Hrvatski bankarski sustav, krahom nekoliko i agonijom još nekoliko značajnijih banaka praktično je na koljenima. Političari opće namjene, tajkuni, interesne skupine i lobiji, pod plaštom skrbi za državu, prijelaza na tržišne kriterije i uz potporu manjih i većih moćnika, uredno su dovršili započeti posao. U korist dužnika, “čuvara” hrvatske države, na račun poreznih obveznika, vjerovnika i sl. Ostale su visoke kamatne stope, papiri, arogancija i malo novca, do izbora, ne bi li se spasila postojeća vlast, a poslije, vidjet ćemo...
Banke bi trebale biti, pa i hrvatske, trgovine novcem i drugim financijskim proizvodima, sigurno mjesto ušteđevine, ohrabrenje za poduzetnike, krvotok nacionalne ekonomije, stjecište ideja, mogućnosti, nade…Naše su banke mahom mjesta sukoba političkih interesa, birokratizirane novčarske ustanove, udaljene od svjetskih financijskih tokova, opća mjesta depresije. Dovoljno je provjeriti realnost bankarskih bilančnih pozicija, osobito aktive, kanale odlučivanja o kreditima, pretvorbe ničega u nešto i sl. Ukratko, danas su banke u hrvatskom financijskom sustavu najslabija točka. Ništa čudno. Samo pogledajte tko su bili ili su članovi njihovih nadzornih odbora, siguran sam da većina njih nema pojma ni o jednostavnom, a nekmoli o složenom kamatnom računu. Ta što će im to! Važnije su neke druge stvari. Ne, nema to veze s domoljubljem, ako ste na to pomislili. To su čisti osobni i eventualno uži lokalni interesi, pod okriljem općeg. Oko i u bankama samo su samo papiri, komplicirane procedure, novca ni od korova. Skoro da zamislite prodavaonicu kruha bez kruha, tako je nekako i s većinom naših banaka…
Smiješno je, pa i porazno da se županijska skupština ili dubrovačko gradsko vijeće bavi problemima istoimene banke. Ne zato što možda o tome i nije loše pametovati u nedostatku privlačnijih tema, nego jednostavno zbog toga što zaključci o tome nikoga i ne obvezuju. Pogotovu ne one gore, najmanje monetarne vlasti, kako se to stalno potvrđuje. A što se županije ili Grada tiče, zna se što je njihov posao. Prometnice, kanalizacija, voda, javna čistoća i sl. Hans Koshnick je jasno rekao što mu je donijelo ugled i popularnost. Dvadeset godina gradonačelnik njemačkog Bremena od toga u II svjetskom ratu porušenog grada, veličine Zagreba, skrbio je samo o komunalijama u najširem smislu, tako da je to dotjerao do perfekcionizma. Građanima je po tome i samo tome postao prepoznatljiv i drag. A ovdje kod nas, nevezano je li oporba ili netko drugi na vlasti, uvijek je više-manje isto. Na dnevnom su redu visoka politika, banke, gospodarstvo…Sve ono o čemu se misli da se zna, dok elementarne komunalije, koje se mogu s malo novca i dobre volje riješiti, ostaju neriješene godinama…Malo je kome ta problematika mila, a onima kojima bi trebala biti, najmanje…O ovome još u nekoj idućoj kolumni.
Kakva banka, takvi komitenti ili vice versa? Točan odgovor dajte sami, osobno ga ne znam. Nije li istina negdje na sredini? Tko je kriv za ovakvu situaciju u hrvatskom bankarstvu? Krivnju snose monetarne vlasti “u sprezi s politikom”. To je jasno. A središnja nacionalna banka /HNB/ mora biti potpuno neovisna, beskompromisna, stručna i autoritativna.
Kako riješiti bankarsku krizu? To vjerojatno najbolje znaju i mogu domaći i strani eksperti, neovisni ekonomisti. Nikako ne “univerzalni” stručnjaci, kojima se “radni dan” sastoji od svega pomalo, ugađanja političkim moćnicima, koji se tu i tamo dotaknu i banke, kada treba neki novac za spas nečega ili sitne osobne probitke. Od banaka bi se trebala udaljiti i politika i političari, stručna i odgovorna mjesta zauzeti ljudi koji poznavaju suvremene financije, financijske proizvode, bankarsku logiku i etiku. Zvuči utopistički, ali to je jedini put. A koliko i kakvih banaka treba biti, to će reći slobodno tržište i ekonomska demokracija.
Prijedlozi za rješenje svekolike gospodarske krize na ovim hrvatskim prostorima, poglavito na području Dubrovačko-neretvanske županije koje nudim u ovim kolumnama mnogima će se učiniti poznatim, nezanimljivim i nemaštovitim. Pa i suviše jednostavnim. Možda je to i tako, bolje ne znam. Dobro bi bilo izreći ih i u ovome listu, ako ih znate. Samo, da bi se nešto riješilo, nije dovoljno znati, nego treba i htjeti. Ponekad se i za zapitati što sputava golemi hrvatski intelektualni potencijal? Primjerice, nitko nema /relativno/ toliko ekonomista koliko Hrvatska, banke su svojevrsna sinteza ekonomskog znanja i vještine, pa su ipak takve kakve jesu…Ispada da imamo svega, ali ne i dovoljno pameti, a stalno su nam govorili i govore da smo zapravo pametni…
12. svibnja 1999.
Bajro Sarić – "Dubrovački list"
