupnika ili možda podzakupnika konobe "Pax" u povijesnoj jezgri Grada Dubrovnika s aktualnim dubrovačkim gradonačelnikom Androm Vlahušićem i možda je čovjek izgubio živce i ne znam što i ne bi ni to možda bilo tako strašno koliko spoznaja da mu je bivša gradonačelnica Dubravka Šuica oprostila ili otpisala dug prema Gradu od 200.000 kuna, a i novi gradonačelnik Andro Vlahušić daljnjih 150.000 kuna. A samo se pitam bili vama ili meni, procjenjujući tko ste i što ste ili tko sam ili što sam otpisali i jednu jedinu kunu? Poruka je samo jedna, nakon svega: nasilje, prijetnje, bahatost i arogancija onih koji i imaju zasluge u stvaranju suvremene hrvatske države, ovakve kakva jest, jednostavno se isplati i ovaj će slučaj, kao i bezbroj ostalih, koji su se dogodili u posljednjih par godina "isprati kiše" i prašina vremena i opet će, po tko  zna po koji put pobijediti "naši", a ne "njihovi". Govorite, optužujte i što god hoćete o meni i sličnima, pričajte o nostalgičarima, komunjarama i sličnima, ali ovaj se naš, ako ništa i ne tako davno još uvijek lijepi, makar po vanjštini, Grad sa svojim ljudima, u nutrini i ne znam je li ikad bio takav, dakle lijep, pogrubio, izgubio svoju dušu i nema skoro ništa više od one uljudbe i sklada, ma što se krilo i iza svega toga. Kao i drugdje, diljem Lijepe naše, uvažavaju se dužnici, među kojima je i ne baš mali broj članova raznih "plemenitaških", "humanitarnih" i sličnih udruga. Uz to, po Gradu mirno šeta, pa i odlučuje, ne baš malo i onih sa stotinama prekršajnih i kaznenih prijava, a i onih čiji su predmeti svjesno otišli u zastaru, jer takav je odnos političkih i interesnih snaga i neće se to tek tako i skoro promijeniti. Stvarnost se mijenja primjerima i najboljom praksom, jednakošću pred zakonom i pravdom, a nikad, baš nikad, ustupcima, izostankom sankcija, zataškavanjem, ulijevanjem straha u kosti, hipokrizijom, mediokritetstvom i ušutkivanjem dobronamjernih. Možda je to nekad, pa možda i nedavno prolazilo, ali više ne i zbog toga smo tu gdje jesmo. A bit ćemo i dalje ako to ne shvate i prihvate oni koji ovako ili onako odlučuju o važnom ili nevažnom, svejedno...

Bajro Sarić