Nota bene

POBJEDNIK VELEMAJSTOR IVAN ŠARIĆ IZ SPLITA

Pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika,  u tehničkoj organizaciji ŠK "Dubrovnik", a u povodu obilježavanja 60. obljetnice 9. Šahovske olimpijade koja je održana u Dubrovniku 1950,, u subotu 27. studenoga odigran je prigodni Međunarodni šahovski turnir "Dubrovnik Open 2010". Nastupilo je 58 šahista i šahistica iz Hrvatske /35/, Bosne i Hercegovine /16/, Crne Gore /6/ i Srbije /1/, od čega 2 velemajstora, 4 međunarodna majstora, 7 FIDE majstora, 1 nacionalni majstor, 7 majstorskih kandidata...Igralo se po švicarskom sustavu u 9 kola, s tempom igre 10 minuta za cijelu partiju. Nakon uzbudljivih i zanimljivih borbi, pobijedio je aktualni prvak Hrvatske, mladi velemajstor Ivan Šarić /20/ iz Splita sa 7,5 bodova, moglo bi se reći s lakoćom. Drugo mjesto osvojio je također splitski velemajstor Ante Šarić sa 7 bodova, koliko je imao i trećeplasirani Veljko Draganić iz Crne Gore, ali s nešto slabijim Bucholzom. Potonji su uz novčane nagrade dobili i prigodne pokale. U krugu nagrađenih su s četvrtim mjestom sa 6,5 bodova FIDE majstor Ivan Galić iz Širokog Brijega i peti FIDE majstor Srđan Benderać s crnogorske liste s istim brojem bodova. Sa 6 bodova šesto mjesto osvojio je Božo Marić, također s crnogorske liste, sedmi je međunarodni majstor Atif Dumpor /BiH/, osma je ženski FIDE majstor Aleksandra Dimitrijević /BiH/, ujedno i najuspješnija žena, deveti je međunarodni majstor Srđan Šale iz Kučišta na Pelješcu, deseti  Vaso Petijević s crnogorske liste itd. Od dubrovačkih šahista najuspješniji su s 5.5 bodova bili Relja Seferović, Tonko Marunčić i Vicko Marunčić, poredavši se od 15. do 17. mjesta. Turnir je uspješno sudio međunarodni šahovski sudac Sulejman Islamović iz Dubrovnika.

Bajro Sarić

Doista su rijetka takva nevremena, poput onoga pljuska i potopa koji je Dubrovnik "poklopio" toga ponedjeljka ujutro, 22. studenoga 2010. Ni starija se čeljad takve nepogode ne sjeća, a teško je i povjerovati da će se takvo što ubrzo ponoviti. Dokaz je to da nam i priroda nije baš uvijek prijatelj, kako se to često tvrdi. Ali, to je i dokaz kako ni vlasti, svejedno koje, nisu baš spremne oduprijeti se takvim nevoljama, davajući prioritete koječemu manje važnom ili posve nevažnom, iz kojih razloga možda i slutite. Tek kad se zlo dogodi, tek onda se vidi koliko se malo pozornosti posvećuje takozvanom općem dobru. Primjerice, regulaciji oborinskih voda nikad se nije ozbiljno ni pristupilo, a zna se tko je za to zadužen i odgovoran, a ima toga podosta, ali na svu srežu pljuskovi i potopi se ne događaju često. A s ovakvom prometnom, vodnom ili energetskom infrastrukturom teško da ćemo u sagledivo vrijeme postati elitno turističko odredište ili što je još važnije, mjesto za ugodno življenje. Bit će najgore ako se nikakva pouka iz ovoga pljuska i potopa ne izvuku nikakve pouke i ako se i dalje na stavi po starom.

Ako je i jedno takozvano parafiskalno davanje važno, barem za naš Grad, onda je to izvan svake sumnje spomenička renta. Neprihvatljivim mi se čini protivljenje poduzetnika, pa i koji možebitno nisu, toj renti i njezinom svrstavanju u nekakve namete. Mogu svi oni veličati svoje ugostiteljska, trgovačka ili čak i kulturna umijeća, ali u cijeni njihovih "proizvoda" ili vrijednosti ponude, izravno ili posredno u velikom postotku ugrađena je ta renta, obračunavala se ili ne. Jer, ne zavaravajmo se, ovdje ljudi ili turisti ili izletnici, kako god hoćete, ali baš iz cijeloga svijeta dolaze i nažalost sve kraće ostaju i manje troše, ponajprije zbog kulturno-povijesne baštine ili još uže zbog povijesnih zdanja, poput /još uvijek/ očuvanih zidina, palača, sakralnih objekata i sl., a skoro pa ništa zbog nečega drugoga. A opravdane su i visoke cijene posjeta gradskim mirima, jer sav bi taj ne baš mali novac trebao biti utrošen u sanaciju i obnovu te baštine, koja je opće ili dobro svih građana i jamstvo ako ničega drugoga, ono bar nekakvih dugoročnijih i održivih turističkih, a onda i egzistencijalnih perspektiva. Međutim, kao i u mnogo čemu drugome, tek kad se nešto sruši, dogodi kakvo zlo ili nesreća, onda se upitamo kako se i zašto se troši tako prikupljeni novac. Evo, "napokon" se i srušio balkon "Vile Šipan" koja je i kulturno dobro, izgrađena 1904, a stradala od neprijateljskih granata u Domovinskom ratu na Svetoga Nikolu 1991. Iako su dobronamjernici upozoravali nadležne gradske vlasti da će se balkon srušiti i da ga treba hitno sanirati, to nikad nije učinjeno, tvrdeći najčešće da je to stvar tamošnjih stanara ili vlasnika, a ne neki opći ili javni interes. Naprosto mi, makar i u ograničenu, uostalom kao i svaku drugu glavu nikako ne ulazi kako nije bilo moguće skupiti novca i spasiti taj "prijeteći balkon" skoro i dva desetljeća i doista je krajnje vrijeme da se preispita strategija ili planovi obnove i sanacije dubrovačke kulturno-povijesne, osobito graditeljske baštine, troši li se prikupljeni novac "od zidina" za tu svrhu namjenski, pa i koješta još s tim u vezi. A treba upozoriti, ako se u strategiji, dinamici i financiranju obnove i revitalizacije tog najvažnijeg materijalnog resursa Dubrovnika nešto krupno ne promijeni, urušavat će se i još mnogi i ne samo balkoni i s čime ćemo onda pred "bijeli svijet" izići.

Bajro Sarić

Iako se temeljem rezultata mjesnih izbora /za gradske kotare i mjesne odbore/, u ovom slučaju za Grad Dubrovnik, ne mogu izvući i konačni sudovi o odnosima političkih snaga, ipak uzorak od 11.3% odnosno 4.761 izašlih birača puno je pouzdaniji od raznoraznih, često i naručenih anketa koje provode agencije za ispitivanje javnog mnijenja. A uzorak "kaže" da je koalicija HDZ-HSS uvjerljivi pobjednik, jer je dobila apsolutnu ili relativnu većinu u 13 od 17 mjesnih odbora /izvangradsko područje/, kao i u 5 od 8 gradskih kotara. Koalicija SDP-HNS-HSU pobijedila je samo u gradskim kotarima Ploče – Iza Grada, Pile i Lapad. Dakle, nedvojbeno je doživjela težak poraz, iako ukupan rezultat po svim glasovima tu crnu sliku donekle popravlja. U takvoj "vizuri" izbora rezultat je 1827:1760 u korist koalicije HDZ-HSS, što je podnošljivo za takozvanu ljevicu i aktualne gubitnike. A to je već nešto i slično rezultatima lokalnih izbora iz 2008. kad se izuzme Nezavisna lista Pera Vićana koja nije ni sudjelovala. To dalje pokazuje da je politička slika Grada Dubrovnika manje-više slična, već i desetljećima, odnosno da ni desnica ni ljevica ne mogu samostalno formirati vlast bez trećega. Ipak, ostaje činjenica, donekle na nju upućuju i rezultati ovih mjesnih izbora, ali i politička, gospodarska i socijalna svakidašnjica, da se gradska uprava predvođena Androm Vlahušićem i ne snalazi baš najbolje niti se drži predizbornih programa i obećanja, a podosta se bavi i sama sobom, što jasno sputava njezinu učinkovitost, prodornost i brzu prilagodbu stalnim promjenama. Hoće li je ovaj poraz pokrenuti, ostaje za vidjeti, ali mi se i Grad i njegova čeljad čine pospanom, umornom i zasićenom politikom, političarima, obećanjima i aferama, a sve bi trebalo biti baš suprotno u ovim nimalo lakim vremenima. Za pravo rijet, ne znam uopće može li je tko uopće i probuditi?

Bajro Sarić