Kakva su ovo došlo vremena, vjerojatno se rijetko tko ne upita. I obična i neobična i ne samo dubrovačka čeljad čini mi se smrknutom, bezidejnom, umornom. Malo kome je do smijeha, vica, previše se zaviruje u tuđi "tanjur", tuđe brige kao da su važnije od vlastitih, sve ono što je /pra/stara dubrovačka tradicija, poput raznih duhovnih i svjetovnih običaja, događanja, festi rutinski se "odrađuje", tek toliko da se ne izgubi.  Dobar je primjer za takvu ocjenu "župski karnevo" koji je jučer "odradio" svoju dionicu na Stradunu, koji je i po porukama i scenografiji i svemu ostalom bio daleko od onih ne tako davnih, ali čak i još davnijih iz onoga "mraka". A božićni i novogodišnji blagdani, procesija Sv. Vlaha, maškare i još ponešto iz bogate dubrovačke kulturne baštine trebali su oživjeti, osobito u turističkom smislu Grad u kritičnim zimskim mjesecima. Sve mi se čini da nikad dalje nismo bili od toga i stvarno je za zapitati se: Što nam se događa? Netko ili neki očito ne rade dobro svoj posao.

Bajro Sarić

Photo: Mirko Bedek