Tek sad kad je tako tragično skončao, valjda je to tako uvijek kad čovjek odjednom ode u vječnost, shvatite kakav je netko doista bio. A Srećko Kljunak, moj nekadašnji stranački šef i suradnik, osnivač ugasle Južnohrvatske stranke /nakon lokalnih izbora 2005./, bio je doista veliki, hrabri, energični, svestrani, radišni i principijelni čovjek. Ne treba ponavljati priče o Srećku Kljunku kao hrvatskom heroju, kao odlučnom i beskompromisnom političaru, s izvanrednim osjećajem za pravdu i pravičnost. A prepoznao sam ga i kao čovjeka bez predrasuda, koji će čvrsto stati i braniti onoga do kojega mu je stalo. Znao je biti i hirovit i preemotivan, što nipošto, recimo za političara nije dobro i nije se uspio oporaviti, bar sam ga takvog doživljavao, od izbornog šoka 2005. Kako i ne bi, ta skupa smo promicali ideje od strateške i dugoročne vrijednosti za naš Grad, poput nove Dubrovačke banke, "žutog" pogona, našim sugrađanima primjerenijeg modela privatizacije, komunalnog reda i sve smo to trebali dovršiti u idućih pet do šest godina. Ali, očito je da je politika nešto drugo, grublje, surovije...Na svojoj nejakoj grbači nosio sam sve teške optužbe na Srećkov račun od lokalnih licemjera i danguba, koji sad kad ga nema, okreću "ploču" i gard. Cijeli mi je mandat u Gradskom poglavarstvu prošao u obrani i dokazivanju da Srećko nije takav nego onakav kakav jest, meni uvijek drag, sa svim svojim vrlinama i manama, uostalom kakvi smo i svi mi ostali. Nikad nije klonuo ni duhom, ni voljom, ni energijom, uvijek se znao podizati, pa i kad mu je bilo najteže. Žalostan sam što više neće biti s nama, njegovim suradnicima, a vjerujem i suborcima, jer život je prihvaćao kao borbu, što život i nije ništa drugo, pronalazio je smisao u svakom slučaju i ohrabrivao nas da se nikad ne smije odustati. Bez Srećka viša nije ništa isto. Hvala ti dragi Srećko na svemu, laka ti hrvatska gruda i Grad kojega si toliko volio.

Bajro Sarić