Nota bene

Kad sam uočio domaće i "strane" likove koji su se vrtili u organizaciji takozvanog humanitarnog teniskog dvoboja za uređenje Dječjeg odjela Opće bolnice Dubrovnik između Gorana Ivaniševića i Johna McEnroea, odmah mi je bilo jasno da to ne mogu biti niti nisu čista posla. Postoji tu u Gradu, ali i izvan njega, u Zagrebu i dalje skupina takozvanih stručnjaka i agencija za organizaciju i marketing raznih zabavnih, kulturnih, pa i športskih događanja navodno međunarodnog, pa čak i planetarnog značaja, iza kojih uvijek stoji neprolazni brand Dubrovnik, kakav jest da jest i iza čega stoje novčani i nikakvi drugi interesi tih uglavnom sumnjivih i poslovno neodgovornih, ali stalno u medijima nazočnih i blagoglagoljivih ljudi. Najprije treba reći, da za te, ma koliko precijenjene ljudi, kao i većinu ostalih ljudi, opet uglavnom precijenjenih, naprosto ne postoji ni u Dubrovniku toliko veliko tržište raznih "eventa" ili događanja, sponzori i donatori su u jadnom financijskom stanju, a i nemaju nekakvih promidžbenih koristi od usluga organizatora, agencija i sl niti povratnih učinaka. "Meštri od ceremonijala", agencije i sl. zna se i to dobro, uglavnom su dužnici svojim dobavljačima, odigraju "svoje" i netragom nestanu, do slijedeće prigode. Mišljenja sam da bi u potpunosti trebalo dokinuti humanitarne priredbe po Gradu koje se sve više umnožavaju, a sve manje koristi imaju oni za koje se navodno održavaju, zdravstvene, socijalne i sl. ustanove i na posve drugi način pružati novčanu potporu tim ustanovama, koja jest potrebna. Poslove organizacije, nadzora i slično događanja s humanitarnom svrhom mora preuzeti gradska uprava, jer ima zato resursa, barem brojčano, a mogla bi i kvalitetom ako se istrgne iz ralja politike. Ovako kako je sad, zbog raznih "grebatora", skoro uvijek "tepsija ispadne skuplja od same pite". A i to treba ponoviti, ljudi ili agencije koje su se prihitili posla organizacije raznih događanja moraju shvatiti da ih je naprosto previše, da nemaju i još manje će imati tržišta, ma što sami mislili o sebi i moraju se okrenuti nekim drugim poslovima i pustiti Dubrovnik i Dubrovčane na miru.

Bajro Sarić

Obično se kaže da se o ukusima ne treba raspravljati ili koliko ljudi – toliko ćudi. Ipak, čini se da je dosegnuta kritična masa ne samo u braniteljskoj populaciji, nego i kod običnog građanstva i stručne javnosti kako je spomenik dubrovačkim i hrvatskim braniteljima na Brsaljama, djelo poznatog arhitekta Igora Franića naprosto promašaj. Lokacijski, estetski, funkcionalno i troškovno doista je malo kome "legao" i nema sumnje da su hrvatski branitelji zaslužili kudikamo bolji spomenik, koji će, kako negdje pročitah, biti "čist, poetičan i snažan", umjetnički besprijekoran i svakom promatraču, stručnom i nestručnom, što bi se reklo samobjašnjiv i jasan. Ovakav kakav je sada, suprotan je svim tim odrednicama, uz to, što je i njegova najveća manjkavost, preskup je za održavanje, elektronika se često kvari, a namjerno ili nenamjerno, na njemu neznani ostavljaju i kojekakve neprimjerene tragove. Ugledni hrvatski arhitekti mlađe generacije Filip Tadin i Robert Jozić vrlo su kritični prema Igoru Franiću i njegovom spomeniku na Brsaljama zapitavši se, po meni s pravom, "kakav je to rad koji se ne obazire na prostor u kojem nastaje i kakav je to spomenik koji zahtjeva toliko veliko održavanje koje nije za našu nedovoljno urbanu i razmjerno siromašnu sredinu." Mišljenja sam da je spomenik dubrovačkim i hrvatskim braniteljima na Brsaljama, ovakav kakav je sada, s nejasnom porukom, pogrešnom lokacijom, golemim troškovima održavanja i estetski upitnim rješenjima neodrživ i da treba priznati grešku i pomiriti se s velikim financijskim gubicima i pokrenuti proceduru njegovog uklanjanja i gradnje novog spomenika, na nekoj primjerenijoj lokaciji, vodeći računa o gore spomenutim načelima. Hrvatski branitelji Dubrovnika, a i sam slobodarski i hrvatski Dubrovnik to zaslužuje.

Bajro Sarić

Foto: www.dulist.hr

Oporba predvođena HDZ-om i Dubravkom Šuica, na sinoćnjoj sjednici Gradskog vijeća ipak nije uspjela u svojoj nakani uzdrmati neku vrst lijeve koalicije predvođene gradonačelnikom Androm Vlahušićem /HNS/ i Olgom Muratti /SDP/. Bez obzira što je bila vrlo blizu uspjeha, dakle pokretanja postupka novih lokalnih izbora, uključujući i za gradonačelnika, pokušaj se mora okarakterizirati kao poraz, makar i minimalan, ali ipak poraz, uostalom kao i u svakom drugom športu. Piše se rezultat, sve ostalo se zaboravlja. Barem je tako do daljnjega. Aktualna dubrovačka vlast pokazuje se klimavom, ali još uvijek održivom, makar nije bogzna što učinkovita i makar su joj ekonomsko-financijska znanja, a nisu bolja ni u oporbi, tanka. Ali, sa stajališta politike to i nije tako važno i tu Vlahušić dobro procjenjuje, a ekonomisti ionako, bar po takvima su samo neka dosadna zanovijetala. A reda bi trebalo uvesti i u gradske financije, ali i u financije komunalnih društava, tržišnih društava kapitala i ustanova u vlasništvu grada, da se i ne govori još o bujanju gradske administracije, njezinoj tromosti, aroganciji i koječemu ostalome. Međutim, budimo načistu, stručnjaka među vijećnicima, u gradskoj upravi, komunalnim društvima i ustanovama vrlo je malo, skoro svi su "izronili" političkom kombinatorikom, podobnošću i poslušnošću moćnima i to je, da opet ponovim demokracija, točnije njezino naličje. U pravu je notorni Pero Vićan kada tvrdi da je ljetno kino "Slavica" kudikamo veći problem od /ne/kupnje kuće "Dubravka" na Šipanu koji opterećuje politički život Dubrovnika evo već skoro i pola godine, a ima toga još i podosta ostaloga. Gradsko vijeće, pa i sam gradonačelnik Grada Dubrovnika, iako im u novčanoj oskudici nije nimalo lako, bave se sekundarnim temama, a previše je i protokola. Moja je preporuka gradskim čelnicima da ne primaju nikoga tko ne nudi i ne donosi, konkretno nešto Gradu za svoju, ali i svih nas dobrobit, jer ovo nisu vremena za priče o ljepotama i neprolaznosti Grada, koji postaje nekako sve ružniji i iznutra i izvana. Ma koliko neki prijedlozi gradske oporbe bili i suvisli, pa i želja za promjenom vlasti, naprosto se pokazuje njezino nervozno i gubitničko lice, a i iznad svega nedostatak političkog kredibiliteta. Dubrovniku je potrebna kompetentna, poduzetna, optimistična i beskompromisna vlast, koja će znati odvojiti bitno od nebitnog i koja će se znati oduprijeti raznim interesnim skupinama pod "firmom" opće dobrobiti, domoljublja, tradicije, pa i neke patetike. Samo, kakvi smo i što nas je snašlo, to ćemo /pri/čekati, čini se još dugo...

Bajro Sarić

Dubrovačka turistička ponuda obogaćena je nesvakidašnjim, zabavnim brodom m/s SEASTAR, zajedničkim projektom dubrovačkog putničkog brodara G&V Line d.o.o. i turističke agencije Dubrovnik Travel d.o.o., poduzetnika Zorana Garbina i Marija Marušića, koji su ta taj pothvat osnovalu i posebnu tvrtku Jadranska krstarenja d.o.o. sa sjedištem u Dubrovniku.

M/s SEASTAR je zapravo luksuzni ploveći salon za zabavna događanja, uz pripadajuće ugostiteljske i turističke usluge, kakva mu je namjena i bila dosad, ploveći riječnim rukavcima i morem u području Belgije i Nizozemske.

M/s SEASTAR izgrađen 1991. u Belgiji, dužine je 45 m, širine 10,5 m, gaza 2,5 m, brzine od 13 do 14 nm. Ovaj zabavni brod može istodobno prihvatiti i do 400 gostiju u tri salona /glavni salon 200, galerija 150 i vip salon 50 gostiju. Opremljen je najsuvremenijom elektroničkom tehnologijom za navigaciju i sigurnost. Dizajn i funkcionalnost svih sadržaja m/s SEASTAR na vrhunskoj su razini.

Ovisno o potražnji, prostore m/s SEASTAR je moguće prilagoditi i organizirati za:

Vrlo je važno napomenuti da je m/s SEASTAR cjelogodišnji turistički proizvod, jer se sva događanja na njemu mogu organizirati u bilo kojem godišnjem dobu, u plovidbenom i sidrenom stanju. Zacijelo se može potvrditi da je s m/s SEASTAR dubrovačka turistička ponuda u onom deficitarnom, zabavnom dijelu bitno poboljšana. Valja vjerovati i u svemu podržati ovaj doista odvažan poduzetnički pothvat na korist i njegovim vlasnicima, ali i ukupnoj dubrovačkoj turističkoj ponudi.

17. srpnja 2010.

Bajro Sarić